Compare proclamation with translation

Other translations:

SILAZAK U PAKAO....

Što više razmišljate o cijeni koju Sam platio kako bi za vas otkupio vječni život, to se više morate pitati što se dogodilo dušama koje su živjele i umrle prije Mojeg uskrsnuća i čije su duše i dalje bile mrtve u istinskom smislu Riječi, baš zbog toga jer im Ja još nisam bio u stanju podariti život. Njihove duše su i dalje pripadale protivniku [[Sotoni]]; oni nisu bili otkupljeni nazad od njega sve dok Ja nisam ostvario djelo Spasenja.... Zavisno o njihovom načinu života ove duše su također bile u carstvu mrtvih gdje su.... svjesni njihovog postojanja.... živjeli na način koji se ne bi mogao opisati kao ‘blažen’. Ali sfera gdje su boravili se nije mogla nazvati niti ‘paklom’, gdje su se nalazili oni čije je ponašanje tijekom života u potpunosti dokazalo kako su Sotonini sljedbenici. Bilo je to predsoblje pakla, ne mjesto mira i blaženstva ali niti mjesto duboke tame i mučenja. Njihova je savjest također povremeno doživjela svijetle trenutke kada su bili u stanju komunicirati jedni sa drugima, kada bi se prisjetili slika iz njihovog zemaljskog života i oni su također postali svjesni činjenice da neće zauvijek ostati u ovoj sferi već da će jednog dana biti spašeni od strane Mesije, Koji im je već bio najavljen od strane proroka na Zemlji.... I duše koje su, kao rezultat njihovog načina života, bile također prepoznale i vjerno služile Boga, su čekale na ovog Spasitelja.... Time Sam se Ja spustio k njima nakon Mojeg uskrsnuća.... Oni su, također, primili znanje o činu milosti i milosrđa Moje ljubavi, jer Moja je krv bila prolivena također za njih i također Sam želio otkupiti nazad njihove duše od njihovog sadašnjeg gospodara.... Međutim, oni su tome trebali dobrovoljno dati njihov pristanak, posljedično tome, Ja nisam došao k njima kao radijantni duh svjetla Kojeg su oni morali slijediti naračun prisiljavajućeg/neodoljivog svjetla, umjesto toga, došao sam k njima kao patnički Krist sa svim znacima Mojeg raspeća, ipak kao ljudsko biće Koje je dopustilo da bude prikucano na križ iz ljubavi spram Njegovih bližnjih ljudskih bića.... Oni su, također, najprije trebali vjerovati bez prisile da Sam Ja bio obećani Mesija; oni su Me trebali slijediti isto tako dobrovoljno kao što su to učinili Moji učenici za vrijeme Mojeg života na Zemlji.... Svi su oni zasigurno bili sposobni posumnjati Tko Sam Ja bio ali potpuna im je sigurnost bila zanijekana koja je, međutim, mogla odrediti njihovu odluku da Sam se Ja spustio u ovo carstvo nakon Mojeg uskrsnuća u plaštu svjetla i slave, da Sam Sebe odjenuo u izuzetno blistavo duhovno odijelo čijem se svjetlu ni jedno biće ne bi moglo oduprijeti. Spustio Sam se u pakao.... Svi oni u predsoblju pakla su Me slijedili, jer njima je bilo potrebno samo sićušno svjetlo koje Sam im dao kroz sve Moje znakove gorkog raspeća....Ali Ja Sam se također spustio u najdublje provalije kako bi tamo također dospio kao ljudsko biće puno ljubavi Koje je žrtvovalo Svoj život za Njegovu braću.... Međutim, pronašao Sam malo vjere i jedino je nekolicina napustila čvor/zbrku izopačenja.... Jer svih njih su još čvrsto držale zarobljenima pandže neprijatelja koji je, plamteći od bijesa, morao priznati Moju pobjedu nad njime i time je učinio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi njegove sljedbenike zadržao u bezdanu.... jer tad je on znao da Sam bio jači od njega i da Sam uspio u otpuštanju okova onih koji su Me željeli sljediti. On ih više nije bio u stanju zaustaviti i on više nikad neće imati moć nad onim dušama koje su sebe željele osloboditi od njega poradi Isusa Krista. Već će on izgubiti sve više i više sljedbenika.... jer Ja Sam umro za sve ljude, i jednog dana će također svi ljudi biti iskupljeni od njega.... Jer jednog dana će čak i on popustiti pred snagom Moje ljubavi, jednog dana će on također žudjeti Moju ljubav.... Istinabog, vječnosti će još proći do tada, pa ipak za Mene su tisuću godina kao jedan dan.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Abstieg zur Hölle....

