• Back

OSJEĆAJ ZA DOBRO I ZLO...

Svatko može razlikovati dobro od zla, samo ako on razmatra učinak na sebe samoga, ako on misli što njemu samome služi za dobrobit, ili mu otvoreno stvara neugodu... bez spomena o takvim postupcima koji očigledno uzrokuju štetu ili veliku patnju. Čovjek će uvijek znati što njemu samome služi za dobrobit, što bi on sam sebi želio, ili što bi on otklonio od sebe, kada bi on sam bio meta napada ili također dobrih postupaka bližnjega. Čovjek vrlo dobro zna što je ispravno ili neispravno (pravedno ili nepravedno), za što su mu također dane i zapovijedi Ljubavi, koje još jednom zahtijevaju da on čini ono što je u čovjeku tiho skriveno kao osjećaj, na kojeg on međutim ne obraća uvijek pažnju. Stoga mu Božanske zapovijedi Ljubavi trebaju prizvati pažnju na njegove obaveze prema Bogu i bližnjemu... On treba naučiti svjesno živjeti, uvijek sa mjerilom Božanskih zapovijedi u svom vođenju života. Prema osjećaju, on zaista zna da bližnji od njega želi isto što on želi od njega: Ljubav-no izići ususret i poštivati ono što mu pripada... kao međutim i pomoć, kada ju bližnji treba, jer bi u istoj situaciji i on bio zahvalan za isto, za jednaki obzir koji on nalazi od njega, kao i za razumijevanje za vlastite nevolje. Čovjek uvijek jedino treba sebe samoga staviti na mjesto bližnjega, a onda će on također znati što je ispravno (pravedno) u svakoj prilici. Sada međutim odlučuje mjera samoljublja koje još vlada čovjekom, jer premda on zna što on treba učiniti i što je dobro pred Božjim očima, ipak njegovo samoljublje može biti toliko snažno, da on nije sposoban podnijeti žrtvu u korist bližnjega... Onda on mora upotrijebiti veliku silu, kako bi nadvladao svoje samoljublje u korist bližnjega, no ne može se reći da on nije sposoban razlikovati dobro i zlo, da on ne zna da je obvezan naspram bližnjega... no upravo njegovo znanje povećava grijeh propusta kojeg on čini, kada on svojemu bližnjemu ne ublažava nevolju, čak i ako on nije sposoban za to... Jer, njega jedino njegovo preveliko samoljublje sprječava izvršiti pomoćno djelo, no on zna da bi ga on trebao napraviti sukladno Božjoj volji i Njegovoj zapovijedi Ljubavi. On zna kako je to, sam zapasti u nevolju, i onda je za svaku pomoć zahvalan. A tako on također treba misliti na bližnjega u njegovoj nevolji, i ne uskratiti mu pomoć, čak i kada ga to košta žrtve nadvladavanja... Njegovo djelo Ljubavi će međutim biti to više cijenjeno, i njemu nadoknađeno što je on učinio iz Ljubavi prema bližnjemu. Dakle, svaki će čovjek moći razumjeti Božanske zapovijedi Ljubavi, budući da u svakom čovjeku postoji osjećaj za pravedno i nepravedno, za dobro i zlo, kao što on stoga neće moći „nekažnjeno griješiti“, budući da će on uvijek prepoznati svoju nepravednost na bližnjemu. Njega ponajprije treba Ljubav za bližnjega spriječiti od grješnog postupanja protiv njega, on se treba boriti protiv neljubavnosti (nemilosrdnosti, neljubaznosti)... onda više neće biti daleko od prakticiranja Ljubavi prema bližnjemu. Jer, iskra Ljubavi je u njemu, i ona će se također lako zapaliti ako je čovjek dobre volje... što on dokazuje, ako se on suzdržava od svih grješnih djela protiv bližnjega, i njega stoga želi sačuvati od štete svake vrste. Onda on više nije daleko od toga da mu čini Ljubav-no služenje, budući da on sebe samoga stavlja na mjesto bližnjega koji je u nevolji, i sada mu također želi pomoći... Dobro i zlo, pravedno i nepravedno, moraju biti svjesno razdvojeni... jedno pobijeđeno, drugo nastojano. Onda više nije dug put prema nesebičnoj aktivnosti Ljubavi, budući je onda čovjek dobre volje, i on će postupati prema Božjoj volji... on će postupati, razmišljati i govoriti prema zapovijedima Ljubavi za Boga i za bližnjega.

AMEN

OBČUTEK ZA DOBRO IN ZLO.... (Matej 7:12)

Vsak ima sposobnost razlikovati dobro od zla, če on le opazuje učinek na sebi samemu, če on misli o tem, kar njemu samemu prinaša koristi ali pa mu to odkrito (na očiten način) povzroča neprijetnost.... brez da je govora o dejanjih, ki na očiten način škodujejo ali povzročajo veliko trpljenje. Človek bo vedno vedel, kaj je koristno za njega samega, kaj bi on želel za samega sebe ali kaj bi on odstranil od sebe, če bi bil tarča napada, kakor tudi o dobrih dejanjih bližnjih. Človek zelo dobro ve to, kar je pravilno ali nepravilno (pravično ali nepravično), zaradi česar so mu tudi dane zapovedi Ljubezni, katere ponovno zahtevajo, da on stori to, kar je v človeku tiho skrito kot občutek, na katerega pa on vedno usmerja pozornost. Zaradi tega mu morajo Božanske zapovedi Ljubezni priklicati (usmeriti) pozornost na njegove obveznosti do Boga in do bližnjega....On se mora naučiti, da zavestno živi in da so mu Božanske zapovedi vedno kot merilo za življenje. On po občutku zagotovo ve, da bližnji od njega želi enako, kot on sam od bližnjega: da k njemu pristopi z Ljubeznijo in da spoštuje to, kar mu pripada.... kakor tudi da pomaga, ko bližnji potrebuje pomoč, ker bi bil on, da je v enaki situaciji, ravno tako hvaležen za to isto, za to isto obzirnost, katero on prejme od njega, kakor tudi za razumevanje lastnih težav. Človek se mora vedno samo postaviti v položaj bližnjega; on bo namreč potem ravno tako vedel to, kar je v vsaki situaciji pravilno (pravično). Torej sedaj je mera samoljubja, ki še vedno vlada v človeku, odločilna. Čeprav on ve to, kar bi moral storiti in kar je pred Bogom dobro, pa je njegovo samoljubje še toliko močno, da se on ni sposoben žrtvovati v korist bližnjega.... Potem pa mora on uporabiti veliko sile, da bi premagal svoje samoljubje v korist bližnjega; toda ne more se reči, da on ni sposoben razlikovati dobrega od zla, da on ne ve, da ima obveznosti do bližnjega.... in ravno njegovo znanje povečuje greh za to, česar ni storil (Jakob: 4:17), ko on svojemu bližnjemu ne pomaga ublažiti težave, četudi bi to lahko storil.... Njemu namreč edino njegovo samoljubje preprečuje, da stori delo pomoči; torej on ve, da bi moral to narediti v skladu z Božjo voljo in z Njegovo zapovedjo Ljubezni. On ve, kako je to, ko se sam nahaja v težavi, in potem je hvaležen za vsakršno pomoč. In on mora ravno tako misliti na bližnjega, ki je v težavi, in ga ne sme prikrajšati za pomoč, celo ko je cena za to žrtev zaradi premagovanja (nadvladovanja).... Njegovo delo Ljubezni bo tako bolj cenjeno (vrednoteno) in on bo prejel nadomestilo za to, kar je on storil iz Ljubezni do bližnjega. Torej vsak človek bo lahko razumel Božanske zapovedi Ljubezni, ker ima vsak človek občutek za to, kar je pravično in nepravično, kar je dobro in zlo, kakor on zaradi tega ne bo mogel »nekaznovano grešiti«, ker bo na bližnjemu vedno prepoznal svojo nepravičnost. Ljubezen mu mora najprej preprečiti to, da bi z grehom deloval proti njemu; on se mora boriti proti temu, da bi bil neljubeč (neusmiljenju).... in potem ne bo več daleč od tega, da začne prakticirati Ljubezen do bližnjega. V njemu je namreč iskra Ljubezni, katera se bo ravno tako zlahka prižgala, če ima človek dobro voljo.... kar pa on dokazuje, če se on drži stran od vseh grešnih del proti bližnjemu, katerega želi zaščititi pred vsakovrstnim oškodovanjem. Potem on ni več daleč od tega, da mu služi v Ljubezni, ker se on postavlja v položaj bližnjega, ki je v stiski, in mu sedaj tudi želi pomagati.... Dobro in zlo, pravično in nepravično je potrebno zavestno ločiti.... za prvo si prizadevati in drugo premagati. Potem pa pot do nesebične dejavnosti v Ljubezni ni več dolga, ker ima človek potem dobro voljo in bo deloval glede na Božjo voljo.... on bo deloval, razmišljal in govoril glede na zapovedi Ljubezni do Boga in do bližnjega.

AMEN