분명하게 피해를 주는 일이나 큰 고난을 주는 이런 일들을 제외하고 사람이 단지 자신에게 나타나는 효과를 생각하면, 그가 자신을 행복하게 해주는 것인지 자신을 분명하게 불쾌하게 만드는 것인지 생각하면, 모든 사람이 올바른 것과 올바르지 않은 것을 구별할 수 있을 것이다.
만약에 사람들 자신이 공격의 목표가 되거나 또는 이웃들의 선한 행동의 대상이 되면, 사람들은 항상 자신에게 최선의 것이 무엇인지 자신이 원하거나 또는 피하려고 하는 것이 무엇인지 알 것이다. 사람은 무엇이 옳고 그른 것인지 올바르게 안다. 그러므로 사람 안에 조용하게 숨겨져 있는 그러나 그가 항상 주의를 기울이지 않는 느낌이 요구하는 것을 행하게 그에게 사랑의 계명이 주어졌다.
그러므로 하나님의 사랑의 계명이 그로 하여금 하나님의 대한 이웃에 대한 의무에 주의를 기울이게 만들어야 한다. 그는 하나님의 계명을 자신의 삶의 기준으로 삼고 의식적으로 사는 법을 배워야 한다. 그는 느낌을 통해 이웃이 자신에게 자신이 이웃에게 요구하는 것과 똑같이 요구함을 안다. 즉 사랑으로 대하고 이웃이 소유한 것을 존중하는 것이다.
마찬가지로 이웃이 그의 도움을 필요로 하면, 도와줘야 한다. 왜냐면 그가 같은 환경에 처하면, 그도 같은 일에 대해 이웃에게 받는 같은 배려에 그리고 자신의 위험에 대한 이해에 대해 감사할 것이기 때문이다. 사람은 항상 단지 자신이 이웃의 입장에 서보기만 하면 된다. 그러면 그는 모든 경우에 있어 무엇이 옳은 것인지 알 것이다.
그러나 이제 그 사람을 아직 지배하고 있는 자기 사랑의 정도를 정해야 한다. 왜냐면 그가 하나님의 눈 앞에 무엇을 해야 하고 무엇이 선한 것인지 알지라도 그러나 자기 사랑이 아주 강하여 이웃을 위해 희생을 할 능력이 없을 수 있기 때문이다. 그러면 이웃을 위해 자신의 자기 사랑을 극복하기 위해 아주 큰 강제를 사용해야만 한다.
그러나 그가 선한 것과 악한 것을 구별할 능력이 없다고 말할 수 없다. 그가 이웃에 대한 어떤 의무가 있는지 알지 못한다고 말할 수 없다. 만약에 그가 능력이 있으면서 이웃의 위험을 줄이지 않으면, 바로 그의 지식이 그가 행하지 않은 죄를 크게 만든다. 왜냐면 단지 아주 큰 그의 자기 사랑이 돕는 일을 행하는 것을 막기 때문이다.
그러나 그는 하나님의 뜻과 그의 사랑의 계명에 합당하게 돕는 일을 행해야 함을 안다. 그는 자신이 위험에 빠지면, 이것이 어떠한지 안다. 그는 모든 도움에 감사할 것이다. 이처럼 그는 위험 가운데 있는 이웃을 생각하고 비록 그에게 극복하는 희생이 요구될지라도 이웃을 돕는 일을 거부해서는 안 된다.
그러나 그가 사랑으로 이웃에게 행하는 일은 희생이 클수록 더욱 사랑의 역사로 평가받고 상급을 받을 것이다. 그러므로 모든 사람이 하나님의 사랑의 계명을 이해할 수 있을 것이다. 왜냐면 올바르고 올바르지 않는 것에 대한 선하고 악한 것에 대한 느낌이 사람 안에 있으면, 그가 항상 이웃에 대한 자신의 불의를 깨달을 것이기 때문에 그가 벌을 받지 않고 죄를 지을 수 없기 때문이다.
그러므로 먼저 이웃을 향한 사랑이 그의 이웃에 대한 죄악 된 행동을 중단시켜야 한다. 그는 사랑이 없는 것에 대항해 싸워야 한다. 그러면 이웃에게 사랑을 행하는 길은 더 이상 멀지 않을 것이다. 왜냐면 그 안에 사랑의 불씨가 놓여져 있고 사람의 의지가 선하면, 이 불씨는 쉽게 불 피워질 수 있기 때문이다.
그가 이웃에 대한 모든 죄악 된 행동들을 하지 않고 이로써 이웃들을 모든 종류의 해를 입는 것으로부터 보호해주기 원하면, 그가 선한 의지를 가지고 있다는 것을 증명한다. 그러면 그가 사랑을 실천하게 되기까지 오래 걸리지 않게 될 것이다. 왜냐면 그 자신이 위험 가운데 있는 이웃의 입장에 서보고 이제 이웃을 돕기를 원하기 때문이다.
선과 악을 그리고 공의와 불의를 의식적으로 구별해야만 하고 하나는 대항해 싸워야 하고 다른 것은 추구해야 한다. 그러면 자신의 유익을 구하지 않는 사랑을 행하는 길은 멀지 않다. 왜냐면 그러면 사람은 선한 의지를 가지고 있는 것이고 하나님의 뜻대로 행할 것이기 때문이다. 그는 하나님을 사랑하고 이웃을 사랑하라는 계명대로 행하고 생각하고 말할 것이다.
아멘
TranslatorSvatko može razlikovati dobro od zla, samo ako on razmatra učinak na sebe samoga, ako on misli što njemu samome služi za dobrobit, ili mu otvoreno stvara neugodu... bez spomena o takvim postupcima koji očigledno uzrokuju štetu ili veliku patnju. Čovjek će uvijek znati što njemu samome služi za dobrobit, što bi on sam sebi želio, ili što bi on otklonio od sebe, kada bi on sam bio meta napada ili također dobrih postupaka bližnjega. Čovjek vrlo dobro zna što je ispravno ili neispravno (pravedno ili nepravedno), za što su mu također dane i zapovijedi Ljubavi, koje još jednom zahtijevaju da on čini ono što je u čovjeku tiho skriveno kao osjećaj, na kojeg on međutim ne obraća uvijek pažnju. Stoga mu Božanske zapovijedi Ljubavi trebaju prizvati pažnju na njegove obaveze prema Bogu i bližnjemu... On treba naučiti svjesno živjeti, uvijek sa mjerilom Božanskih zapovijedi u svom vođenju života. Prema osjećaju, on zaista zna da bližnji od njega želi isto što on želi od njega: Ljubav-no izići ususret i poštivati ono što mu pripada... kao međutim i pomoć, kada ju bližnji treba, jer bi u istoj situaciji i on bio zahvalan za isto, za jednaki obzir koji on nalazi od njega, kao i za razumijevanje za vlastite nevolje. Čovjek uvijek jedino treba sebe samoga staviti na mjesto bližnjega, a onda će on također znati što je ispravno (pravedno) u svakoj prilici. Sada međutim odlučuje mjera samoljublja koje još vlada čovjekom, jer premda on zna što on treba učiniti i što je dobro pred Božjim očima, ipak njegovo samoljublje može biti toliko snažno, da on nije sposoban podnijeti žrtvu u korist bližnjega... Onda on mora upotrijebiti veliku silu, kako bi nadvladao svoje samoljublje u korist bližnjega, no ne može se reći da on nije sposoban razlikovati dobro i zlo, da on ne zna da je obvezan naspram bližnjega... no upravo njegovo znanje povećava grijeh propusta kojeg on čini, kada on svojemu bližnjemu ne ublažava nevolju, čak i ako on nije sposoban za to... Jer, njega jedino njegovo preveliko samoljublje sprječava izvršiti pomoćno djelo, no on zna da bi ga on trebao napraviti sukladno Božjoj volji i Njegovoj zapovijedi Ljubavi. On zna kako je to, sam zapasti u nevolju, i onda je za svaku pomoć zahvalan. A tako on također treba misliti na bližnjega u njegovoj nevolji, i ne uskratiti mu pomoć, čak i kada ga to košta žrtve nadvladavanja... Njegovo djelo Ljubavi će međutim biti to više cijenjeno, i njemu nadoknađeno što je on učinio iz Ljubavi prema bližnjemu. Dakle, svaki će čovjek moći razumjeti Božanske zapovijedi Ljubavi, budući da u svakom čovjeku postoji osjećaj za pravedno i nepravedno, za dobro i zlo, kao što on stoga neće moći „nekažnjeno griješiti“, budući da će on uvijek prepoznati svoju nepravednost na bližnjemu. Njega ponajprije treba Ljubav za bližnjega spriječiti od grješnog postupanja protiv njega, on se treba boriti protiv neljubavnosti (nemilosrdnosti, neljubaznosti)... onda više neće biti daleko od prakticiranja Ljubavi prema bližnjemu. Jer, iskra Ljubavi je u njemu, i ona će se također lako zapaliti ako je čovjek dobre volje... što on dokazuje, ako se on suzdržava od svih grješnih djela protiv bližnjega, i njega stoga želi sačuvati od štete svake vrste. Onda on više nije daleko od toga da mu čini Ljubav-no služenje, budući da on sebe samoga stavlja na mjesto bližnjega koji je u nevolji, i sada mu također želi pomoći... Dobro i zlo, pravedno i nepravedno, moraju biti svjesno razdvojeni... jedno pobijeđeno, drugo nastojano. Onda više nije dug put prema nesebičnoj aktivnosti Ljubavi, budući je onda čovjek dobre volje, i on će postupati prema Božjoj volji... on će postupati, razmišljati i govoriti prema zapovijedima Ljubavi za Boga i za bližnjega.
AMEN
Translator