인간으로서 너희의 이성은 어느 정도까지 깊은 진리를 파악할 수 있다. 왜냐면 순수하게 영적인 내용은 단지 영적으로만 설명할 수 있기 때문이다. 이런 설명은 너희 안의 영이 영접할 것이고, 혼을 통해 실제 이성에게 전할 것이다. 그러나 이성은 아주 세상적인 부담을 지니고 있고, 그러므로 이성은 모든 것이 그에게 선명할 정도로 영적 지식을 깊이 꿰뚫을 수 없다. 그럼에도 불구하고 내 영은 너희 안의 영의 불씨를 통해 자신을 계시하고, 사랑을 가진 사람은 내가 그에게 말한 의미를 파악한다.
내 형성하려는 의지는 아주 크고, 내 힘은 지칠 줄 모르고, 나는 내 생각과 계획을 실현하는 일에서 행복을 느꼈다. 이런 축복이 자신을 알리기를 원했고, 내 사랑은 자신을 선물해주기를 원했다. 나는 나 외에 다른 존재가 나를 말할 수 없게 행복하게 만드는 것을 기뻐하기를 원했다. 나는 내가 홀로 존재하는 일을 부족한 점으로 느꼈고, 내가 원하면 언제든지 이런 부족한 점을 해결할 수 있었다. 내가 그에게 무한한 행복을 줄 수 있고 또한 내 축복을 더 높이기 위해 나와 밀접하게 연결되어야 하는 존재 안에서 나는 나를 다시 찾기를 원했고, 그런 존재를 창조하기를 원했고, 이런 의지로 충분했다. 왜냐면 내 의지는 힘이었고 항상 사랑과 지혜로 역사했기 때문이다.
나에 의해 생성된 존재는 이제 실제 내 형상이었다. 그러나 존재는 나를 볼 수 없었다. 왜냐면 그가 나를 볼 수 있었다면, 그가 축복으로 인해 소멸되었을 것이기 때문이다. 왜냐면 어떤 존재도 나를 보는 일을 견딜 수 없었기 때문이다. 모든 존재는 그가 나 자신의 완벽한 형상일지라도 단지 내 사랑의 힘의 산물이기 때문이다. 반면에 나는 나 자신이 사랑의 힘 자체이고 비교할 수 없는 강한 힘으로 모든 것에게 향하고 그러므로 내가 생성되게 한 존재는 나를 볼 수 없었다.
그러나 나는 이런 존재 안에 나 자신을 위한 그릇을 창조했고, 그릇 안으로 내 사랑의 힘을 지속적으로 부어줄 수 있었다. 그러므로 존재는 나로부터 내 창조적 의지와 내 힘과 내 지혜와 내 사랑을 나에게서 나온 끊임 없는 힘의 흐름을 통해 넘치게 받았다. 그러므로 존재는 이제 똑같은 축복을 느낄 수 있었고, 자신의 의지로 자신의 힘을 나타낼 수 있었고, 창조적으로 활동할 수 있었고, 자신을 행복하게 만들 수 있었다. 따라서 내 축복을 계속해서 증가시킬 수 있었다. 왜냐면 내 힘이 존재가 그런 일을 가능하게 했기 때문이다. 나는 그의 행복으로 인해 기뻐했다.
이런 존재로부터 이제 수많은 동일한 존재들이 나왔고, 그들 모두는 발산되는 빛과 최고 온전함을 가진 내 사랑의 자녀들이었다. 왜냐면 나에 의해 내 무한한 사랑으로부터 창조된 나 자신의 형상인 존재는 최고로 온전한 존재가 될 수밖에 없기 때문이고, 우리의 의지가 같았기 때문이고, 창조된 존재 안에서 우리 둘의 사랑을 다시 찾았기 때문이고, 내 의지와 사랑이 첫번째로 창조된 존재를 통해 역사하는 동안에는 온전하지 못한 것이 없었기 때문이다. 이런 세계는 빛으로 가득한 영의 세계였고, 원래 창조된 많은 영들의 세계였다. 나로부터 나온 힘이 제한 없게 존재에게 흘러갔고, 내가 존재를 빛과 힘의 소유자로 택했다.
존재 자신은 아주 축복되었다. 그러나 나는 이런 축복을 높여 주기를 원했고, 존재가 온전한 존재이고, 내가 원하는 대로 온전하게 머물기를 원한다면, 내 의지에 묶이지 않고, 존재의 의지를 따라 행하기를 원했다. 왜냐면 내가 창조한 존재는 다른 어떤 의지를 가질 수 없었기 때문이다. 그러나 나는 존재가 자유롭게 역사하고 일할 수 있기를 원했다. 왜냐면 사랑이 그 안에서 아주 강하게 되고, 사랑이 나와 같은 의지를 갖게 하는 일이 신적인 존재의 첫번째 특성이기 때문이다.
나는 이런 사랑을 내 첫번째 피조물로부터 받기를 원했다. 그러나 이 사랑이 또한 동시에 존재에게 최고의 온전함을 얻게 해야 한다. 이로써 더 이상 창조된 존재로서 내 의지대로 역사하지 않고, 사랑으로 내 뜻을 따르고 무한한 축복을 누려야 한다. 그러나 존재는 이런 의지와 사랑의 시험을 치르기 위해 전적인 자유의지로 움직여야만 했다. 존재는 나를 보지 못했지만 존재가 빛 안에 있었기 때문에 나를 깨달았다. 그러나 그는 자신의 의지가 생성되게 한 무수히 많은 존재들을 보았고, 비록 그가 나에게서 힘을 얻었음을 알고 있었지만, 자신을 그들의 창조주라고 느꼈다.
존재는 내 힘을 부러워했다. 자신에 의해 창조된 존재들이 그를 볼 수 있는 가운데 존재는 자신이 나로부터 생성되었다는 것을 의식했다. 그러나 존재 자신이 창조된 존재들을 다스리는 권세를 주장하면서 존재들에게 자신을 힘의 원천으로, 창조할 수 있는 유일한 권세로 제시했다. 그는 지배하기 위해 내 사랑과 결별을 선언했다. 자신을 의식하는 존재가 완전히 잘못된 생각에 빠질 수 있다는 일이 너희 인간에게는 이해할 수 없는 일이다. 그러나 자유의지가 그런 일을 설명한다. 자유의지가 행동을 취하기 위해 부정적인 선택을 할 수 있다. 그러나 부정적인 선택을 해야만 하는 것은 아니다.
빛과 힘의 전달자는 한편으로 자신을 통한 전달되는 힘의 증거를 보았지만 그러나 힘의 근원 자체는 보지 못했다. 그러므로 그는 자신을 자신이 창조한 영들을 다스리는 통치자로 만들었고 또한 영들에게 나 자신이 존재하지 않는 것으로 여기게 만들려고 시도했다. 그는 이제 자신의 바뀐 의지를 영들에게 전해 주려고 시도했다. 내 힘을 사용하여 빛의 전달자에 의해 창조된 존재들에게 이제 결정의 순간이 다가 왔고, 그들의 온전함을 증명하는 시간이 다가 왔다. 내 힘이 이런 모든 존재들 안에 있었고, 그들은 빛으로 충만했고, 그들이 보지 못했지만 깨달은 나를 향한 사랑이 불타오르고 있었다. 그러나 그들은 또한 사랑으로 그들을 창조한 분에게 향했다. 왜냐면 그들을 창조한 힘이 사랑이었고, 창조할 능력을 준 이 힘이 처음으로 창조된 존재를 통해 흘렀기 때문이다. 이 사랑은 이제 결정해야 했고, 분리가 되었다.
영적인 존재들 사이에 해결할 수 없는 혼란이 일어났고, 영적인 존재들이 결정을 내려야만 하도록 재촉을 받는 것을 느꼈다. 그러나 내 사랑의 힘이 빛으로 역사했기 때문에 많은 존재들에게서 원래 힘의 원천을 향한 갈망이 더 강했고, 나로부터 분리된 자를 향한 사랑이 감소하고, 사랑이 증가된 권세로 나에게 향한 일은 이해할 수 있는 일이다. 왜냐면 내가 영원으로부터 사랑이라는 깨달음이 그들 안의 빛이기 때문이다. 모든 존재가 실제 깨달음을 가지고 있었지만 그러나 깨달음에 얽매여 있지 않은 자유 의지도 가지고 있었다. 그렇지 않으면 존재에게 자유가 없었을 것이다. 영적인 세계가 갈라졌다.
비록 내가 보이지 않았을지라도 나 자신이 추종자들을 얻은 것과 마찬가지로 내 밖에 있는 존재가 추종자들을 얻었다. 그러나 나에게 나온 힘이 아주 강하게 역사하여 많은 존재들이 나에게 대적하려는 자에게서 돌아섰다. 그들의 의지는 올바른 방향으로 향했다. 반면에 빛의 전달자와 그의 추종자들은 의지를 잘못된 방향으로 향하게 했고, 그러므로 그들은 의지적으로 나를 떠났고, 이런 일은 깊은 곳으로 타락을 의미했다. 그러므로 나에 의해 생성된 가장 빛이 충만한 존재인 빛의 전달자가 내 대적자가 되었다. 반면에 그에 의해 생성되었고, 우리 둘의 사랑의 의지가 창조한 존재들을 채우고 있던 사랑의 불길의 정도에 따라 일부가 나에게 향했고, 다른 일부가 그에게 향했다. 왜냐면 빛 전달자가 나와 분리되는 순간에 존재들에게 안정된 기댈 곳을 향한 정해지지 않은 갈망이 생겼기 때문이다.
자유의지가 역사하기 시작했고, 자유의지는 나에 의해 강제적으로 영향을 받지 않았고, 또한 내 대적자로부터 강제로 영향을 받지 않았고, 단지 모든 존재를 자신을 위해 얻기 원하는 우리 둘의 힘의 발산을 받았다. 내 힘의 흐름은 단지 사랑이었고 존재들에게 아주 강하게 역사하여 존재들이 나를 보지 않고 나를 깨달을 수 있었고, 그러나 나에 의해 첫번째로 창조된 존재의 의지 변화도 또한 깨달을 수 있었다. 그러나 존재들이 첫번째로 창조된 존재를 볼 수 있었기 때문에 많은 존재들이 그를 따랐다. 즉 많은 존재들이 그의 의지에 복종했고, 나를 떠났다.
그러나 마찬가지로 원래 창조된 존재들이 자신을 내 자녀로 느꼈고, 자유의지로 나에게 충성을 유지했다. 그러나 그들의 숫자가 단지 훨씬 더 적었다. 그들은 최초의 피조물들로써, 내 빛의 전달자의 가장 축복된 창조하려는 의지와 그에게 흘러가는 측량할 수 없는 사랑의 힘에 의해 생성되었다. 이런 사랑의 힘이 또한 존재들에게 있었고, 끊임없이 나에게 향하도록 그들을 촉구했다. 왜냐면 그들은 현재 그들의 생산자의 잘못된 의지를 깨닫고 그러므로 그로부터 돌아섰기 때문이다. 다른 존재들에게도 이런 깨달음을 얻는 일이 가능했을 것이다. 그러나 그들은 맹목적으로 그들이 볼 수 있는 그를 따랐고, 그들의 의지는 존중되었고, 어떤 방식으로 든 내 영향을 받지 않았다. 왜냐면 이런 의지의 결정이 피조물들을 자립적인 온전한 존재로 만들어야만 하기 때문이다.
