Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

La moderazione

Dovete condurre una vita moderata già sin dalla giovinezza, e perciò il superamento della materia vi sarà facile. Non desidererete dei godimenti terreni, e non vi sarà difficile astenervi, per via di un guadagno spirituale. Ma più viene risvegliata la brama per il godimento terreno, più l’anima ne ha da combattere, perché sarà sempre ostacolata attraverso l’avidità terrena per tendere ad un bene spirituale, perché i suoi sensi sono catturati, e non è facile per loro staccarsi dalle cose materiali, che procurano soltanto benessere al corpo, ma che sono nocivi e lo rimarranno sempre per l’anima. Perciò è già consigliabile, di raccomandare agli uomini un certo “digiuno”, ma questo digiuno consiste soltanto nella limitazione di ciò che i sensi desiderano vivacemente. All’uomo non è vietato del tutto il godimento, soltanto può danneggiare sé stesso con la misura, mentre rende appunto i sensi inutili per la ricezione del bene spirituale, mentre un “vincitore”, un uomo, che riesce a dominare sé stesso ed è contento di poco, è facilmente aperto per i beni di genere spirituale, perché la materia non lo ostacola più, ma egli stesso la rende soggetta a sé attraverso la sua volontà. La moderazione non può mai fare male, ma sempre servire, mentre invece la sovrabbondanza è sempre nociva, e l’uomo non giunge mai nel possesso di un bene spirituale, che calma soltanto i bisogni del suo corpo, e non ne trova una misura. Finché l’uomo stesso si domina, è da aspettarsi in lui anche un’apertura per l’afflusso spirituale; ma se si pensa troppo al corpo, che significa ogni adempimento di brama, allora l’uomo si chiude all’afflusso spirituale, perché per ambedue non esiste la possibilità, perché la materia esclude lo spirituale, perché sono due Regni differenti, che danno la loro parte, ed ambedue contemporaneamente non possono trovare risonanza nel cuore. Ma all’uomo è stato concesso una certa misura, perché quello di cui il corpo ha bisogno per l’esistenza, l’uomo lo può desiderare e rendere suo. Ma in minor misura viene approfittato di questa misura, più vantaggio ne trae l’anima, mentre le vengono dati in ultra abbondanza quei beni, che hanno unicamente il valore, perché sono imperituri, e vengono portati nel Regno, che unicamente è reale, nel quale l’anima entrerà quando si stacca dal suo corpo ed entra nel Regno dell’aldilà. Allora riceverà in abbondanza, perché era contenta di poco, quando sulla Terra tutto era a sua disposizione. Allora non dovrà imporsi nessuna costrizione, riceverà ciò che desidera e sarà resa felice per l’Eternità.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

UMJERENOST.... POSNOST....

Vi bi već od vaših ranih godina trebali živjeti umjerenim/skromnim životom, pošto bi vam onda bilo lakše prevladati materiju, vi onda ne bi čeznuli za zemaljskim uživanjima i ne bi vam bilo teško suzdržavati se od njih poradi duhovnog dobitka. Ali što je više potpaljena pohlepa za zemaljskim užitkom to će se duša više morati boriti protiv nje, jer njezine žudnje će uvijek spriječiti njezino stremljenje za duhovnim vrijednostima pošto ona zarobljava njezina osjetila i ona sebe ne mogu lako otkinuti od materijalnih stvari koje jedino osiguravaju tijelo sa osjećajem blagostanja ali koje jesu i ostat će štetne za dušu. Prema tome, doista je preporučljivo predložiti ljudima određenu količinu ‘posta’, ali taj post se jedino sastoji u ograničavanju svega za čim osjetila lakomo žude. Ljudskom biću nije u potpunosti zabranjeno uživati stvari, radi se jedino o tome da kroz neumjereno uživanje [[ili ‘preobilje užitka’]] on može sebi nanijeti štetu time što će sâma ta osjetila učiniti neprikladnim za primanje duhovnog znanja, dok ‘pobjednik’, netko tko može kontrolirati sebe i zadovoljan je sa malo, može lako biti otvoren za vlasništva duhovne prirode, pošto on više nije ometan materijom već ju je podredio kroz svoju volju. Posnost nikad ne može biti štetna već uvijek može biti korisna.... dok je neumjerena količina uvijek štetna, i ni jedna osoba neće nikad doći u posjed duhovnih dobara koja jedino zadovoljava svoje tjelesne potrebe i ne može pronaći pravilnu mjeru.

Sve dok je čovjek u kontroli nad sobom samim od njega se također može očekivati da će sebe otvoriti za duhovni upliv, ako je, međutim, tijelu posvećena prevelika pažnja.... što znači ispunjavanje svih žudnji.... onda će čovjek sebe zatvoriti za duhovni upliv, pošto za obadvoje nema mogućnosti jer materija isključuje duh, jer dva različita carstva nude svoj udio i srce ne može reagirati na obadvoje istovremeno. Usprkos tome, ljudskom biću je bila podarena određena mjera, jer štogod tijelo treba za stalno postojanje čovjek može željeti i posjedovati.... Ipak, što se ova mjera manje koristi to će biti veći probitak duše, utoliko što će ona primiti izobilje vlasništva, koja jedina vrijede, pošto su vječna i biti će prenešena u kraljevstvo, koje je jedino stvarno i u kojeg će duša ući kada sebe odvoji od svojeg tijela i prijeđe u kraljevstvo onostranog.... Onda će ona primiti izobilno pošto je bila zadovoljna sa manje nego joj je bilo na raspolaganju na Zemlji.... Onda ona više neće sebe morati ograničavati, primit će štogod poželi i primit će puno zadovoljstva u vječnosti.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel