Compare proclamation with translation

Other translations:

AGONIJA BIĆA BEZ SAMO-SVJESNOSTI.... - RIMLJANIMA 9:19-22....

Vi ste bili stvoreni za vječnost.... Time vi nikada zanavijeke ne možete prestati postojati premda ste imali početak. Ali vi ste bili sposobni promijeniti vašu prirodu i to i jeste i kao rezultat ste privremeno sebe lišili samo-svjesnosti. Vi ste zasigurno nastavili postojati ali više niste bili svjesni vašeg postojanja. Unatoč tome, to nije bilo stanje sreće, to nije bilo blaženo prelaženje u prazninu nego stanje mučenja budući je ono predstavljalo ograničenje za duhovno biće koje je jednom bilo stvoreno kao slobodno biće, koje je također doživljavalo ovo ograničenje kao agoniju. Ali budući ćete vi nastaviti postojati zauvijek vi bi također trebali biti sposobni uživati vaše postojanje, vi bi trebali živjeti u blaženom stanju, to jest, vi bi trebali biti aktivni za vaše vlastito zadovoljstvo u snazi i svjetlu. To je vaš cilj, cilj svakog bića koje je jednom bilo stvoreno od strane Mene je da živi i bude aktivno u Mojoj volji, da bude blaženo sretno u punom svjetlu i snazi poput Mene i sposobno stvarati i oblikovati za njegovo vlastito zadovoljstvo. Ipak bezbrojna bića koja Sam isijao u svjetlu i slobodi su izgubila njihovu samo-svjesnost zbog njihove vlastite pogreške. Oni su se sami odrekli njihove slobode, svjetla i snage i odabrali za sebe užasnu sudbinu.... Ali oni su bili nesposobni uništiti sebe same i isto tako to neće nikada biti sposobni učiniti. Kada bi ovo dobrovoljno odabrano stanje bez samo-svjesnosti bilo lišeno sve agonije, ni jedno biće ne bi nikada stremilo za životom u blaženstvu, jer onda bi ono, do izvjesnog opsega, bilo nestalo i jedino bilo prepoznato kao biće od strane Mene Samoga. Međutim, agonije prognanog bića su nezamislive, i vi ljudi ne bi trebali ostati ravnodušni pred prijetnjom obnovljenog prognanstva, jer čak ako vam nedostaje samo-svjesnosti vi ćete unatoč tome biti izloženi agonijama koje ćete biti sposobni pojmiti jednog dana u retrospektivi kada ste ušli u život. Jer to je duhovna suština koja pati, ne ljudsko biće za kojeg vi smatrate kako je umrlo. I duhovna suština se sasvim izvjesno mogla ukrutiti u sebi ali ona nije izbrisana, ona nije neosjetljiva i pati iznimnu bol čak u njezinoj najsitnijoj supstanci, prema tome cijelo Stvaranje.... duhovna supstanca zavezana u materiji.... kao opreka kraljevstvu svjetla sa njegovim stanovnicima.... je ‘neiskupljena’ ili ‘nesretna’, tj. zavezana u boli, i u njezinoj boli ona čezne za iskupljenjem....

Bol doživljen od strane duhovne supstance je neshvatljiv vama ljudima jer ono što vam je bilo dano vašoj duši kao pokrov.... vaše zemaljsko tijelo.... je jedino sposobno osjetiti i otrpjeti bol do izvjesnog stupnja koji, međutim, nije moguće porediti sa agonijama koje duša mora otrpjeti u njezinom neiskupljenom stanju i koje su također osjećane od i dalje zavezanih duhovnih supstanci izvanjske čahure. Ali pošto je jedino duša samo-svjesno biće ona prema tome može jedino u stanju ljudskog bića svjesno stremiti spram promjene njezine prirode, pretvorbe u njezinu temeljnu prirodu. Shvaćanje da ona nikada ne može izumrijeti, da će postojati zauvijek, će ju onda također motivirati da ozbiljno stremi spram sretnog vječnog života, da stremi spram ‘života u blaženstvu’ i da stekne opet snagu i svjetlo kako bi bila aktivna u skladu sa zakonom Božanskog reda. Ali sve dok mu nedostaje shvaćanja život ljudskog bića na Zemlji će biti od nikakve koristi i duša će ostati zavezana i također će napustiti njezino tijelo u zavezanom stanju.... I onda se stanje agonije nanovo pojavljuje kojeg ona nije toliko puno osjećala na Zemlji. Ona je mrtva premda postoji.... Ona nije stekla blaženo stanje na Zemlji, stanje prognanstva joj također iznova prijeti ako ona ne uspije u zadobijanju shvaćanja u kraljevstvu onostranog da nije i ne može prestati postojati premda ona više ne živi na Zemlji.... Jedino ovo shvaćanje ju može nagnati u kraljevstvu onostranog da napokon stremi spram ‘života’, i onda će ona također primiti pomoć za to napraviti. Ali užasno je za već samo-svjesnu dušu ako ona mora iznova doživjeti sudbinu novog prognanstva.... ako joj je njezina samo-svjesnost oduzeta i ona se mora zaputiti stazom kroz stvaranja razložena na bezbrojne sićušne čestice i iznova otrpjeti agonije, koje svaka izvanjska čahura predstavlja za duhovno biće. Jer jedino posredstvom boli može duhovno biće postati tako pročišćeno da će ono sazrijeti iznova u samo-svjesno biće koje će jednog dana živjeti i onda više nikada zanavijeke neće opet izgubiti svoj život.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Tourments de l'être sans auto-conscience

Vous avez été créés pour l'Éternité. Donc vous ne pouvez jamais plus disparaître dans l’éternité, bien que vous ayez eu un début. Mais vous pouvez vous modifier dans votre être, et vous-même l'avez fait et vous vous êtes avec cela temporairement privés de la conscience de soi. Vous avez continué à exister, mais votre être n'était plus conscient. Dans cet état il n’y avait aucune béatitude, ce n'était pas une disparition bienheureuse en rien, mais c’était un état de tourment parce qu'il signifiait pour le spirituel autrefois créé libre d’être lié, et il percevait cet état lié comme un tourment. Mais vu que maintenant vous restez éternellement existants, vous devez aussi pouvoir vous réjouir de votre existence, vous devez vivre dans un état bienheureux et pouvoir agir pour votre joie dans la Force et dans la Lumière. Cela est votre but, le but de chaque être autrefois créé par Moi que de vivre et être actif dans Ma Volonté, et donc être plein de Lumière et de Force comme Moi et pouvoir s'activer d’une manière créatrice et formatrice pour son bonheur. Mais d’innombrables êtres rayonnés de Moi dans la Lumière et dans la Liberté, ont perdu la conscience de soi par leur faute. Ils ont renoncé à leur Liberté, à leur Lumière et à leur Force et ont choisi pour eux-mêmes un sort horrible. Mais ils ne pouvaient pas se détruire eux-mêmes et ils ne le pourront jamais dans l’éternité. Si maintenant cet état sans conscience de soi choisi librement était sans tourment, aucun être ne tendrait jamais à la vie et à la béatitude, parce qu'alors il aurait presque disparu, et ne serait reconnu encore comme être que seulement par Moi-Même. Mais les tourments d'un être lié sont inimaginables, et la menace d’une Nouvelle Relégation ne doit pas laisser les hommes indifférents, parce que même s’il vous manque la conscience de soi, de toute façon vous serez exposés à des tourments qu'un jour vous pourrez saisir en rétrospection, lorsque vous serez entrés dans la Vie, parce que le spirituel souffre, mais pas l'homme que vous croyez disparu. Et le spirituel peut être certes raidi en soi, mais il n'est pas rayé, il n'est pas sans sensation, et il souffre les tourments les plus grands, même dans sa substance la plus minuscule, donc aussi la Création entière, c’est-à-dire le spirituel lié dans la matière, contrairement au Règne de la Lumière et à ses habitants, car il «n'est pas racheté» donc il est aussi «malheureux» et aspire à sa Libération. La peine que perçoit le spirituel est pour vous les hommes incompréhensible, parce que ce qui a été donné à votre âme comme enveloppe, votre corps terrestre, sent et peut supporter des douleurs seulement jusqu'à un certain degré qui cependant ne sont rien à comparer avec les tourments que l'âme doit tolérer dans l'état non libéré car elle sent le spirituel encore lié dans sa forme extérieure. Mais vu que seulement l'âme est un être auto-conscient, elle peut tendre consciemment à un changement de son être, une transformation dans son être d’Ur, seulement dans le stade en tant qu’homme. La connaissance qui ne peut jamais disparaître qui reste éternellement existante, la poussera même à une tendance sérieuse à se former une vie éternelle heureuse, à une tendance à une «Vie dans la Béatitude» et à se conquérir de nouveau la Force et la Lumière pour pouvoir être actif selon la Loi de l'Ordre éternel. Mais tant qu’il lui manque cette connaissance, l'homme vit inutilement sur la Terre, et l'âme reste liée et laisse aussi son corps lié. Et maintenant il se manifeste de nouveau un état atroce qui sur la Terre n'avait pas été perçu comme tel. Elle est morte, bien qu’elle existe, sur la Terre elle ne s'est pas conquis la Vie qui rend heureux, l'état de Relégation la menace de nouveau même maintenant si elle ne réussit pas à arriver à la connaissance dans le Règne de l'au-delà, car elle n'est pas disparue et elle ne peut pas disparaître, bien qu’elle ne vive plus sur la Terre. Cette connaissance peut la pousser seulement dans le Règne de l'au-delà à tendre maintenant de toute façon à la «Vie» et en cela elle est aidée. Mais c’est terrible pour une âme déjà auto-consciente, lorsqu’elle expérimente de nouveau le destin d’une Nouvelle Relégation, lorsqu’il lui est enlevé la conscience de soi et qu’elle doit refaire le parcours à travers la Création en d’innombrables particules et doit de nouveau supporter les infinis tourments que signifie pour le spirituel chaque forme extérieure. Parce que seulement à travers les tourments le spirituel peut être purifié puisque qu’il doit de nouveau mûrir jusqu'à un être conscient de soi, et un jour il doit vivre et ensuite il ne perdra jamais plus sa Vie dans l’éternité.

Amen

Translator
Translated by: Jean-Marc Grillet