Je mehr ihr darüber nachdenket, welchen Preis Ich gezahlt habe, um euch das ewige Leben zu erkaufen, desto mehr muß euch auch die Frage bewegen, was mit den Seelen geschah, die vor Meinem Kreuzestode gelebt haben und gestorben sind und deren Seelen noch im Sinne des Wortes tot waren, eben weil Ich ihnen das Leben noch nicht schenken konnte. Denn ihre Seelen gehörten noch dem Gegner, sie waren noch nicht losgekauft von ihm, bevor Ich nicht das Erlösungswerk vollbracht hatte.... Diese Seelen waren auch je nach ihrem Lebenswandel in einem Totenreich, wo sie.... ihrer Existenz sich bewußt.... ein Dasein führten, das nicht "Seligkeit" genannt werden konnte. Aber es war die Sphäre, wo sie weilten, doch auch nicht als "Hölle" anzusprechen, wo die Seelen derer waren, die in ihrem Erdenleben sich ganz als Anhänger des Satans erwiesen und verhalten haben. Es war eine Vorhölle, kein Ort des Friedens und der Seligkeit, aber auch kein Ort der tiefsten Finsternis und Qual. In ihrem Bewußtsein traten auch zuweilen lichte Momente ein, wo sie sich gegenseitig austauschen konnten, wo ihnen Bilder aus dem Erdenleben ins Gedächtnis kamen und wo ihnen auch bewußt wurde, daß ihres Verweilens in dieser Sphäre nicht ewig sei, sondern daß sie einmal errettet werden von dem Messias, Der ihnen auf Erden schon von Propheten angekündigt worden war.... Und diesen Retter erwarteten die Seelen, die durch ihren Lebenswandel auch Gott erkannt und Ihm treu gedient hatten.... Zu denen nun stieg Ich nach Meinem Tod am Kreuz herab.... Auch sie erfuhren von dem Gnaden- und Erbarmungsakt Meiner Liebe, auch für sie war Mein Blut geflossen, auch ihre Seelen wollte Ich loskaufen von dem bisherigen Herrn.... Aber sie mußten dazu freiwillig ihre Zustimmung geben, und Ich kam daher nicht als strahlender Lichtgeist zu ihnen, Dem sie folgen mußten kraft des zwingenden Lichtes, sondern Ich kam als der am Kreuz leidende Christus zu ihnen, mit allen Anzeichen Meines Kreuzestodes, jedoch als Mensch, Der Sich aus Liebe für Seine Mitmenschen ans Kreuz hatte schlagen lassen.... Denn auch sie mußten zuvor ohne Zwang an Mich glauben, daß Ich der verheißene Messias war, sie mußten Mir genauso freiwillig folgen wie Meine Jünger in der Zeit Meines Erdenwandels.... Sie konnten es wohl alle ahnen, wer Ich war, aber die volle Gewißheit blieb ihnen vorenthalten, die jedoch sie bestimmt hätte, wäre Ich nach Meiner Auferstehung in dieses Reich herabgestiegen, wo Licht und Glanz Mich umhüllten, wo Ich das überaus strahlende Geisteskleid angezogen hatte, dessen Licht kein Wesen zu widerstehen vermochte. Ich stieg hinab zur Hölle.... Aus der Vorhölle folgten sie Mir alle, denn ihnen fehlte nur noch ein kleinstes Licht, und das brachte Ich ihnen durch alle Meine Zeichen des bitteren Kreuzestodes.... Aber auch in die tiefsten Tiefen stieg Ich hinab, um auch dorthin zu kommen als liebe-erfüllter Mensch, Der Sein Leben gelassen hatte für Seine Brüder.... Aber Ich fand nur wenig Glauben, und nur wenige lösten sich aus dem Knäuel der Verworfenheit.... Denn sie alle waren noch zu tief in den Klauen des Feindes, der sie gefesselt hielt, weil er selbst wutentbrannt Meinen Sieg über sich erkennen mußte und daher alles tat, um seinen Anhang in der Tiefe zu behalten.... Denn nun wußte er es, daß Ich stärker war als er und daß es Mir gelungen war, denen die Ketten zu lösen, die Mir nachfolgen wollten. Diese konnte er nicht mehr hindern, und er wird ewiglich keine Macht mehr haben über die Seelen, die sich um Jesu Christi willen frei machen wollen von ihm. Aber er wird immer mehr an Anhang verlieren.... Denn Ich bin für alle Menschen gestorben, und einmal werden auch alle Menschen erlöst sein von ihm.... Denn auch er selbst wird sich einmal der Kraft Meiner Liebe ergeben, auch er wird einmal nach Meiner Liebe verlangen.... Ewigkeiten werden zwar noch vergehen, doch vor Mir sind tausend Jahre wie ein Tag....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde