Compare proclamation with translation

Other translations:

STANJE ODGOVORNOSTI.... PRIJEMČIVA SRCA....

Vi ste prošli kroz bezbrojne stadije.... Stoga vi se osvrćete promatrajući jednu beskrajno dugu stazu razvoja, koja je vremenskog trajanja kojeg ste nesposobni izmjeriti budući ste nesposobni pojmiti tako beskrajno duge periode vremena. Ipak, oni su sada iza vas ili vi ne bi živjeli na Zemlji. Premda bi retrospekcija vremena iza vas zasigurno učinila da bolje razumijete važnost vašeg života na Zemlji, to ne bi pomoglo vašoj duši kako bi ona jedino putovala njezinom zemaljskom stazom vođena strahom ako bi bila u stanju prisjetiti se prošlosti i postati svjesna beskrajnih agonija koje je prethodno trebala trpjeti tijekom vremena višeg razvoja. Unatoč tome, činjenica ne može biti zanijekana da ste morali proživjeti takve periode razvoja i da je ovaj period sada skoro dosegnuo njegov kraj.... Ali potonje je odlučeno od strane vas samih.... Težište vašeg zemaljskog napretka počiva u činjenici da vi možete dokončati jedno beskonačno mučenje koje je trajalo beskrajno dugo ili ga iznova beskrajno produžiti.... da vi sami oblikujete vašu buduću sudbinu tijekom vremena vašeg života na Zemlji. Jer jedno beskrajno dugo vrijeme vas se nije moglo smatrati odgovornima, budući ste tijekom tog vremena bili morali živjeti u skladu sa Božanskom voljom, vi ste bili podložni zakonu prisile, vi ste bili podređeni zakonu Božanskog Reda i morali ste djelovati u skladu sa Božanskom voljom. I u ovom zakonu prisile kretali ste se iznova nagore do točke da se utjelovljenje kao ljudsko biće moglo dogoditi. Ali sada vaš život više nije slobodan od odgovornosti, jer vi sami odlučujete njegov smjer i uspjeh vaše slobodne volje.... I ovo vrijeme je jedino vrlo kratko i svaka osoba bi ga mogla živjeti korisno i steći iz njega najviše moguće savršenstvo, jer dana su mu sva sredstva, ništa se nemoguće od njega ne očekuje, namjesto toga, on je pomognut na svaki način, njegova slabost i savršenstvo su na svaki način uzeti u obzir, tako da su sva sredstva koja omogućuju potpuno sazrijevanje njegove duše u slobodnoj volji na njegovom raspolaganju. Međutim, od njega se očekuje da nadvlada sebe.... Osobni napor se očekuje od ljudskog bića kojeg njemu niti druga osoba niti duhovno svjetlosno biće ne mogu ostvariti.... inače uistinu ne bi više postojalo neiskupljene duše na Zemlji, budući bi Ljubav ovih bića već iskupila sve što je i dalje jadno.

Konačno savršenstvo, međutim, mora biti postignuto od strane same osobe.... I on to zasigurno može učiniti, jer Božja je Ljubav tako velika da izlijeva nezaslužene blagoslove na sve Njegove žive tvorevine kako bi ih dohvatila i vratila nazad u Očevu kuću, kako bi ih pridobila nazad za Sebe i spasila ih od protivnika, koji ih je držao zarobljene jedno beskrajno dugo vrijeme. Ali Njegova veća od najveće Ljubavi ne može djelovati nezakonski.... ona mora, kako bi postala učinkovita, pronaći otvorena srca u koja može utjecati nespriječeno. I ovo ‘otvaranje srca’ mora biti učinjeno od strane svakog čovjeka ponaosob, slobodna volja mora postati aktivna, osoba mora svjesno žudjeti Boga i Njegovo osvjetljenje Ljubavi, onda će on također postati dobrovoljno prijemčiv za Božansko strujanje Ljubavi, i onda ne može biti nijednog drugog puta osim jednog uzlaza u više sfere, do svjetla, do Boga, jer Ljubav Božja je tako snažna da će ona privući k sebi sve što se ne odupire. Sam ovaj kratak životni vijek na Zemlji je naumljen ostvariti povratak ljudskog bića nazad k Bogu, on je naumljen eliminirati otpor, ljudsko biće je naumljeno sebe nadvladati, pošto je na početku njegovog utjelovljenja kao ljudsko biće on i dalje u protivljenju i snažno se drži Božjeg protivnika koji koristi svaki utjecaj kako bi pojačao čovjekovo protivljenje. I ovo protivljenje se sastoji od činjenice da ljudsko biće njeguje sebičnu Ljubav, koja totalno proturječi Ljubavi Božjoj i koja je poput zatvorenih vrata koja ne dozvoljavaju da išta prođe kroz njih, budući sebična Ljubav vjeruje za sebe kako je samo-dovoljna i na taj način jedino dokazuje njezinu vlastitu oholost, koja je dio Božjeg protivnika. Poniznost, međutim, prepoznaje njezinog Gospodara i Boga.... ponizno srce zaklinje za milosrđe i široko otvara svoja vrata za Onog Koji ga želi obdariti (ukazati naklonost) sa Njegovom Ljubavlju.... Glavna stvar u zemaljskom životu je da bi ljudsko biće trebalo odustati od njegovog otpora, koji ga neopozivo veže za Božjeg protivnika.... da njegova slobodna volja traži njegovog Boga i Oca i zaklinje Ga za milost. Onda će mu ona uistinu biti podarena u izobilju i njegov život na Zemlji neće biti uzaludan, jer Božanska Ljubav će teći ka njemu napretek, a budući je Ljubav svjetlost i snaga, duša mora postati blistava i snažna i sazrijeti tijekom njezina života na Zemlji, bez obzira koliko je on kratak poredbeno sa prethodno beskrajnim vremenom. Prijemčivo srce je jamstvo da će ona postići savršenstvo, jer gdje Ljubav Božja može sijati tama više ne postoji; tamo će jedino biti svjetlo i sreća, kao ono što je pripadno savršenstvu, pripadno bićima koja su dobrovoljno postigla savršenstvo na Zemlji.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Lo stato di responsabilità dell’uomo – Cuori aperti

