Jeder trägt in sich einen stillen Mahner, der ihn unmerklich dränget oder warnet, der aber so leise sich äußert, daß er leicht überhört werden kann, wenn der Mensch nicht auf ihn achtet. Dieser Mahner in euch ist auch eine Gnade Gottes, ein Hilfsmittel, das die Liebe Gottes anwendet, ein Geschenk, das jedem Menschen gegeben ist, dessen aber auch geachtet werden muß, wenn es einen Zweck haben soll. Solange der Mensch recht und gerecht leben will, wird er auch immer dessen achten, was ihm die innere Stimme sagt, er wird sich gehindert fühlen, wenn er im Begriff ist, ein Unrecht zu tun, und er wird ein leises Drängen in sich vernehmen, wo es gilt, gute Werke zu verrichten, denn der Mahner in ihm kann sich äußern bei Menschen, die guten Willens sind. Doch es kann auch sehr leicht die "Stimme des Gewissens" erstickt werden oder übertönt von Lockungen, die lauter erklingen und darum eher angehört werden, die aber niemals der Seele zum Heil gereichen. Dann stumpfet der Mensch ab, es ist ihm gleichgültig, ob sein Tun gut oder schlecht ist.... Er folgt allen Anregungen, die ihm irdisch Vorteil bringen, und höret nicht mehr darauf, wenn sich die Stimme des Gewissens bemerkbar machen möchte. Doch diese Unempfindsamkeit für die Sprache des Gewissens ist seine eigene Schuld, denn der stille Mahner ist in eines jeden Menschen Herz, er kann aber verdrängt oder bewußt gehindert werden, daß er sich äußert, und das geschieht, wenn der Mensch entgegen der inneren Mahnung oder Warnung handelt und dadurch diese feine Stimme zum Schweigen bringt.... Denn Gott wendet keinen Willenszwang an, und ein Willenszwang wäre es, wenn sich die innere Stimme trotz Abwehr immer lauter hervordrängen würde und der Mensch dadurch unfrei würde im Wollen und Handeln. Jede Gnadengabe von Gott muß freiwillig ausgenützt werden, wenn sie ihre Wirkung nicht verfehlen soll.... Von größtem Erfolg aber ist es, wenn der Mensch sich ganz von innen leiten lässet.... Wenn er bei allem Tun und Lassen zuvor mit sich zu Rate geht, wenn er im Wollen, immer das Rechte zu tun, Gott bittet um Seine Führung und dann sich leiten lässet von Ihm.... Und dann wird die Stimme stets klarer und verständlicher ihm ertönen, dann wird sie nicht mehr von der Weltstimme übertönt werden können.... Dann stellt sich der Mensch bewußt unter die Führung des Geistes, denn er erkennt in sich dessen Wirken, und er weiß, daß es die Stimme Gottes ist, die ihn nun lenket und leitet, die ihn belehrt und ihm ratend zur Seite steht.... Der stille Mahner im Menschen, die Stimme des Gewissens, kann also vom Menschen selbst veranlaßt werden, sich lauter zu äußern, wenn er immer bereit ist, auf ihn zu hören und seinen Anregungen zu folgen, was aber nur bei den Menschen geschehen wird, die ein Liebeleben führen.... Dann gibt es keine Hindernisse mehr für den Geistesfunken, der sich äußern möchte, dann kann er hervortreten und offen auf den Menschen einwirken, dann bedeutet das keinen Willenszwang mehr, denn der Wille ist dann von selbst bereit, sich unter die göttlich-geistige Führung zu stellen.... Und dann führt der Mensch ein Innenleben, er bespricht sich ständig mit seinem inneren Führer, er weiß es, daß es Gottes Stimme ist, die in ihm ertönet, die ihn warnet und mahnet, die ihn führt auf allen seinen Wegen.... Und dann wird sein Lebenswandel auch nach dem Willen Gottes sein, weil der Geist in ihm immer nur im Willen Gottes auf den Menschen einwirkt. Ohne den inneren Mahner und Warner braucht kein Mensch durch das Erdenleben zu gehen, denn er wird alle Menschen ansprechen, solange diese noch zu leiten sind, solange sie noch unentschlossen sind zum guten wie auch zum bösen Handeln.... Doch sowie der Wille zum Bösen überwiegt, wird die Stimme immer leiser und kann zuletzt ganz verstummen, wenn nicht eine plötzliche Wandlung geschieht. Doch solange der Mensch lebt, versucht Gott es immer wieder, ihn innerlich anzusprechen und sein Gewissen zu berühren.... Doch Er übt keinerlei Zwang aus auf dessen Willen, Er lässet ihm stets seine Freiheit....
Amen
ÜbersetzerSvatko u sebi krije/udomljuje tihog prekoritelja/savjetovatelja koji ga ne-primjetno/perceptibilno potstiče/nagoni ili upozorava ali sebe očituje tako blago (1 Kraljevi 19:12) da može lako biti ignoriran ako ljudsko biće ne obraća pažnju na njega. Ovaj unutarnji prekoritelj/savjetovatelj je također milost Božja, on je sredstvo pomoći korišteno od strane Božje ljubavi, poklon koji je dan svakoj osobi [[Rimljanima 2:12-15]] ali na kojeg se treba obratiti pažnja kako bi bio koristan. Sve dok ljudsko biće želi živjeti ispravan i pravedan život on će uvijek obraćati pažnju na svoj unutarnji glas, on će se osjećati priječen ako se približava tome da napravi nešto loše/pogrešno, i on će osjetiti nježni unutarnji potsticaj tamo gdje je nužno vršiti dobra djela, jer unutarnji prekoritelj/savjetovatelj je sposoban sebe izraziti u ljudima koji su dobre volje. Ipak 'glas savjesti' može također biti vrlo lako ugušen ili potisnut kušnjama koje su glasnije i stoga ih je puno lakše/vjerojatnije čuti ali koje nikad duši neće donijeti koristi [[ili 'od kojih duša neće imati nikakve dobrobiti']]. U tom slučaju ljudsko biće postaje neosjetljivo; on postaje ravnodušan prema tome da li su njegove akcije dobre ili loše.... On sluša sve prijedloge koji [[ili 'poslušan je svim sugestijama koje']] obećavaju svjetovne blagodati i više ne obraća pažnju [[ili 'ne primjećuje']] glas savjesti ako on sebe želi očitovati. Međutim, ova neosjetljivost/ravnodušnost prema savjetima/poukama/prijedlozima savjesti je njegova vlastita greška, jer tihi prekoritelj/savjetovatelj postoji u svakom ljudskom srcu ali on može biti istisnut ili se njegovo izražavanje može svjesno blokirati, a to se događa ako čovjek djeluje protivno unutarnjem savjetu/pouci/prijedlogu ili upozorenju i na taj način ušutkava ovaj nježan glas.... Jer Bog ne koristi prisilu volje, a to bi bila prisila volje ako bi se unutarnji glas sve više isticao i pri tom onemogućavao/zaustavljao čovjekovu volju i akcije. Svi darovi milosti od Boga se moraju dobrovoljno (is)koristiti da ne bi postali nedjelotvorni.... Međutim, najveći/izuzetan uspjeh se može ostvariti ako čovjek sebi dozvoli biti potpuno vođen iznutra.... Ako, prije svake svoje akcije, on najprije o njoj najozbiljnije razmisli [[= u smislu, ako provede određeno vrijeme u najozbiljnijim mislima o tome što će učiniti!]], ako on, time što će uvijek željeti napraviti ono što je ispravno, zamoli Boga za Njegovo rukovođenje i naknadno dopusti sebi da ga On vodi....
Onda će mu glas govoriti sve jasnije i razumljivije, onda ga glas svijeta više neće biti u stanju potisnuti.... Onda će ljudsko biće sebe svjesno podrediti rukovođenju duha, jer on će prepoznati njegovo djelovanje u sebi i znati da je to glas Božji koji ga sada vodi i usmjerava, koji ga obrazuje i stoji pored njega sa spremnim savjetom.... Na taj način unutarnji prekoritelj/savjetovatelj ljudskog bića, glas savjesti, može biti motiviran od strane samog čovjeka da govori glasnije ako je on uvijek spreman slušati i udovoljavati njegovim prijedlozima, ali ovo se jedino događa [[sa]] ljudima koji žive život ljubavi.... Onda za duhovnu iskru više ne postoje daljnje prepreke da sebe izrazi, onda ona može izaći na površinu i otvoreno utjecati na čovjeka, to više ne predstavlja prisilu volje, pošto se volja sama od sebe spremno podređuje božanskom-duhovnom utjecaju.... A kada se to dogodi ljudsko biće će voditi unutarnji život, on će neprestano komunicirati sa svojim unutarnjim vodičem i znati da je to Božji glas koji mu se obraća, koji ga upozorava i savjetuje i vodi gdje god išao.... Naknadno, njegov način života će također udovoljavati Božjoj volji, pošto duh u njemu jedino uvijek utječe na njega u skladu sa Božjom voljom. Ni jedan čovjek ne mora ići kroz zemaljski život bez glasa savjesti koji ga savjetuje i upozorava, jer on će adresirati sve ljude sve dok oni i dalje mogu biti vođeni, sve dok su oni i dalje neodlučni u pogledu toga da li djelovati u dobru ili zlu.... Pa ipak, čim volja više naginje ka zlu glas postaje sve tiši i tiši i naposlijetku može potpuno nestati/zamrijeti ukoliko se ne dogodi iznenadna promjena. Ali sve dok je čovjek živ Bog će mu nastaviti pokušavati govoriti iz-unutra i dodirnuti njegovu savjest.... Usprkos tome, On neće nikad vršiti ikakvu ma kakvu god prisilu na njegovu volju, On će mu uvijek dozvoliti da zadrži svoju slobodu.
AMEN
Übersetzer