La via di sofferenza d’un anima non liberata non è descrivibile agli uomini e malgrado ciò devono sapere che è uno stato d’inimmaginabile sconforto, che devono sopportare, e questo sapere deve spronare l’uomo, di assistere aiutando queste anime, e per questo va a loro sempre di nuovo l’ammonimento, di non dimenticare queste anime. Loro ringraziano mille volte quegli uomini, che portano aiuto al loro tormento mediante la preghiera. Le anime nell’aldilà, che nel loro decesso lasciano degli uomini sulla Terra, con i quali erano legati dall’amore, sono in vantaggio nei confronti di coloro che non hanno conquistato nessun amore sulla Terra. Ai primi seguono amorevoli pensieri e pii desideri, oppure tramite intima preghiera a tali anime arriva loro della forza e la loro posizione può da ciò migliorare notevolmente. Ogni pensiero amorevole viene sentito benevolo dalle anime e risveglia di nuovo l’amore, che ora si manifesta contemporaneamente per anime sofferenti, che hanno vissuto sulla Terra senza amore. Loro vengono presto dimenticati, oppure si pensa a loro soltanto senza amore e questo agisce in modo terribile sul loro stato nell’aldilà. Ogni buon pensiero degli uomini sulla Terra lenisce i tormenti alle anime nell’aldilà, ogni pensiero cattivo li accresce, e le anime stesse non se ne possono difendere, oppure non possono obbligare gli uomini all’amore. Ora l’amore e l’assenza d’amore agiscono sensibilmente, e fanno sentire all’anima che lotta verso l’Alto alleggerimento oppure la aggrava. Delle anime che devono fare totalmente a meno dell’amore degli uomini terreni, dipendono da sé stesse da sole nel più oscuro ambiente e la loro miseria è indicibilmente grande. Queste anime devono essere particolarmente ricordate nella preghiera sulla Terra, affinché anche queste percepiscano la benedizione dell’intercessione in modo che sentano su di sé la Forza dell’amore, e per questo avvenga in loro un cambiamento. Perché appena un amorevole pensiero sfiora queste anime solitarie, loro se ne accorgono e si rivolgono al punto d’uscita di quel pensiero, si avvicinano all’uomo che ha pensato a loro con misericordia ed osservano lui ed il suo essere, il suo agire ed il percorso dei suoi pensieri. Non staranno nemmeno addosso ad un uomo che fa loro del bene, benché loro stesse sono capaci di pochi buoni moti d’animo. Ma loro indagano sulla causa per il fatto che il loro stato di sofferenza diminuisce nella vicinanza di quegli uomini e sentono un percepibile alleggerimento attraverso la preghiera per le anime che lottano nell’oscurità. Ed imparano a riconoscere, che l’amore è l’unico mezzo per il miglioramento della loro situazione. E quando l’anima ha conquistata questa conoscenza, allora diventa malleabile e volonterosa di aiutare anche altre anime, ed è sfuggita alla miseria più amara. Gli uomini sulla Terra possono salvare infinitamente tante anime dalla loro miseria, quando cercano d’immaginarsi l’impotenza di queste anime. Perché appena sentono in sé una scintilla d’amore, la grande sofferenza deve toccare il loro cuore e stimolare la loro volontà, di aiutare queste anime. Gli uomini devono includere queste povere anime nelle loro preghiere, a cui manca la forza di aiutare sé stesse, devono invocare Dio per Grazia e Misericordia per queste anime, devono rivolgere loro il loro amore e non ricordare mai un defunto nell’assenza d’amore, per non accrescere i tormenti di questo. Perché allora l’anima è nel massimo pericolo che s’indurisca totalmente ed ogni buon moto in lei muoia. Ma le anime devono essere salvate ed a questo gli uomini sulla Terra possono contribuire in modo inimmaginabilmente grande.