Siete passati attraverso innumerevoli stazioni. Guardate indietro su una via di sviluppo di infinita durata, di una spanna di tempo, per cui vi manca ogni misura, perché non siete in grado di afferrare degli spazi di tempo così infiniti. Ma li avete già dietro di voi, altrimenti non sareste su questa Terra. Uno sguardo indietro al tempo passato vi renderebbe più comprensibile l’importanza della vostra vita terrena, ma questo non servirebbe alla vostra anima, che percorrerebbe la sua via terrena soltanto ancora nella paura, se possedesse la facoltà della reminescenza e si rendesse conto degli infiniti tormenti, che ha già dovuto soffrire nella spanna di tempo del suo sviluppo verso l’Alto. Ciononostante il fatto non si può negare, che avete dovuto vivere un tale spazio di tempo infinitamente lungo dello sviluppo e che questo spazio di tempo ora ha quasi raggiunto il suo limite. Ma l’ultimo lo decidete voi stessi. E questo è la cosa più grave del vostro percorso terreno, che potete preparare una fine ad uno stato di tormento che dura tempi eterni oppure lo potete prolungare di nuovo all’infinito, che voi stessi quindi formate l’ulteriore destino durante il tempo della vostra vita terrena. Per tempi eterni non potevate essere chiamati alla responsabilità, perché per tempi eterni dovevate muovervi secondo la Volontà divina. Eravate sotto la legge dell’obbligo, eravate sottoposti alla Legge dell’Ordine divino e dovevate agire secondo la Volontà di Dio. Ed in questo stato dell’obbligo siete saliti in alto, di nuovo al grado in cui ha potuto svolgersi l’incorporazione come uomo. Ma ora la vostra vita non è più libera da responsabilità, perché voi stessi decidete il decorso ed il successo tramite la vostra libera volontà. E questo tempo è solo molto breve, ma potrebbe essere vissuto da ogni uomo secondo lo scopo, per procurargli la perfezione più alta possibile, perché per questo ha a disposizione tutti i mezzi. Non viene preteso niente di impossibile da lui, ma viene aiutato in ogni modo, in ogni modo viene tenuto conto della sua debolezza ed imperfezione, in modo che è possibile una maturazione della sua anima nella libera volontà. Ma da lui viene chiesto l’auto superamento. Dall’uomo viene preteso un proprio apporto, che nessun prossimo o nessun essere di Luce può fare per lui, altrimenti non esisterebbe più nessuna anima non salvata sulla Terra, perché l’amore di quegli esseri avrebbe già salvato tutto ciò che è ancora infelice. Ma l’ultimo perfezionamento deve compierlo l’uomo stesso. E lo può anche fare, perché l’Amore di Dio è così grande, che riversa delle Grazie immeritate su tutte le Sue creature, solo per riportarli di nuovo nella Casa del Padre, per conquistarli per Sé e di strapparli all’avversario, che li ha tenuti prigionieri per tempi infiniti. Ma l’ultragrande Amore di Dio non può agire contro la Legge, deve, per poter essere efficace, trovare dei cuori aperti, in cui possa entrare senza ostacolo. Ed ogni uomo deve provvedere da sé stesso all’apertura del cuore, la libera volontà deve diventare attiva, l’uomo deve desiderare coscientemente Dio e la Sua Irradiazione d’Amore, allora si apre anche volontariamente alla Corrente divina della Forza d’Amore, ed allora non può esserci altro che una salita in Alto, da Dio, perché l’Amore di Dio ha questa Forza, che attira a Sé tutto ciò che non si ribella. Soltanto nel tempo molto breve di vita terrena l’uomo deve compiere il ritorno da Dio, deve eliminare la resistenza, l’uomo deve superare sé stesso, che all’inizio dell’incorporazione si trova ancora nella resistenza ed in ciò ha un forte sostegno nell’avversario di Dio, che fa di tutto, per fortificare ancora questa resistenza. E la resistenza consiste nel fatto che l’uomo cura l’amor proprio, che contraddice totalmente l’Amore di Dio e che è proprio come una porta chiusa che non fa passare nulla. L’amor proprio crede di bastare a sé stesso, e con ciò dimostra soltanto l’arroganza dell’uomo, che è parte dell’avversario di Dio. Ma l’umiltà riconosce il suo Signore e Dio, un cuore umile chiede Grazia e spalanca la porta del cuore, per far passare Colui, Che vorrebbe donargli il Suo Amore. Quindi nella vita terrena si tratta solo del fatto che l’uomo rinunci alla sua resistenza, che lo incatena irrevocabilmente all’avversario di Dio, si tratta del fatto che la sua libera volontà cerchi il suo Dio e Padre e chiede a Lui la Grazia. Allora la riceverà in abbondanza, ed il suo percorso terreno non sarà invano, perché gli affluirà ultraricco l’Amore divino. E dato che l’Amore è Luce e Forza, anche l’anima deve diventare colma di luce e forza e maturare nel tempo terreno, per quanto sia misurata brevemente in confronto al tempo infinitamente lungo di prima. Ma un cuore aperto è pieno garanzia che l’anima raggiunga la perfezione, perché dove l’Amore di Dio può irradiare, là non esiste più l’oscurità, là c’è soltanto più Luce e Beatitudine, il diritto del perfetto, il diritto di quegli esseri, che raggiungono la perfezione sulla Terra nella libera volontà.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich