Compare proclamation with translation

Other translations:

ISUS – BOG – ČOVJEK?....

Dok Sam Ja hodao po Zemlji, zbilo se nedokučivo, nepojmljivo, da se vječno Božanstvo očitovalo u jednom čovjeku, Koji se nimalo nije razlikovao od drugih ljudi, samo što je Njegova duša bila čista, jer je to bila duša odozgo, koja je oživjela čovjeka Isusa. Ali, Njegov tjelesni omotač se sastojao od istih supstanci kao i onaj drugih ljudi.... bile su to također kroz Stvaranje prošle čestice, koje su bile na početku njihovog razvoja, i stoga su još bile vrlo nezrele.... Ali, u sebi su sklonile jednu dušu koja je bila odozgor, što međutim ne znači da je zbog toga tijelo bilo nedodirljivo za duhove, koji su Ga željeli iskušati i koji su Ga iskušavali tijekom cijelog Njegovog zemaljskog života.... Hodao Sam kao čovjek na ovoj Zemlji.... Ovo je bilo istoznačno tome da Sam Ja sve ljudski doživljavao (osjećao), da Sam kao čovjek morao patiti i morao se ljudski boriti, da bih postao Gospodar pred svim kušnjama Mojega tijela. U Meni se sklonilo vječno Božanstvo.... No, prethodno Sam morao Svoje tijelo toliko produhoviti, da je ono zajedno s dušom tražilo vječni Božji Duh, da je ono žudilo Njega, i stoga žarilo puno Ljubavi za Oca, Koji je sada mogao također uzeti prebivalište u Meni, jer Ga je privukla Moja Ljubav. Jer, Ja Sam bio pun Ljubavi za Onoga, od Kojega je jednom Moja duša proizašla, i Moja duša je donijela ovu Ljubav na Zemlju, kada je sišla iz kraljevstva svjetla na Zemlju, da oživi ljudsko tijelo, koje je trebalo postati boravište za Oca od vječnosti.... Koji Se utjelovio u čovjeku Isusu, da ostvari djelo otkupljenja za cijelo čovječanstvo.... Ovo utjelovljenje Boga kao čovjek, najveća je tajna, a to će također i ostati....