나를 떠난 존재는 많은 추종자들을 깊은 곳으로 끌어내렸다. 왜냐면 나로부터 멀어지는 일은 깊은 곳을 추구하는 일을 의미하고, 완전히 반대가 되는 상태에 되는 일을 의미하고 이로써 어두움과 무기력함과 지식과 힘의 부족을 의미하기 때문이다. 반면에 내 자녀들은 가장 빛나는 빛과 측량할 수 없는 힘을 가진 축복된 가운데 머물렀다.
빛의 전달자인 루시퍼가 타락한 후에 그의 힘이 사라졌다. 그가 내 피조물이기 때문에 비록 내가 그의 힘을 철회하지는 않았지만 그는 창조하고 조성하는 일을 더 이상 할 수 없게 되었다. 그의 권세와 힘은 그의 추종자들이었고, 그는 이제 어두움의 왕으로 그들을 다스렸다. 그러나 그들은 또한 내가 내 대적자에게 영원히 넘기지 않은 내 사랑의 산물이고, 이런 존재들이 그들 안에 아직 그들 향한 의지를 가지고 있는 동안에는, 그들은 그에게 속한다. 그러나 내가 그들의 의지를 나에게 돌리는 일에 성공을 하면, 그가 그들을 잃게 되고, 그러므로 그의 힘이 같은 정도로 감소한다. 이런 일은 항상 존재의 자유의지를 전제 조건으로 내가 그의 권세로부터 그에게 복종하는 존재를 구원하는 일과 같다.
내 영원한 구원 계획이 이런 일을 목표로 한다. 빛의 나라의 모든 거주자들과 내 천사들과 천사장들이 가장 큰 열심과 가장 충만한 사랑으로 이 목표에 도달하도록 돕는다. 왜냐면 그들 모두가 내 동역자들이기 때문이다. 그들은 타락한 형제들이 한때 자발적으로 잃은 축복을 되찾게 해주기위해 노력한다. 이런 해방의 역사는 한때 타락한 존재들의 마지막 존재가 나에게 돌아올 때까지, 내 사랑에 의해 첫번째로 생성된 존재가 내 사랑을 갈망하는 가운데 나에게 다시 다가올 때까지, 이런 후회하는 존재가 한때 자발적으로 떠난 아버지의 집으로 돌아갈 때까지 영원한 시간이 필요할지라도 성공할 것이다.
아멘
TranslatorVaš ljudski intelekt može shvatiti apsolutnu/najdublju istinu samo do određenog stupnja, pošto je čista duhovnost jedino duhovno objašnjiva. Ovo objašnjenje će biti prihvaćeno od strane duha u vama i, zaista, preko duše također predano razumu, ali razum je i dalje previše svjetovan i prema tome ne može kopati tako duboko u duhovno znanje da bi shvatio sve. Ipak, Moj duh sebe izražava kroz duhovnu iskru u vama, i svatko tko ima ljubavi će također i shvatiti značenje onog što mu govorim:
Moja kreativna volja je bila ogromna, Moja snaga neiscrpna, i Ja sam pronašao Svoje blaženstvo u ostvarivanju/provedbi/izvedbi Svojih misli i planova. I to blaženstvo se htjelo izraziti, Moja ljubav se htjela (pre)dati, Ja sam pored Sebe želio drugo biće da također uživa [[ili ‘koje bi također uživalo’]] ono što je Mene činilo neopisivo sretnim. Ja sam Svoju samoću doživljavao kao nedostatak kojeg sam mogao promijeniti u bilo kojem trenutku ako sam to želio.... I Ja sam Sebe želio ponovno otkriti u biću koje bi sa Mnom trebalo biti blisko sjedinjeno, koje sam želio oblikovati kao Svoje ogledalo, kao Moju vlastitu sliku, da bi ga mogao obdariti sa neograničenim blaženstvom i na taj način također povećati Moje blaženstvo. Ja sam želio stvoriti takvo biće i ta volja je bila dovoljna, pošto je Moja volja bila snaga koja je uvijek postupala (proceed) sa ljubavlju i mudrošću. Entitet kojeg sam eksternalizirao [[externalised from within Myself = kojeg sam iz Sebe izvadio/postavio iz-van Sebe]] je uistinu bio Moja slika ali Me ipak nije mogao vidjeti, jer da Me mogao vidjeti on bi zahvaljujući prevelikom blaženstvu prestao postojati, pošto ni jedno biće ne može izdržati pogled u Mene [[= u smislu, ‘nitko ne može vidjeti Boga kakav je On uistinu u Svojoj suštini a da ne bude uništen’; Izlazak 33:20]]. Jer svako biće, čak i Moja najsavršenija slika, je