E’ difficile convincere gli uomini che non Mi posso accontentare di una formalità, e sotto “formalità” intendo un correre insieme in usi e costumi umani, che sono totalmente inutili, proprio perché soltanto quelli che “corrono insieme”, sono una usanza accettata, che è soltanto apparenza, e perciò non può compiacerMi. Voglio in Verità un cristianesimo vivo, voglio, che gli uomini partecipino con fervore e loro stessi lo vivano, perché per la cosa morta non avrò mai e poi mai comprensione o potrei dare il Mio Assenso. Ma morto è tutto ciò che gli uomini si appropriano oppure i prossimi accettano, senza aver mai preso una volta loro stessi una seria posizione. E quando un uomo per educazione è stato portato ad una certa opinione, allora ha il dovere, appena può pensare, di occuparsene, e solo ciò che ora accetta nella libera volontà, è un bene dei propri pensieri, di cui deve poi rispondere sul come lo valuta. Ma deve anche rispondere per una $$cieca$$ $$fede$$. Una tale fede non potrà mai essergli messa in conto come compiacente a Dio, perché non posso accettare quando tutto viene creduto senza pensiero e senza riflettere, e l’uomo stesso non sottopone ad alcun esame ciò che viene preteso da lui di credere. Non potrà nemmeno mai appellarsi, di essere stato istruito da “maestri”, perché lui stesso è, come uomo capace di pensare, anche nella situazione, di riflettere su ciò che viene preteso da lui di credere. E lui verrà anche guidato giustamente nel suo pensare, quando intende seriamente di comprendere la Verità. Ma questa seria volontà manca nella maggioranza degli uomini, perciò accettano spensieratamente molto, e vivono ancora nella fede di essere veri cristiani, se non rifiutano gli insegnamenti di fede, che riguardano Gesù Cristo. Ma non è di gran lunga nessuna fede questo che possiedono, perché una fede, che ha valore davanti a Me, deve essere viva, e può essere conquistata solamente mediante una seria predisposizione. Ma dove la si trova? Agli uomini basta sovente un unico ammaestramento nella gioventù, che ora si portano nella vita e che ora fa loro credere, che il sapere di ciò ora basti ed ora non porterebbero alcun altra responsabilità nei confronti del loro Dio e Creatore. Quanto lontano si trovano ancora in questo errore, e quanto vuoti staranno una volta davanti a Me, quando pretenderò da loro la responsabilità per la loro vita terrena. Ma non si possono convincere del loro falso pensare, altrimenti si sforzerebbero, di penetrare più a fondo, e poi si liberebbero anche con lo spirito vivo del sapere morto che finora possiedono. Sono solo pochi, coloro che non si accontentano ed ora cercano di trovare la Verità. E questi pochi la troveranno anche, perché interiormente cercano Me Stesso, perché Io Sono l’Eterna Verità. Ma tutti gli uomini potrebbero cercarMi, perché tutti gli uomini possono pensare, ed ogni serio pensiero li condurrebbe sulla giusta via, perché Io Stesso Sono sempre pronto a tendere le Mie Mani e tirarw dal buio alla Luce, tutti coloro che la desiderano. Ma se un uomo non ammette, che si trova sulla via sbagliata, non si guarda nemmeno intorno per la giusta via. E gli uomini credono di camminare giustamente, perché così è stato loro inculcato da guide, che loro stesse non hanno ancora trovato la giusta via. E così ognuno è abbandonato a sé stesso. Ma indirettamente ogni singolo viene anche sempre aiutato, viene ammonito mentalmente, di ricordarsi di sé stesso e di domandarsi, come resisterebbe, se dovesse prendersi le responsabilità nei Miei Confronti. E se si sofferma più a lungo con tali domande interiori, allora gli risponderò anche, perché chiedo solo la sua volontà, che questa si rivolga coscientemente a Me. Allora non andrò più via da lui, finché cammina sulla retta via, dove Mi cerca ed anche certamente MI troverà.
Amen
TraduttoreTeško je uvjeriti ljude u cinjenicu da Ja ne mogu biti zadovoljen sa formalnošcu.... a kad kažem ‘formalnošcu’ Ja mislim na slijedenje ljudskih tradicija i obicaja, koji su totalno bezvrijedni, baš jer su jedino navika (obicaj), jedno prisvojeno nasljede koje je samo pretvaranje i prema tome Meni ne može biti ugodno. Jer Ja želim Istinu, živo Kršcanstvo, Ja želim da ljudi gorljivo slijede te sami budu živi, jer Ja nikada necu biti sposoban cijeniti ili odobriti ono što je mrtvo. A mrtvo je sve što ljudi steknu ili prisvoje od njihovih bližnjih ljudskih bica bez da su najprije sami o tome najozbiljnije formirali mišljenje. Ako je prema tome osoba bila poducena da prihvati izvjesno gledište on je, cim je sposoban razmišljati, obavezan razmisliti o tome i jedino što prihvati ili odbaci njegovom vlastitom slobodnom voljom su njegove vlastite misli, za upotrebu kojih ce on morati sebe opravdati. Ali on ce takoder sebe morati opravdati za slijepu vjeru.... Takva vjera nikada ne može biti njemu pripisana kao Bogu ugodna, jer Ja ne mogu oprostiti (ispricati) što je sve bez razmišljanja i bez oklijevanja uzvjerovano i da samo ljudsko bice pomno ne ispituje išta što se od njega ocekuje vjerovati. A niti ce on ikada biti sposoban tvrditi da su ga ‘ucitelji’ bili poducili na takve nacine, jer on je.... s obzirom da može razmišljati svojom glavom.... u poziciji da razmisli o onome što je od njega zahtjevano da vjeruje. A ako on ozbiljno želi otkriti Istinu njegove ce misli takoder biti vodene ispravno. Ali vecini ljudi nedostaje ova ozbiljna volja; otud oni bez razmišljanja prihvacaju sve i onda žive u vjerovanju kako su istinski Kršcani sve dok ne odbacuju religijske doktrine u svezi Isusa Krista. Ali što posjeduju je jako daleko od vjere, jer vjera koja vrijedi preda Mnom mora biti živa i može jedino biti postignuta kroz ozbiljan stav.... Ali gdje se ovaj može pronaci?....
Ljudi su cesto zadovoljni sa jednokratnom podukom u njihovoj mladosti, koju onda oni prenose sa sobom u zreo život i vjeruju da je ovo znanje dovoljno i da oni nemaju daljnje odgovornosti spram Boga i Stvoritelja.... Koliko li su samo oni jako u zabludi, i koliko prazni ce stajati preda Mnom jednog dana kada budem zahtjevao da polože racun (tj. ‘kada ih budem pozivao na odgovornost’) za njihov život na Zemlji.... Ipak oni ne mogu biti uvjereni u njihovo pogrešno razmišljanje, ili bi uložili napor postici uvid i sa živim duhom se takoder odnosili spram dosad mrtvog znanja kojeg posjeduju (2 Korincanima 3:6). Ima ih samo nekolicina koji nisu zadovoljni i traže kako bi pronašli Istinu.... I ovih nekolicina ce ju doista pronaci (Matej 7:7, 8) buduci oni iznutra tragaju za Mnom Osobno, Samom Vjecnom Istinom. Ali svi ljudi bi bili sposobni tražiti, jer svi ljudi su sposobni razmišljati, i svaka ozbiljna misao bi ih izvela na ispravnu stazu njihove potrage, jer onda cu Ja Sam biti vec pripremljen ispružiti Moje ruke i privuci svakog tko žudi prosvjetljenje iz tame na svjetlo. Medutim, sve dok osoba ne shvati da je on na pogrešnoj stazi on isto tako nece gledati oko sebe u potrazi za ispravnom stazom.... A ljudi vjeruju da se zapucuju ispravnom stazom buduci su nagovoreni to vjerovati od strane lidera koji sami još nisu pronašli ispravnu stazu. I time je to prepušteno svakoj pojedinacnoj osobi, ali indirektno ce svaki pojedinac opet i iznova biti potpomognut, on ce biti mentalno opominjan da razmišlja i da sebe pita kako ce završtiti kada mora sebe opravdati preda Mnom.... I ako ostane u tišini jedno vrijeme nakon takvih unutarnjih pitanja Ja cu ih takoder odgovoriti (Knjižica br. 24), jer Ja od njega jedino zahtjevam da Mi se okrene svjesno.... Onda se Ja nikada necu odmaknuti od njega sve dok on nije na ispravnoj stazi traženja Mene i onda ce Me on SASVIM IZVJESNO pronaci.
AMEN
Traduttore