Ispunio sam Mojim Duhom čovjeka, odnosno, potpuno Sam ga ozračio (prosvijetlio) Mojim Ljubavnim Duhom, te su i tijelo i duša bili Meni za omotač, jer se tijelo pridružilo žudnji duše i tako se potpuno produhovilo, tako da Sam Ja u svoj punini mogao boraviti u čovjeku Isusu, da smo On i Ja bili jedno (Ivan 1030), da se čovjek Isus potpuno deificirao kroz Ljubav, Koja Ga je ispunjala.... A ova Ljubav Sam bio Ja Sam.... Tako Sam, dakle, mogao reći, Ja Sam uzeo ljudsku formu, ili također: ljudska forma je bila samo vanjski omotač koji je sklonio Mene Osobno, tako da Sam mogao prebivati među ljudima, bez da ovi nestanu pri pogledu na Mene Samoga. Budući da ljudi nisu mogli podnijeti Moje zračenje Ljubavi, trebao je omotač, iza kojeg Sam se mogao sakriti pred onima, koji su još bili daleko otklonjeni od Mene, a koji su ipak došli u Moju blizinu. Ali, vanjski omotač je morao ispuniti misiju: patiti i umrijeti na Križu, jer ovo se moglo dogoditi jedino kroz čovjeka, budući da Božanstvo u Njemu nije moglo patiti, ali je željelo iskupiti veliku krivnju koja je opterećivala cijelo čovječanstvo, a zbog čijeg Sam podmirenja Ja sišao na Zemlju.... A ljudsko tijelo je ostvarilo ovo djelo poravnavanja (izmirenja, zadovoljštine), jer je Ljubav.... Moja izvorna supstanca.... njemu dala snagu potrebnu da izdrži do kraja. Kroz to se ljudski omotač produhovilo u svoj njegovoj supstanci, i mogao se udružiti sa dušom i nakon uskrsnuća uzaći u nebo, jer ništa zemaljsko više nije opterećivalo tijelo, i tako je na njemu potpuno ostvaren proces sazrijevanja.... koji je baš i zahtijevao ove neizmjerne patnje i muke koje su prethodile njegovoj smrti. Isusovo tijelo je međutim moralo biti sazdano isto kao i drugim ljudima, Isus je morao za vrijeme Svog zemaljskog puta izdržati borbu protiv svih napada od strane Mojega protivnika.... On je morao za ljude živjeti primjer života, kojeg su oni također morali voditi kao istinski sljedbenici, da bi mogli biti spašeni. I tako se On dakle, morao boriti s istim kušnjama koje su dane svakom čovjeku, ako je ljudima trebalo biti moguće, također biti u stanju osvojiti pobjedu nad protivnikom.... Jer, da je Isus bio iznimno obdaren sposobnostima ili privilegijama Božanske prirode, onda slabim ljudima na Zemlji ne bi bilo moguće stupiti u njegovu sljedbu, i uvijek iznova bi ljudska slabost, njihovo nesavršenstvo, značilo prepreku na putu k Ocu, koji je međutim za sve ljude započeo kroz Isusovu smrt na Križu.... koju je podnio „čovjek“, koji je postao jedno sa Mnom kroz Njegovu Ljubav, stoga je Ljubav.... Ja Sam.... ostvarila djelo otkupljenja. Isus je bio čovjek, Njegova duša je bila odozgor, iz kraljevstva svjetla, i On je bio ispunjen Mojim Duhom.... Ja Sam sam bio u Njemu, jer ništa nečisto u Njemu Mi nije uskraćivalo boravište. I tako je On bio Ja, i Ja bio On.... mi nismo bili dvoje, nego jedno, i tko je u stanju gledati Isusa Krista jednom u kraljevstvu svjetla, vidjet će Mene licem u lice, Koji Sam u Isusu Kristu vama ljudima i svim bićima u duhovnom kraljevstvu postao vidljivi Bog.... Koji sam vas otkupio od vaše krivnje grijeha, tako da Me vi možete gledati licem u lice.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Jésus - Dieu - Homme ?

Lorsque Je marchais sur la Terre, il s'est produit l'insaisissable, l'incompréhensible, l'Éternelle Divinité S’est manifestée dans un Homme Qui ne se distinguait en rien des autres hommes, seulement que Son Âme était pure, parce que c’était une Âme d'en haut qui vivait dans l'Homme Jésus. Mais Son enveloppe charnelle était constituée des mêmes substances que les autres hommes, c’étaient de pures particules passées à travers la Création, qui étaient au début de leur développement et donc qui étaient encore très peu mûres. Mais elles cachaient une Âme qui Était d’en Haut, chose qui cependant ne signifie pas que le Corps était intouchable par les esprits qui voulaient le tenter et qui L'ont tenté pendant toute Sa Vie terrestre. Je suis passé en tant qu’Homme sur cette Terre. Cela signifiait également que Je percevais tout l’humain en tant qu’Homme, Je devais souffrir et avait à lutter humainement pour devenir patron de toutes les tentations de Mon Corps. En Moi Se cachait l'Éternelle Divinité. Mais d'abord Je devais avoir spiritualisé Mon Corps de sorte qu’il cherchait ensemble avec l'Âme l'Éternel Esprit de Dieu, qu’il Le désirait et brûlait donc rempli d'Amour pour le Père Qui pouvait maintenant prendre demeure en Moi, parce que Mon Amour l'attirait. Parce que J'étais rempli d’Amour pour Celui duquel Mon Âme a été autrefois procédée, et Mon Âme a apporté cet Amour sur Terre, lorsqu’elle est descendue du Règne de la Lumière sur la Terre pour vivre dans le Corps humain qui devait devenir la demeure pour le Père de l'Éternité, Lequel s'est incorporé dans l'Homme Jésus pour accomplir l'Œuvre de Libération pour l'humanité entière. Cette Incorporation de Dieu comme Homme Est et Restera le plus grand Mystère. Avec Mon Esprit J’ai rempli un Homme, c'est-à-dire que Je l'ai irradié totalement avec Mon Esprit d'Amour et Son Corps et Son Âme sont devenus Mon Enveloppe, parce que le Corps maintenant s'unissait au désir de l'Âme et donc il était totalement spiritualisé de sorte que Je pouvais demeurer dans l'Homme Jésus dans toute la Plénitude, que Lui et Moi étions Un, que l'homme Jésus s'est totalement déifié par l'Amour Qui le remplissait. Et cet Amour était Moi-même. Ainsi Je pouvais bien dire, J’ai assumé une Forme humaine, ou bien aussi : La Forme humaine était seulement l'Enveloppe extérieure qui Me cachait Moi-Même, pour que Je puisse demeurer parmi l'humanité sans que celle-ci disparaisse à la vue. Parce que les hommes n'auraient pas pu supporter Mon Rayonnement d'Amour, il avait besoin d'une Enveloppe derrière laquelle il pouvait se cacher vis-à-vis de ceux qui étaient encore très loin de Moi et qui devaient de toute façon venir près de Moi. Mais l'Enveloppe extérieure avait à accomplir une Mission : de souffrir et de mourir sur la Croix, or cela pouvait se produire seulement à travers un Homme, parce que la Divinité en lui ne pouvait pas souffrir, mais elle voulait expier la grande faute qui pesait sur l'humanité entière et pour l'extinction de laquelle J'étais descendu sur la Terre. Et le Corps humain a accompli cette Œuvre d'Expiation, parce que l'Amour, Ma Substance d’Ur, lui a donné la Force nécessaire de tenir bon jusqu'à la fin. Ainsi l'Enveloppe humaine a été spiritualisée dans toutes ses substances et a pu s'unir avec l'Âme et après la Résurrection monter au Ciel, parce que rien de terrestre ne chargeait plus le Corps et donc le processus de mûrissement s'était totalement déroulé en lui, ce qui a exigé justement ces incommensurables tourments et misères qui ont précédés sa mort. Or le Corps de Jésus devait être constitué de la même manière que celui de tous les autres hommes, Jésus devait soutenir dans Son Chemin terrestre la lutte contre toutes les agressions de la part de Mon adversaire. Il devait vivre une Vie d'exemple pour les hommes qui devaient eux-mêmes mener une vie en tant que vrais disciples pour pouvoir être rachetés. Et donc Il avait à combattre avec les mêmes tentations, si pour les hommes il devait être possible de pouvoir conquérir la victoire sur l'adversaire. Parce que si Jésus avait été pourvu anormalement avec des Facultés ou des Privilèges de genre divin, alors pour les hommes faibles sur la Terre il n’aurait pas été possible de prendre sa succession, et la faiblesse des hommes, leur imperfection, aurait signifié toujours de nouveau un obstacle sur la voie vers le Père, qui cependant doit avoir été entamée pour tous les hommes à travers la mort de Jésus sur la Croix que l'« Homme » a subie, Qui est devenu Un avec Moi par Son Amour, donc que l’Amour, c’est-à-dire Moi-même, ait accompli l'Œuvre de Libération. Jésus Était un Homme, Son Âme était d'en haut, du Règne de la Lumière et Il Était rempli de Mon Esprit. Moi-même J'étais en Lui, parce que rien d'impur en Lui ne M’empêchait d’y demeurer. Et ainsi Il était en Moi, et J'étais en Lui, nous n’étions pas Deux, mais Un et celui qui sera en mesure de contempler Jésus Christ un jour dans le Règne de la Lumière, Me contemplera Face à face, parce que Je suis devenu en Jésus Christ un Dieu perceptible pour vous les hommes et pour tous les êtres du Règne spirituel, Que J'ai aussi rachetés de leur faute du péché, pour que vous puissiez tous Me contempler Face à face.

Amen

Translator
Translated by: Jean-Marc Grillet