Amen
TraduttoreStazu patnje jedne neiskupljene duše je nemoguće opisati ljudima, a ipak oni bi trebali znati da ona mora otrpjeti jedno nezamislivo beznadežno stanje budući je ovo znanje [[(Knjižica br. 29)]] naumljeno nagnati ljude na to da pomoćno podupiru takve duše, otud oni su neprestano opominjani da ne zaborave ove duše. Oni će zahvaliti tim ljudima tisućerostruko koji olakšaju njihovu agoniju tako da mole za njih. Duše u onostranom koje ostave ljude iza sebe na Zemlji sa kojima su bili s Ljubavlju povezani imaju prednost poredbeno sa onima koji nisu stekli Ljubav za sebe na Zemlji. Ljubavlju ispunjene misli i usrdne [[(pobožne)]] želje slijede prijašnje, ili takve duše primaju snagu kroz srdačnu molitvu, što može naknadno poboljšati njihovu situaciju. Svaka Ljubavlju ispunjena misao se od strane duša doživljava ublažujuće te iznova probuđuje Ljubav, koja će onda sebe očitovati spram jednako patničkih duša. Međutim, duše koje su živjele bez Ljubavi na Zemlji moraju gladovati i neizrecivo patiti. One su brzo zaboravljene ili se na njih jedino misli sa neljubaznošću, i ovo ima užasne posljedice na njihovo stanje u onostranom. Svaka ljubazna misao ljudi na Zemlji za duše u onostranom olakšava njihova mučenja, svaka loša misao ih povećaje i duše same su nesposobne odbraniti sebe ili nametnuti ljudima da ih ljube. Sada je duša zamjetno afektirana Ljubavlju ili nemilosrđem što ili olakšava ili priječi njezino naprezanje spram uspona. Duše kojima u cjelosti nedostaje Ljubavi ljudi na Zemlji moraju zavisiti kompletno o njima samima u potpuno mračnim okruženjima i trpjeti neopisivu nedaću. Ove bi duše trebale biti na Zemlji posebice uzete u obzir u molitvi tako da one, također, osjete blagoslov zauzimanja, tako da osjete snagu Ljubavi unutar njih samih i time se jedna unutarnja promjena odvija. Jer čim Ljubavlju ispunjena misao ovlaš dotakne takve usamljene duše one ju zamjećuju i okreću se spram izvora ove misli, one dolaze blizu osobe koja je milosrdno mislila na njih i promatraju ga i njegove karakteristike, njegove akcije i njegov slijed misli. One isto tako neće nikada zlostavljati [[(uznemiravati)]] osobu koja je dobra spram njih, premda su oni sami rijetko sposobni za dobre osjećaje. Ipak oni promišljaju o razlogu zašto se njihovo stanje patnje umanjuje kada su blizu ovim ljudima i oni osjećaju zamjetno olakšanje kroz molitvu u ime duša koje se naprežu u tami. I oni nauče prepoznati da je Ljubav jedino sredstvo za unapređenje njihove situacije. I jednom kada je duša stekla ovo shvaćanje ona će onda također postati nježna i pomoćna spram drugih duša i oni su izbjegli najgorčoj nedaći. Ljudi na Zemlji bi bili sposobni iskupiti beskrajno mnogo duša iz njihove nevolje ako bi pokušali zamisliti bespomoćnost ovih duša. Jer ako osjećaju iskru Ljubavi unutar njih samih njihova velika patnja bi ih trebala ganuti i probuditi njihovu volju da pomognu tim dušama. Ljudi bi trebali uključiti u njihove molitve ove jadne duše kojima nedostaje snage da pomognu sebi samima, oni bi trebali zazivati Boga za milost i milosrđe za ove duše, oni im trebaju dati njihovu Ljubav i nikada ne misliti bezosjećajno o umrloj osobi tako da ne povećaju njegovu bol. Jer onda će duša biti u velikoj opasnosti postati kompletno tvrda te da svaka dobra naklonost u njoj umre.... Ali duše bi trebale biti iskupljene i ljudi na Zemlji mogu doprinjeti strašno puno spram postignuća toga.
AMEN
Traduttore