Prije ili poslije vi cete gorko žaliti za vremenom kojeg ste izgubili u vašem zemaljskom životu i shvatiti cete u onostranom što ste svojom krivnjom propustili u vašem zemaljskom životu. A izgubljeno vrijeme tijekom vašeg zemaljskog života je svaki dan koji je proveden cisto na jedan zemaljski nacin, kada niste dali prostora nikakvim duhovnim mislima.... što se stoga nije podudaralo sa stvarnom svrhom koja je razlog za vaše utjelovljenje kao ljudsko bice. Sve dok živite na Zemlji vi ne uzimate ovo znanje ozbiljno, cak ako ga imate. Ipak u kraljevstvu onostranog ono ce vas opteretiti kao težak kamen kojeg cete biti nesposobni pomaknuti. Prisjetiti cete se ovih dana ucestalo, i zažalit cete za svako beznacajno djelo, baš kao što cete gorko žaliti za svakom propuštenom prilikom koju ste mogli iskoristiti za dobrobit vaše duše.
A i dalje možete sebe smatrati povlaštenima ako dodete do ovog shvacanja u duhovnoj oblasti, ako ne pripadate onima koji su potpuno uronjeni u tamu i cak ne osjecaju grižnju savjesti, buduci oni jednostavno ne svhacaju što su sebi nametnuli.... koji ce se i dalje morati muciti dugo vremena kako bi ikada došli do stanja kada mogu vidjeti mali tracak svjetla i jedino onda shvatiti kako je isprazan bio njihov zemaljski život.... Jer jednom kada ovaj tracak svjetla postoji duša može još biti motivirana od strane gorkog kajanja okrenuti se naunutra i promijeniti njezine misli i volju.... I onda joj može biti dano dovoljno snage da joj se omoguci aktivno pomoci patnickim dušama, i nakon toga ce ona sasvim izvjesno napredovati, cak ako su uvjeti daleko više teški nego bi to bilo moguce u zemaljskom životu.
Otud grižnja savjesti mora prethodniti napretku, jer jedino duša koja pocinje razumjeti ce pokušati promijeniti njezinu situaciju, i bilo kakvo shvacanje ce takoder otkriti duši ispraznu stazu zemaljskog života, što ce uvijek rezultirati u gorkom kajanju ali takoder predstavlja prekretnicu u njezinom bijednom stanju. Ali iz ovog razloga je takoder od najveceg znacaja za ljudsko bice da ce on i dalje pristici do nekog, pa makar i minimalnog, znanja dok i dalje živi na Zemlji, da ce zapoceti prepoznavati svrhu zemaljskog života te i dalje pokušati unaprijediti sebe prije nego ode sa ovog svijeta. Jer biti sposoban otici preko sa cak najmanjom kolicinom znanja ce uvijek predstavljati tracak svjetla za ovu dušu.... ona nece biti premještena u totalnu tamu nakon njezine fizicke smrti, ona ce biti sposobna pronaci njezin put [[ (u smislu, ‘bez da se izgubi’) ]] u sumraku, i u trenutku ona ce razumjeti i onda takoder uciniti sve kako bi za sebe stekla svjetlo.
Ona ce takoder prepoznati kako ju mnogo posla ocekuje u duhovnom kraljevstvu samo ako je voljna raditi, i mali tracak svjetla ce ju voditi na ispravnu stazu, kojom ce se onda doista zaputiti sa osjecajem grižnje savjesti zato što nije iskoristila njezin zemaljski život ispravno a ipak takoder u neprestanoj nadi za pomoci, koja ce joj zasigurno biti podarena cim ona prepozna Isusa Krista i zamoli Ga za pomoc. Onda ona nece biti beznadežno izgubljena, ona ce biti sposobna uspeti se; ona jedino nece nikada biti sposobna postici stupanj koji rezultira u neogranicenom blaženstvu na Ocevu srcu.... dijeteštvo Božje, koje je sudbina onih koji su na Zemlji nastojali ispuniti zadatak koji im je bio dan.... koji su tražili i pronašli sjedinjenje sa Ocem od vjecnosti vec na Zemlji.
AMEN
TranslatorUm dia você vai se arrepender amargamente do seu tempo perdido na Terra quando perceber no além o que você perdeu na vida terrena. E a vida terrena perdida é cada dia que só foi vivida mundana, na qual você não deu lugar a nenhum pensamento espiritual em você.... que, portanto, não correspondia ao propósito real que justifica a sua encarnação como um ser humano. Enquanto você permanecer na Terra você não leva este conhecimento a sério, mesmo que você o possua. Mas no reino do além pesará sobre vós como uma pedra pesada que não podereis rolar. Uma e outra vez estes dias voltarão para você e você se arrependerá de cada ato inútil, assim como se arrependerá amargamente de cada oportunidade não aproveitada quando você foi capaz de trabalhar para a salvação da sua alma. E ainda sereis chamados de bem-aventurados se esta realização vier até vós no reino espiritual, se não pertencerdes àqueles que estão completamente mergulhados nas trevas e também não sentirdes remorsos porque simplesmente não reconhecem o que eles próprios causaram.... e que ainda terão de lutar por muito tempo para chegarem ao estado em que vêem um pequeno vislumbre de luz e só então se tornarão conscientes de quão fútil tem sido a sua vida terrena.... Pois assim que este vislumbre de luz está presente, o remorso amargo pode fazer com que a alma olhe para dentro de si mesma e mude o seu pensamento e vontade.... E agora pode ser-lhe fornecida tanta força que agora também pode ser útil para as almas necessitadas, e então também está certa de uma ascensão, embora sob condições muito mais difíceis do que era possível na vida terrena. Por isso o arrependimento deve preceder primeiro uma ascensão, pois só a alma que começa a reconhecer procura mudar seu estado, e todo reconhecimento também lhe mostra o caminho fútil da vida terrena, e o remorso amargo será sempre o resultado, mas também significará o ponto de infelicidade no seu estado infeliz. Mas é por isso que também é da maior importância para o ser humano alcançar até mesmo um conhecimento fraco enquanto ainda na Terra, quando ele começa a reconhecer o propósito da vida terrena e ainda trabalha sobre si mesmo antes de partir deste mundo. Pois ser capaz de passar com o mínimo de conhecimento significa sempre um vislumbre de luz para esta alma.... não será mergulhada na escuridão máxima após a sua morte, poderá conhecer o seu caminho no crepúsculo e as escamas cairão dos seus olhos, e então também fará tudo para obter luz para si mesma. Reconhecerá também que muito trabalho o espera no reino espiritual, se apenas estiver disposto a fazê-lo, e o pequeno vislumbre de luz também lhe mostrará o caminho certo, que então tomará, certamente com o sentimento de remorso por não ter usado bem a vida terrena, mas também com a constante esperança de ajuda, que certamente lhe será concedida assim que tiver reconhecido Jesus Cristo e apelar para Ele em busca de ajuda. Então não se perderá sem esperança, poderá ascender, mas nunca poderá alcançar o grau que lhe confere a beatitude ilimitada no coração do Pai.... a filantropia a Deus, que é o destino daqueles que tentam cumprir a tarefa que lhes foi confiada na Terra.... que já procuraram e encontraram a unidade com seu Pai da eternidade na Terra...._>Amém
Translator