uvijek samo proizvod Moje snage ljubavi, dok sam Ja sama snaga ljubavi i osvjetljavam sve sa neusporedivim intenzitetom [[ili ‘neusporedivom jačinom’]] ali, kao rezultat, Mene [[= Moje prisustvo]] biće koje sam eksternalizirao [[= stvoreno biće = biće koje je Bog iz Sebe postavio ‘iz-van’ Sebe]] ne može izdržati/podnijeti. Ali stvorivši ovo biće Ja sam imao posudu u koju je snaga Moje ljubavi mogla neprestano teći, i stoga je ono [[zajedno]] sa ovim neprestanim uplivom snage od Mene također primilo Moju kreativnu volju, Moju snagu, Moju mudrost i Moju ljubav preko svake granice. Kao rezultat toga, ono je sada bilo sposobno iskusiti isto blaženstvo, bilo je kadro iskoristiti svoju snagu u skladu sa svojom vlastitom voljom, moglo je biti kreativno aktivno na svoje vlastito zadovoljstvo i na taj način neprestano povećavati Moje blaženstvo, jer to je bila Moja snaga koja je omogućila biću da tako čini i Ja sam uživao u njegovoj sreći....
I sada su iz ovog bića proizašla bezbrojna druga bića iste prirode.... Sva ona su bila djeca Moje ljubavi u isijavajućem svjetlu, u najvišem/krajnjem savršenstvu, pošto je iz Moje slike koju [[ili ‘Mojeg odraza kojeg’]] sam stvorio i Moje bezmjerne ljubavi moglo nastati jedino krajnje savršenstvo, pošto smo mi dijelili istu volju. Obje naše ljubavi su sebe ponovno pronašle u stvorenim bićima, pošto ništa ne-savršeno nije postojalo sve dok su Moja volja i Moja ljubav djelovali putem/kroz ovo prvo-stvoreno biće. To je bio jedan prosvjetljeni svijet duhova, u kojem je originalno stvorenih duhova bilo u velikom broju.... Moja snaga je neograničeno utjecala u biće koje sam odabrao za Sebe kao nositelja svjetla i snage.... A sam entitet je bio više nego blaženo sretan.... Ali Ja sam želio povećati to blaženstvo još više; Ja nisam htio da ono bude vezano uz Moju volju [[ili ‘vezano Mojom voljom’]] već da bude aktivno po svojoj vlastitoj volji koja.... ako je biće bilo savršeno i ako bi tako savršeno [[i]] ostalo.... je [[također]] bila Moja volja. Jer biće, pošto sam ga Ja stvorio, nije bilo sposobno imati ni jednu drugu volju. Ali Ja sam želio da ono može djelovati neovisno/samostalno.... pošto je jedina karakteristika Božanskog bića da je ljubav tako moćna unutar sebe da je odlučujući faktor volje koja se kreće u istom pravcu poput Moje. Ja sam od Svog prvo-stvorenog bića želio primiti ovu ljubav što je, međutim, istovremeno trebalo rezultirati u njegovom konačnom savršenstvu [[u smislu, ‘namjera je bila da to istovremeno rezultira u konačnom savršenstvu toga bića’]], tako da ono više nije bilo aktivno kao stvoreno biće [[koje djeluje samo]] u skladu sa Mojom voljom već bi trebalo uživati neograničeno blaženstvo sjedinjavajući/stapajući se sa Mojom voljom iz ljubavi prema Meni....
