Il servizio religioso può bensì anche corrispondere alla Volontà di Dio, quando nello stesso tempo dimora in tutti gli uomini il profondo desiderio, di entrare in collegamento con il Signore divino e Salvatore, e quindi anche ognuno sia disposto a servire Dio. Ma gli uomini rispondono quasi sempre soltanto ad un costume, un’abitudine, che si è conservata attraverso tradizioni, quindi è meno una necessità del cuore. E’ diventata un’azione umana, cosa che dovrebbe significare per gli uomini qualcosa di estremamente importante. Gli uomini si predispongono a stabilire il contatto con Dio, ma lo fanno anche soltanto puramente nell’intelletto, cioè si sforzano di elevare i pensieri a Lui, ma senza che vi partecipi il cuore. Ma il collegamento con Dio dev’ essere stabilito dal cuore. Entrare in contatto con Dio è uno stato che dev’essere l’unica meta dell’uomo nella vita terrena, perché allora si è risvegliato in lui il sentimento di appartenenza a Colui da dov’è proceduto. Non era in eterno separato dalla Forza Ur, soltanto non lo ha riconosciuto e si sentiva perciò molto lontano, mentre attraverso il cosciente legame con Dio l’apparente separazione viene pontificata e l’essere riconosce sé stesso come eternamente unito con il suo Creatore. Se ora si radunano dei veri credenti per il servizio religioso comune, allora la preghiera unita giunge al Padre Celeste e Dio ne trova il Suo Compiacimento. Ma se non è la profonda fede, ma soltanto l’adempimento di certe pretese tradizionali che fanno radunare gli uomini, là non raramente i loro pensieri fluttueranno e non si parla di un’intima comunione con Dio. Ci si sforza bensì anche di accogliere in sé la Parola di Dio, ma pure questa risuona soltanto di più nell’orecchio che nel cuore ed avrà un effetto spirituale promovente soltanto, quando l’uomo si sforza di metterla in pratica. Ma gli uomini si accontentano quasi sempre di questo breve tempo del servizio religioso comune e credono di aver compiuto il loro dovere con ciò a cui hanno assistito, cioè si sono dichiarati apertamente per Dio, ma Dio non da nessun valore ad azioni esteriori, in quanto Egli misura il desiderio del cuore per Lui ed un cuore che batte per Lui, non si orienta secondo il tempo e delle esteriorità; ma stabilisce il contatto con Lui quando e dove se ne sente spinto. Cerca Dio nel desiderio interiore, ma non per dare al mondo una dimostrazione della sua fede e così, è importante solamente l’interiorità del contatto fra l’uomo ed il suo Creatore ed il comune servizio religioso è poi un raduno di uomini pienamente credenti, quando portano nel cuore la volontà di un’unione con Lui.
Amen
TraduttoreJavno služenje Bogu može zaista korespondirati sa Božjom voljom ako su svi ljudi istodobno potstaknuti dubokom željom da kontaktiraju Božanskog Gospodina i Spasitelja, i tako je svaka osoba također voljna služiti Bogu. Ali ljudi obično samo udovoljavaju običaju, navici, koja je bila očuvana generacijama, posljedično tome to je jedva jedvice iskrena potreba. Jedna akcija, koja bi ljudima stvarno trebala biti strahovito značajna, je postala rutina.... Ljudi sebe samo intelektualno pripremaju za kontakt s Bogom, to jest, oni pokušavaju uzdignuti svoje misli k Njemu, a ipak njihovo srce ne mora biti umiješano. Kontakt s Bogom, međutim, treba doći iz srca. Ući u sjedinjenje sa Bogom je stanje koje u zemaljskom životu treba biti jedini čovjekov cilj, pošto je on onda probudio u sebi osjećaj pripadnosti Bogu, iz Kojeg je proizašao. On nikad nije bio odvojen od elementarne sile ali ju nije realizirao i tako se osjeća vrlo daleko udaljen od nje, dok će svjesno sjedinjenje sa Bogom premostiti prividno odvajanje i biće će sebe prepoznati kao vječno povezano sa svojim Stvoriteljem.
Kada se istinski vjernici okupe zbog javnog služenja njihove sjedinjene molitve će doseći Nebeskog Oca, i Bog će biti vrlo zadovoljan. Ali kada se ljudi sastanu zajedno bez duboke religiozne vjere i jedino zbog ispunjavanja tradicionalnih zahtjeva, njihove misli će često lutati a dubok doživljaj bliskosti sa Bogom ne dolazi u obzir. Ljudi će zasigurno uložiti trud da bi primili Riječ Božju, ali ovu će, također, čuti više sa ušima nego srcem i imat će duhovno blagotvoran efekt jedino ako ju osoba nastoji primjeniti u praksi. Ali obično su ljudi zadovoljni sa ovim kratkim periodom javnog crkvenog služenja i vjeruju kako su ispunili svoju dužnost prisustvovanjem, to jest, time što su Boga javno priznali. Ali Bog ne pridaje nikakve važnosti vanjskim djelima, On vrednuje težnju srca za Njime. A težnja srca da bude sa Njime ne primjećuje vrijeme i formalnosti, ono će uspostaviti kontakt sa Njime kako i kad se osjeća potstaknuto na to. Ono će tražiti Boga zbog svoje unutarnje žudnje a ne kako bi svijetu pribavilo dokaz svoje vjere. I stoga je jedino važan iskren kontakt između ljudskog bića i njegovog Stvoritelja, a javna služba Bogu će biti skup potpuno pobožnih ljudi koji u svojim srcima imaju volju da bi se sjedinili s Njime.
AMEN
Traduttore