Sa zahvalnošću i radošću se trebate sjećati Mog rođenja na Zemlji, jer to je bilo djelo neizmjerne ljubavi i [[sa]]milosti za vas, time je za vas upaljeno svjetlo koje vam je trebalo osvjetliti put iz mračne duhovne noći.... time se za vas ljude ispunio/završio period najdublje beznadežnosti i počeo novi razvojni period.... Bio vam je pripremljen put koji je ponovo vraćao k Meni.... I taj put vam je Svojim životnim primjerom pokazao čovjek Isus, Koji je tu misiju preuzeo iz ljubavi prema Meni i prema vama, Njegovoj paloj braći.... Jer On Mi je želio vratiti Moju djecu, koja su već vječnostima bila udaljena od Mene i koja su ginula u najdubljoj nesreći.
Ljudski omotač Isus[[a]] nastanjivala je duša svjetla, biće koje je jednom bilo emitirano iz Mene, biće koje Mi je bilo predano u ljubavi, i koje je ostalo uz Mene kada se mnoštvo pra-stvorenih duhova odmetnulo od Mene.... Ta se duša krila u djetetu Isusu, i čudo za čudom svjedočilo je već za vrijeme Njegovog rođenja o Božanskom duhu koji je nastanjivao to djetešce.... Međutim, i Isus je morao započeti Svoj zemaljski život isto kao i svaki drugi čovjek, bio je rođen iz Marije, djevice, koja je bila sasvim čista tako da je na svijet mogla donijeti Božansko djetešce bez da se ogriješila.... A Isusova duša se morala nastaniti u čistom tijelu, jer sam se Ja Sâm htio nastaniti u Njegovoj ljudskom vanjskom omotaču, i zbog toga je Njegovo tijelo bilo i ostalo čisto i bezgrešno, jer iako je neprestano bio napadan od bića tame koja su Ga htjela navesti na pad, On im se suprotstavljao, i sve nečisto što je prianjalo uz Njegovu dušu kroz svoju ogromnu ljubav je na taj način izbavio; On se odupro svim kušnjama i sve neduhovno, što mu je tlačilo tijelo -jer živio je u ovom materijalnom svijetu-, je 'produhovio', On ga je učinio podatnim željama Svoje duše, jer bio je pun ljubavi, a ljubav pobjeđuje sve, i najvećeg neprijatelja. Čovjek Isus morao je prije toga dovesti do sazrijevanja sve još nezrele supstance koje su prianjale uz tijelo, tek tada sam se Ja Osobno, Vječna Ljubav, mog-ao/-la nastaniti u Njemu, i tek tada je veliko djelo milosti moglo biti privedeno kraju, djelo koje je On želio izvršiti zbog grijeha cijelog čovječanstva....
Kad sam se Ja spustio na Zemlju rođenjem Isusa, Moj duh bio je u Njemu, jer je materijalno tijelo u sebi sadržavalo potpunu/savršenu dušu, koja je time bila iskreno sljubljena [[= u savezu]] sa Mnom, i Ja Osobno sam Se kroz Njega mogao izražavati.... I prilikom Njegovog rođenja su se događale stvari koje vi želite uvrstiti u područje legendi, ali koje su se uistinu dogodile, jer potpunom/savršenom duhu je sve moguće.... Ali malo je onih koji su doživjeli ta čuda 'na' djetetu Isusu, oni čija su srca bila puna ljubavi i koji su u djetetu Isusu prepoznali obećanog Mesiju i koji su Ga obožavali.... Isto kao što su i ljudi koji su dolazili u Njegovu blizinu, ljudi čija srca su bila nečista, u Isusu gledali/vidjeli samo jedno dijete ne različito od ostale dijece.... Međutim, najčešće su u Njegovu blizinu dolazili ljudi koje Mu je dovodio njihov duh, koji su osjećali čudo koje se dogodilo te noći, i koji su Ga obožavali, jer su u Njemu vidjeli/prepoznali obećanog Mesiju.
A to je bilo najveće čudo svih vremena, koje se nikad neće ponoviti, da Sâm Bog dolazi na Zemlju i da se nastanjuje u [[jednom]] djetetu. Jer, ljubav je došla na Zemlju, djete Isus je bilo puno ljubavi, jer velika ljubav prema nekada palome, nesretnome, ponukala Ga je na to da obuče tijelo i da napokon izbriše [[= otplati]] pra-grijeh, koji je baš od strane ljubavi jedino i mogao biti izbrisan, jer se sastojao baš u grijehu protiv ljubavi. I to djelo je izvršio čovjek Isus time što je iz Svoje ljubavi dao Svoj život, time što je prinio najveću žrtvu koju je ijedan čovjek na ovoj Zemlji ikada prinio i koju će ikada prinijeti.... da se On Sâm odrekao sveg svjetla i sve snage/moći, koja je bila Njegova svojina kroz ljubav koja je boravila/bila.... da je On usred mračnog svijeta kao samo čovjek patio i umro najmučnijom mukom na križu....
(25 Prosinac 1963) Isus.... biće iz sfere svjetla.... dobrovoljno se ponudio za tu misiju, da kao čovjek prođe ovom zemljom i da izvrši djelo okajanja, neshvatljive patnje i boli, kako bi pomogao paloj braći.
Ljubav je ispunila sva bića koja su proizišla iz, i ostala uz Mene, nakon što se Lucifer okrenuo od Mene sunovraćujući time sa sobom u ponor bezbroj duhovnih bića.... I Isusova ljubav je bila tako jaka, da Mi je željela 'izvršiti okajanje' zbog neizmjernog prekršaja protiv Mene, njihovog Boga i Tvorca, protiv Same Vječne Ljubavi. I tu Ljubav, koju Mi je Isus prinio, Ja sam primio kao Njegovu žrtvu, jer ju je prinijela ljubav i jer je jedino putem ljubavi pra-grijeh mogao biti otplaćen/obrisan.... I tako je biće svjetla koje je uzelo tijelo poput ostalih ljudi, hodalo zemljom, opterećeno teškim zemaljskim tijelom, koje je za to biće koje se nalazilo u svjetlu i slobodi, predstavljalo okove, koje je duša doživljavala kao izuzetno mučne/tegobne. Ali On je kao čovjek morao prevaliti zemaljski put, jer je Svojim bližnjima trebao poslužiti kao primjer, kako bi Ga slijedili. Morao se boriti sa istim slabostima i opiranjima koji prirodno opterećuju svakog čovjeka, jer se trebalo osloboditi svih slabosti i mana kroz vlastiti rad na duši.... Čovjek Isus nalazio se usred zemaljskog/materijalnog svijeta, na području koje je pripadalo Mome protivniku, i za dušu iz carstva svjetla bilo je duplo teže postići svoj cilj u ovom mračnom području, oduprijeti se svim sotonskim kušnjama koje su Ga trebale navesti na pad, i djelovati na sve neduhovno u tijelu i u okolini, jer i Njegovo tijelo je bilo žestoko pritiskano [[= u neprilici]] od ne[[sa]]zrelog duhovnog, kome se Isusova duša nije odupirala, jer je On u Svojoj mudrosti spoznao da je i to duhovno željelo biti oslobođeno, i Njegova ljubav je neprestano bila spremna pomoći svemu što je još bilo nesretno. Njegova duša je neizrecivo patila kroz svoju okolinu, ona je bila naviknuta na slobodu, svjetlo i ljubav i time i najviše blaženstvo/sreću, a ovdje se nalazila u tami, sputana tijelom, i u okolini lišenoj/bez ljubavi. I tako je i Njegov životni put još od djetinjstva bio stanje patnje, kroz koje je On otplatio/okajao vrlo mnogo krivice/duga Svojih bližnjih.... sve dok na koncu nije prinio veliku 'žrtvu-pokajnicu’, dajući Sâm Sebe za pra-krivicu svih ljudi sadašnjice, prošlosti i budućnosti....
Nikada vi ljudi nećete moći shvatiti/obuhvatiti ovo djelo milosti, jer niti jedan čovjek svjestan završetka ne bi bio u stanju na sebe uzeti takvu mjeru/količinu muke, jer Njegov kraj Mu je neprestano bio pred očima i spriječavao Mu je radost; On je osjećao kao čovjek i proživljavao je i sve strahove koje su Mu prouzrokovale misli o onome što predstoji. I On je izdržao do kraja, ljubav u Njemu, prema Meni i prema svemu neotkupljenom/nespašenom neprestano se povećavala i davala Mu snagu za sprovođenje Njegovog djela milosti.... Ja Sâm sam Ga na taj način mogao skroz prožeti/prosvjetliti, Ja Sâm sam u Mome pra-biću bio prisutan u Njemu, i Ja sam dakle bio Onaj Koji je otplatio sagrešenje ljudi, jer ljubav je bila ona koja je Isusu dala snagu da pati i da umre na križu, kako bi ljudi bili spašeni, kako bi bila izmirena velika pra-krivica, koja je jedino putem djela ljubavi mogla naći pravedno izmirenje, kakvo je na križu izvršio čovjek Isus.
AMEN
TranslatorRemember My coming into the world with gratitude and joy, for it signified for you an act of immeasurable love and compassion, a light came to you which was intended to illuminate for you the path out of the spiritual darkness of night.... an era of utter hopelessness came to an end for you humans and a new period of development began.... The path was prepared for you which lead back to Me again.... And this path was exemplified for you by the man Jesus, Who accepted this mission for love of Me, and you, His fallen brothers.... For He wanted to return My children to Me, who had been distant from Me for an infinitely long time already and who languished in deepest wretchedness. Jesus' human shell was occupied by a soul of light, a being which I had once externalised, which was lovingly devoted to Me and had remained with Me when the host of originally created spirits fell away from Me.... This soul sheltered within the infant Jesus, and miracles over miracles already testified at Its birth to the divine spirit Which inhabited this infant.... Yet Jesus, the human being, had to start His life like any other human being, He was born of Mary, the virgin, who was so exceedingly immaculate that she was able to give birth to the divine infant without ever having sinned.... This Jesus-soul had to enter a pure body because I Myself wanted to take abode in His human external shell and therefore His body remained pure and without sin, for although the beings of darkness constantly exerted pressure on Him with the intention to make Him fall He nevertheless resisted them and redeemed all impure spirits clinging to His soul through His greater than great love. He resisted all temptations and spiritualised everything unspiritual which pestered His body, because He lived in this material world, He made it compliant with His soul's wishes, for He was full of love and love conquers everything, even the greatest enemy. Jesus, the man, first had to bring all still immature substances clinging to the body to maturity, only then was I, the Eternal Love, able to take abode in Him, and only then was it possible to conclude the great act of compassion, which He wanted to accomplish for the guilt of sin on behalf of the whole human race.... When I descended to earth, when the infant Jesus was born, My spirit was in Him, because the earthly body sheltered a perfect soul within, thus it was intimately united with Me, enabling Me to express Myself through Him.... And events took place during His birth which you would like to assign to the realm of myth, but which truly happened, for everything is possible for a perfect spirit.... However, only a few experienced these miracles pertaining to the child Jesus, whose hearts where full of love and who recognised in Jesus the promised Messiah and worshipped Him.... People with unclean hearts approaching Him only saw a child which was like any other child.... Yet generally, only those people came close to Him who were prompted towards Him by their spirit, who sensed the miracle that had happened in this night and who thus paid tribute to Him with their adoration, because they saw in Him the promised Messiah. Nevertheless, the fact that God Himself came into the world and took abode in an infant was the greatest miracle of all times which will never repeat itself. For Love came into the world, the infant Jesus was full of love, since the great love for the once fallen, wretched beings had motivated it to take on flesh and to redeem the original sin, which could only be redeemed by love because it consisted of the fact that love had been sinned against. And the man Jesus accomplished this act by giving up His life for the sake of love, by offering the greatest sacrifice any human being on this earth has ever offered and will ever offer.... by relinquishing of His own accord all light and all power He possessed as a result of the love which dwelled in Him.... by suffering in the midst of the dark world as a mere human being and by dying the most agonising death on the cross....
Jesus.... a being from the kingdom of light.... voluntarily offered Himself for this mission to walk across earth as a human being and to accomplish a work of atonement of inconceivable suffering and pain in order to help his fallen brothers. Love permeated all beings which had emerged from Me and remained with Me when Lucifer turned away from Me and drew an immense number of spiritual beings into the abyss with him.... And Jesus' love was so strong that it wanted to make
Amends to Me for the inconceivable offence against Me, their God and Creator, against the Eternal Love Itself. And I accepted this love which Jesus offered Me and thus also His sacrifice, because it was made by Love and because the original sin could only be redeemed through love.... And thus the being of light took on flesh and walked across earth like all other people, burdened by a heavy earthly body which was a restraint for the being of freedom and light and experienced as agony by the soul. However, He had to travel the earthly path as a human being, because He was meant to serve as a shining example to His fellow human beings so that they would follow Him. He had to fight against the same weaknesses and oppositions which burden every person by nature, because all failings and flaws had to be disposed of by way of the work of improving the soul.... The man Jesus lived in the midst of the earthly world, in the region which belonged to My adversary, and it was twice as difficult for the soul from the kingdom of light to assert itself in this dark area, to resist all satanic attempts to cause its downfall and to treat everything unspiritual in the flesh and in its surroundings with love. For even His body was badly besieged by immature spirits which Jesus did not fend off because, in His wisdom, He realised that these spiritual substances also wanted to be redeemed and His love was constantly willing to bring help to all wretched beings. His soul suffered incredibly through its environment, it was used to freedom and light and love and thus to supreme bliss and now found itself in darkness, bound by the body and in the most heartless environment. And thus from childhood on His earthly path of life had been a state of suffering through which He atoned for many of His fellow human beings' sins.... until He finally accomplished the great sacrifice of atonement by sacrificing Himself for the original sin of all human beings, past, present and future.... You humans will never be able to comprehend this act of compassion, for no human being would have been able to take such an extent of suffering upon himself in awareness of its conclusion, for He was constantly mindful of His end which did not allow any joy to arise in Him; He had human feelings and lived through it all in a state of fear which was caused by every thought of the forthcoming event. And He endured until the end, the love in Him for Me and for all which is unredeemed grew constantly and gave Him the strength to carry out His act of compassion.... I Myself was able to permeate Him completely, I Myself was in Him in My fundamental nature, and thus it was I Who atoned for the guilt of sin on behalf of all people, for it was Love which gave Jesus the strength to suffer and to die on the cross in order to redeem humanity, in order to make
Amends for the immense original sin, which could only be justly atoned for through an act of love as was accomplished by the man Jesus on the cross....
Amen
Translator