Ali da bi prošlo ovaj test ljubavi i volje to biće je moralo imati potpunu slobodu volje. Ono Me nije vidjelo ali Me prepoznalo/priznalo pošto je bilo prosvjetljeno.... Međutim, ono je vidjelo bezbrojna bića stvorena njegovom voljom, i to biće je osjećalo za sebe kako je njihov stvoritelj bez obzira na saznanje/spoznaju da je svoju snagu primilo od Mene.... i entitet je bio zavidan na Mojoj snazi.... Iako je bio vidljiv bićima koja je stvorio, ipak je bio svjestan svojeg ishodišta u Meni, ali je za sebe tražio pravo vladanja nad tim bićima predstavljajući im sebe kao izvor snage, kao jedinu silu sposobnu stvarati.... Više nego manje Mi je uskratio ljubav da bi mogao vladati.... Vi ljudska bića ne možete shvatiti proces putem kojeg je samo-svjesno biće moglo prekoračiti u potpuno pogrešno razmišljanje ali to je objašnjivo slobodnom voljom koja, sa ciljem da bi postala aktivna, mora također biti sposobna ali/iako ne mora učiniti pogrešan izbor.
Nositelj svjetla [[= Lucifer]] i snage je na jednoj strani vidio dokaz snage dostavljene/transportirane kroz njega, ipak on nije vidio sam izvor snage. Stoga je on sebe proglasio vladarem nad svojim stvorenim duhovima i također Me njima htio predočiti kao ne-postojećeg. On je na njih pokušao prebaciti svoju sada oprečnu volju.... I sada je trenutak odluke, dokazivanja njihova savršenstva, došao također za bića koja su bila stvorena od strane svjetlonoše uz pomoć Moje sile.... Moja sila je bila prirođena svim tim bićima, oni su bili u potpunosti prosvjetljeni i gorjeli su od ljubavi prema Meni, Kojeg nisu mogli vidjeti ali Kojeg su ipak spoznavali/priznavali. Ali oni su također voljeli svoga stvoritelja, pošto je snaga koja ih je stvorila bila ljubav koja je zračila iz prvo-stvorenog bića i omogućivala mu stvarati. Ta ljubav je sada morala odlučiti, i podijelila se....
Užasna zbrka je nastala među duhovima koji su se osjećali natjerani donijeti odluku. Ali.... pošto je Moja snaga ljubavi efektivno bila svjetlo.... bilo je razumljivo kako je ono što ih je tjeralo ka prvotnom izvoru snage bilo snažnije u mnogih bića, da se njihova ljubav prema onome koji se odvojio od Mene i koji je prema Meni navaljivao sa pojačanom silom smanjivala.... Jer svjetlo u njima je bila spoznaja kako sam Ja bio Vječna Ljubav. Svako biće je uistinu imalo ovo znanje, ali je također imalo slobodnu volju koja nije ovisila o znanju, inače ne bi bila slobodna. I duhovni svijet se podijelio.... eksternalizirano biće je imalo svoje sljedbenike baš kao što sam Ja imao svoje, čak iako nisam bio vidljiv. Ali učinak Moje snage je bio toliko snažan da su se mnoga bića okrenula od onog koji Mi se htio suprotstaviti.... Njihova volja je zadržala ispravan pravac, dok su svjetlonoša i njegovi sljedbenici krivo usmjerili svoju volju, tako su se oni dobrovoljno odvojili od Mene što je prouzročilo njihovo propadanje u ponor....
Na taj način je svjetlonoša, potpuno prosvjetljeno biće koje sam eksternalizirao [[= postavio iz-van Sebe]], postalo Moj neprijatelj/protivnik, dok se sve što je proizašlo iz njega, što je bilo stvoreno od strane obje naše ljubavi, dijelom okrenulo prema Meni a dijelom prema njemu, u ovisnosti kakvim je sjajem ljubavi bilo prožeto. Čim se svjetlonoša odvojio od Mene bića su iskusila neodređenu/nejasnu želju za određenim/jasnim polom. Slobodna volja se započela otkrivati/razvijati.... niti Ja a niti Moj protivnik nismo silom utjecali na njih, oni su jedino bili izloženi zračenju obiju naših snaga koje su svako biće željele pridobiti za sebe. Priliv Moje snage je bila čista ljubav i utjecala je na bića tako žestoko da su Me ona prepoznala/priznala bez da su Me vidjela, ali oni su također mogli prepoznati promjenu u volji prvo-stvorenog bića. Međutim, pošto su oni mogli vidjeti taj entitet mnogi su ga slijedili, to jest, oni su sebe podredili njegovoj volji i tako se udaljili od Mene. Ali druga prvobitno stvorena bića su se pak osjećala kao Moja djeca i dobrovoljno su Mi ostali odani, samo ih je bio puno manji broj. Ti [[vjerni]] su bili prvo-stvorena bića koja su nastala iz najblaženije stvaralačke volje Mog svjetlonoše i Mog neizmjernog ulijevanja/priticanja ljubavne snage. I ova snaga ljubavi je bila također neodvojiva/prirođena tim bićima i postojano ih je gurala ka Meni, jer oni su sadašnju volju svojeg stvoritelja prepoznali kao pogrešnu i stoga su se okrenuli od njega. Druga bića su također mogla doći do ove spoznaje ali oni su slijepo slijedili onog kojeg su mogli vidjeti, i njihova volja je bila poštovana i Ja na nijedan način na nju nisam utjecao, pošto se ta odluka volje morala dogoditi sa ciljem da bi se stvorena bića oblikovala u neovisno savršenstvo. Biće koje Me napustilo je povuklo veliki broj sljedbenika u ponor, jer udaljiti se od Mene znači težiti prema ponoru, ciljati ka potpuno suprotnom stanju, koje stoga predstavlja tamu i slabost, gubitak znanja i snage. Dok su Moja djeca blaženo ostala u najsjajnijem svjetlu i ogromnoj sili, u blaženstvu.
Nakon pada Lucifera, svjetlonoše, njegova snaga je bila svladana/poražena.... On više nije mogao aktivno stvarati i oblikovati iako Ja nisam povukao snagu od njega [[u smislu, ‘oduzeo mu snagu’]] pošto je on bio Moja živa kreacija. Njegova moć i snaga su počivali u njegovim sljedbenicima, kojima je sad gospodario kao princ tame. Ali oni su također proizvodi Moje ljubavi koje Ja svome neprijatelju neću prepustiti/ostaviti zauvijek. Sve dok ta bića i dalje dijele njegovu volju oni pripadaju njemu; ali čim Ja uspijem okrenuti njihovu volju prema Meni on ih je izgubio, i stoga se njegova snaga umanjuje u istoj mjeri u kojoj Ja oslobađam zatvorenike od njegove kontrole koja, međutim, uvijek pretpostavlja slobodnu volju toga bića.
I to je svrha Mojeg vječnog plana Spasenja, kojeg gorljivo i naj-blago-naklonjenije podržavaju svi stanovnici kraljevstva svjetla, Moji anđeli i arhanđeli, jer svi oni su Moji pomagači koji nastoje ponovno donijeti blaženstvo njihovoj paloj braći, koja su ga [[= to blaženstvo]] jednom dobrovoljno odbacila.... I ovo djelo oslobađanja će uspjeti, čak i ako bude potrebno beskonačno dugo vrijeme prije nego se posljednji jednom (ot)pali duh vrati k Meni, dok Mi se čak i prvo-stvoreno biće koje je jednom proizašlo iz Moje ljubavi opet ne približi u svojoj žudnji za Mojom ljubavlju.... dok se ono također pokajnički ne vrati u Očevu kuću, koju je jednom dobrovoljno napustilo.
AMEN
Translator