Čovjeku je najčešće nepoznata svrha i cilj njegovog zemaljskog života, jer ako skroz ozbiljno ne vjeruje što ga se o tome učilo, ta učenja za njega su beznačajna. I on će stoga uvijek samo pratiti njegove zemaljske događaje i njegovu vlastitu sudbinu i manje-više biti zadovoljan time, no uvijek samo s pogledom na zemaljske posljedice i njegovo vlastito stanje ili njegov životni položaj. I za tog čovjeka preostaje samo jedno pitanje koje sam neće moći odgovoriti. A tad on i živi u stanju unutarnje ravnodušnosti ili unutarnje zlobe, nikada neće pronaći potpuno zadovoljenje svoga života, koji mu se čini nesvrhovit.
Pred očima mu je veo.... uspije li ga podići, pronalazi sjajne predjele koji ga mame da u njih stupi i koji ga oslobađaju njegove ravnodušnosti u odnosu na zemaljski život. Jer tada prepoznaje svoj cilj i stremi mu.... Ali teško je tim ljudima otvoriti oči tako da mogu ugledati nešto njima do tada nepoznato.... No nikad više neće moći zatvoriti oči čovjek koji je jednom bacio pogled u područje u kojem je svijetlo i toplo, u kojem je bio usrećen spoznajom, gdje se do tada neobjašnjena pitanja sama od sebe objašnjavaju, gdje mu se smiješi Istina, koja mu podaruje bezrezervno prosvjetljenje, objašnjenje i zadovoljenje.
I zato ni jedan čovjek koji ne osjeća unutarnji mir i unutarnju sreću ne bi trebao misliti da zna, pošto još nije bacio pogled na te sjajne predjele. Pred njegovim očima još uvijek je veo koji sve čini sumornim, koji sve zakriva, čak i ako zemaljsko znanje čovjeka ispunjava, koje međutim nikada ne daje taj osjećaj unutarnjeg zadovoljstva, jer je prolazno. Tek ispravno usmjerenje prosvjetljava ljudsko razmišljanje, i ispravno usmjerenje sastoji se u želji da se prodre u to područje koje ostaje zatvoreno onome koji istražuje na razumski način.
No ono (znanje) može biti učinjeno pristupačnim.... a to je ono u šta ljudi sumnjaju.... da je moguće shvatiti tajne Vječnog Stvaralačkog Duha, da je taj Stvaralački Duh Sâm spreman otkriti ih onome koji zbiljski žudi prosvjetljenje. Tko u svijetu traži i pronalazi potpuno zadovoljenje, taj ni ne žudi znati ono što mu je skriveno.... no onaj kojega svijet ostavi nezadovoljenog, taj bi svoj pogled trebao usmjeriti na neobjašnjene probleme, taj bi trebao misliti dalje, njega samo zemaljsko znanje ne bi trebalo zadovoljiti, on bi trebao tražiti vezu između sebe kao stvorenja i Stvaralačkog Duha od Vječnosti, skroz svejedno kako da Ga zamišlja.
On bi tu vezu trebao i prepoznati i priznati, jer je sâm nemoćan pred sudbinom.... i on bi svjesno trebao tražiti stupiti u vezu sa Stvaralačkim Duhom od Vječnosti.... sa Silom, Koju može prepoznati iznad sebe i Koju i treba priznati. Tad već stupa na područje koje mu je do tada bilo nepoznato, jer ta Sila mu se otkriva.... Htjeli vi ljudi to vjerovati ili ne.... imate mogućnost potaći tu Najvišu Silu na izražavanje Sebe jedino putem vaše volje.... vi od Nje možete neizmjerno mnogo željeti i primiti, jer Ona vam se ne uskraćuje, jer vi ste Njezina stvorenja i.... pa čak i ako bila izolirana.... ipak jeste i ostat’ ćete s Njom povezana.
Pojam Boga za vas još ne mora biti bezrezervno prosvijetljen, kad se vi samo poklonite Svemoćnoj Stvaralačkoj Sili, Koju ne možete nijekati.... i vaše misli onda će ići skroz drugim stazama, bez otpora biti će primljeni misaoni valovi koji vas okružuju i koji vam podaruju uvijek novo prosvjetljenje, jer vam oni pritječu od one Sile kojoj se poklanjate, s Kojom želite biti spojeni.
Ne ostajete bez odgovora kad u tom kontaktu postavljate pitanja, no vaše duhovno uho morate izoštriti kako bi tad čuli taj fini glas koji vam odgovara.... tj. u zbiljskoj žudnji morate čekati na te misli koje vam onda pritječu, jer one su izražaj te Svemoćne Sile, Koja se želi otkriti onome koji zbiljski žudi.... Niti jedan čovjek koji misli tu Silu neće moći poreći, skroz svejedno kako Ju naziva.... no Ona postoji, i sam čovjek Njen je proizvod.... stvorenje koje je sposobno razmišljati i ima vlastitu volju.
A tako i Stvaralačkom Duhu mora biti priznata sposobnost razmišljanja i volja, koje su značajke bića u vrhunskom savršenstvu. Sama ta spoznaja trebala bi biti dovoljna za povjeriti se toj Sili, za zamoliti Je za objašnjenje smisla i svrhe zemaljskog života i za iskazati Joj spremnost na stremljenje k stvarnom cilju.... A tad će čovjek i u spoznaji svoje vlastite slabosti i nedostatnosti tu Silu moliti za podršku, za Snagu i Svjetlo, kako bi s uspjehom mogao prevaliti životni put.... i njegova molba neće biti uzaludna....
AMEN
TranslatorAll’uomo è quasi sempre sconosciuto lo scopo e la meta della sua esistenza terrena, perché appena non crede con piena serietà ciò che gli è stato insegnato su Questa, per lui sono indifferenti anche quegli insegnamenti. E perciò seguirà sempre soltanto gli avvenimenti terreni ed il suo proprio corso di vita secondo il destino e ne sarà più o meno contento, ma sempre soltanto in vista ad effetti terreni ed al suo proprio stato o situazione della sua vita. E per ogni uomo rimane sempre soltanto una domanda che lui stesso non potrebbe rispondersi. Allora cammina anche in uno stato di indifferenza interiore oppure nel rancore interiore, ma non troverà mai una piena soddisfazione nella sua esistenza terrena che gli sembra senza scopo. Davanti ai suoi occhi pende un velo. Quando lo può sollevare, allora vede un territorio raggiante che lo stimola ad entrarvi e lo libera dalla sua indifferenza della vita terrena, perché ora riconosce la sua meta e vi tende. Ma è difficile aprire gli occhi a quegli uomini che possono vedere qualcosa che finora era per loro sconosciuto. Ma non potrà mai più chiudere i suoi occhi l’uomo che ha dato una volta uno sguardo nella regione dov’è Luce e Calore, dove era felice grazie alla conoscenza, dove domande finora non spiegate si rispondono da sé, dove gli splendeva incontro la Verità che gli dona definitivo chiarimento e soddisfazione. E perciò dovrebbe credersi sapiente nessun uomo che non sente la pace interiore ed una felicità intima, perché costui non ha ancora guardato in quel territorio raggiante. Davanti ai suoi occhi c’è ancora il velo che oscura tutto, che avvolge tutto, benché l’uomo sia colmo di un sapere terreno che non può mai dare il sentimento di quella contentezza interiore, perché è perituro. Solo il giusto orientamento della meta rischiara il pensare dell’uomo ed il giusto orientamento della meta consiste nel voler sondare quelle regioni che rimangono chiuse a colui che indaga intellettualmente. Ed è questo di cui gli uomini dubitano, che sia possibile scoprire i Misteri dell’eterno Spirito di Creatore, che questo Stesso Spirito di Creatore Sia disposto a svelarli a colui che desidera seriamente il chiarimento. Chi cerca e trova nel mondo la pienissima soddisfazione, non desidera sapere ciò che gli è nascosto. Ma chi il mondo lascia anche insoddisfatto, dovrebbe rivolgere la sua attenzione su problemi non chiariti, dovrebbe pensare oltre, non lo dovrebbe soddisfare solo il sapere terreno, dovrebbe cercare un collegamento fra sé come creatura e lo Spirito di Creatore dall’Eternità, non importa come se Lo immagina. Dovrebbe anche riconoscere questo collegamento ed ammettere che lui stesso è impotente verso il destino. E dovrebbe anche cercare di entrare coscientemente in collegamento con lo Spirito del Creatore dall’Eternità, con la Potenza la Quale può riconoscere su di sé e quindi La deve anche riconoscere. Allora entra già in una regione che gli era sconosciuta finora, perché quella Potenza gli Si rivela. Se voi uomini lo volete credere o no, avete la possibilità di indurre la più alta Potenza all’Esternazione di Sé Stessa solo unicamente attraverso la vostra volontà. Potete smisuratamente molto desiderare ed anche ricevere da Lei, perché non Si nega a voi, perché siete le Sue creature e, anche se state isolati, siete e rimanete comunque indissolubilmente uniti con Lei. Non è necessario che il Concetto Dio sia per voi definitivamente chiarito, se soltanto vi piegate all’onnipotente Potenza di Creatore, la Quale non potete negare. Ed ora i vostri pensieri percorrono vie del tutto diverse, verranno accolte senza resistenza delle onde di pensieri che vi circuiscono e che vi danno sempre nuovo Chiarimenti, perché vi affluiscono da quella Potenza alla Quale vi piegate, con la Quale desiderate essere uniti. Non rimanete senza Risposta, quando ponete delle domande in questo contatto, ma dovete acuire il vostro orecchio spirituale per sentire ora la dolce Voce che vi risponde, cioè dovete ora attendere nel veramente serio desiderio i pensieri che vi giungono, perché questi sono la Manifestazione di quell’onnipotente Potenza la Quale Si vuole rivelare al serio desideroso. Nessun uomo pensante potrà negare questa Potenza, non importa come La chiama, ma esiste e l’uomo stesso è il Suo prodotto, un essere, che è capace di pensare e che ha una propria volontà. E quindi deve anche essere ammessa la facoltà di pensare ed una Volontà allo Spirito del Creatore, il Simbolo di una Entità nella somma Perfezione. Dovrebbe bastare solo questa conoscenza per affidarsi a questa Potenza, per chiedere da Lei il Chiarimento sul senso e lo scopo della vita terrena e di annunciarLe la volontaria disponibilità di aspirare alla vera meta. Ed allora l’uomo nella conoscenza della sua propria debolezza ed imperfezione chiederà a quella Potenzal Sostegno, Forza e Luce, per poter ripercorrere la via della vita con successo. E questa richiesta non sarà vana.
Amen
Translator