Samo rijetki ljudi zbiljski streme svom usavršavanju, većina se zadovoljava površnim stvarima i nisu svjesni svrhe svog postojanja. Zemaljski život vrednuju kao najvažnije i samo se trude učiniti ga što je moguće ugodnijim, bez da razmišljaju o tome koja je od toga korist za dušu i o tome što su oni dužni svojim dušama. Dušu treba hraniti, kao i tijelo, duši je hrana još preko potrebnija, jer ona je ono što opstaje nakon propadanja tijela jednom kad je ljudski život završen.
A stanje u kojem se ona nalazi na kraju života presudno je za vječnost. Ono može biti božanstveno ali i otužno..... U duhovnom svijetu duša može boraviti u najvišem stupnju blaženosti, ali isto tako se može sa kajanjem sjećati neiskorištenog vremena u zemaljskom životu, jednom kad su joj patnja i tama postale sudbinom. A ljudi o tome ne razmišljaju..... žive svoje dane i čine da im duša gladuje, brinu prije svega za sebe, tj. za svoje tijelo, prije nego što misle na to da dušu opskrbe dobrom hranom koja bi joj omogućila sazrijevanje, koja joj pomaže usavršiti se.
Ljudi su često putem iznenadne smrti u svojoj okolini upozoreni na to da i njihov vlastiti život vrlo brzo može biti završen..... Često putem smrti ljudi budu iščupani iz kruga svojih najmilijih, i privremeno i ovi onda razmišljaju o vlastitoj smrti, no samo rijetki poduzimaju istinsku promjenu na sebi, samo rijetki svoj život žive svjesno i još tijekom njega se pripremaju za život koji dolazi nakon toga. Jer, samo rijetki su snažni u vjeri.....
Samo rijetki stupaju u živi odnos s Bogom i time dolaze do unutarnje spoznaje po pitanju svrhe i cilja zemaljskog života. I stoga su samo rijetki oni koji će prilikom svoje smrti postići onaj stupanj koji im osigurava ulazu svijetle visine, a većina će se u onostranom morati još dugo hrvati i boriti kako bi došla do samo malog tračka svjetla, koji bi im sudbinu učinio lakšom. Jer, njihova snaga neće biti velika, no i pored toga će im biti omogućen uspon, ako nisu skroz tvrdoglave naravi, ako u onostranom prihvate vođenje i poduke koje im putem Božje samilosne Ljubavi i tada još bivaju pružane, što međutim i onda ima za preduvjet vlastitu volju da bi se postigao duhovni napredak.
Stoga se ljude uvijek može upozoravati: iskoristite vrijeme na Zemlji za vašu dušu..... Ne dopustite da ono protekne neiskorišteno nego mislite na to da je stvarni život tek pred vama, da zemaljski život nije najvažniji ali da je presudan za vječnost. Jer, možete puno postići na Zemlji, samo ako zbiljski stremite svom usavršavanju..... No, možete i podbaciti, ali gorko ćete zažaliti što upozorenja na Zemlji niste primili k srcu.....
AMEN
TranslatorSolo pochi uomini tendono seriamente al loro perfezionamento, la maggior parte si accontenta delle esteriorità e non si rendono conto dello scopo della loro esistenza. Valutano la vita terrena come la più sublime e si sforzano sempre soltanto di rendersi questa il più piacevole possibile, senza pensare, quale vantaggio ne tragga l’anima e che cosa devono alla loro anima. Questa vuole essere nutrita proprio come il corpo, l’anima ha ancora più bisogno di nutrimento perché è ciò che rimane esistente, quando il corpo muore, quando la vita dell’uomo è terminata. E lo stato in cui si trova alla fine della sua vita terrena, è determinante per l’Eternità. Può essere magnifica, ma anche molto sconsolata, l’anima può dimorare felicemente nel Regno spirituale nella più sublime Beatitudine, ma anche ricordare pentita il tempo inutilizzato della vita terrena, quando la sua sorte è tormento ed oscurità. E gli uomini non ci pensano. Vivono i loro giorni e lasciano languire la loro anima, provvedono dapprima a sé stessi, cioè al loro corpo, prima che pensino di portare un buon nutrimento all’anima, che le rende possibile una maturazione, che l’aiuti a raggiungere il perfezionamento. Agli uomini viene indicato sovente tramite una morte improvvisa nel loro circondario, che anche la loro propria vita possa finire molto presto, sovente tramite la morte vengono portati via degli uomini dalla cerchia dei loro cari, e questi pensano poi bensì temporaneamente anche alla propria morte, ma solo pochi eseguono un serio cambiamento, solo pochi vivono coscientemente la loro vita terrena e si preparano ancora alla Vita che viene dopo. Solo pochi sono forti nella fede. Solo pochi entrano in vivo contatto con Dio e con ciò arrivano ad una conoscenza interiore circa lo scopo e la meta della vita terrena. Perciò solo pochi raggiungeranno nel decesso quel grado, che assicura loro l’entrata in Alture luminose, la maggior parte però dovrà combattere e lottare ancora per molto tempo nel Regno dell’aldilà, per giungere solo ad un piccolo bagliore di Luce, che rende più sopportabile la loro sorte. La loro forza non sarà grande e ciononostante è possibile ancora una risalita, se non sono di sentimento troppo avverso, se accettano la Guida e gli Insegnamenti nel Regno dell’aldilà, che vengono loro offerti ancora di là attraverso l’Amore compassionevole di Dio, che però premettono anche la propria volontà, per raggiungere ancora un progresso spirituale. Perciò agli uomini può sempre soltanto venir esclamato avvertendo ed ammonendo: Utilizzate il tempo terreno per la vostra anima. Non lasciatelo passare inutilizzato, ma ricordatevi, che la vera Vita è ancora davanti a voi, che la vita terrena non è la prima, ma che è determinante per l’Eternità, perché potete raggiungere molto su questa Terra, se soltanto tendete seriamente al vostro perfezionamento. Ma potete anche fallire e vi pentirete amaramente, di non aver preso a cuore gli Ammonimenti ed Avvertimenti sulla Terra.
Amen
Translator