Compare proclamation with translation

Other translations:

BOG CIJENI SAMO VOLJU.... NAJUNUTARNIJE OSJEĆANJE....

Pravac volje određujete vi ljudi sami, jer na vaše najunutarnije razmišljanje i htijenje ne može se ni od koje strane utjecati prisilno, čak i kad ste prisiljeni vaše razmišljanje i htijenje držati u tajnosti. I baš tako vi izvana kroz dobra učenja možete biti upućeni na to što trebate činiti da biste živjeli ispravno pred Bogom.... Možete biti upoznati s zapovijedima Ljubavi koje vas trebaju poticati na taj ispravan način života pred Bogom....

No jedino je opet vaše najunutarnije razmišljanje i htijenje odlučujuće, čak i ako na van ispunjavate to učenje Ljubavi.... Jer cijeni se baš samo volja, koju vi ljudi trebate usmjeravati ispravno. I vi možete naizgled izvađati dobra djela a da im nedostaje unutrašnja Ljubav-na težnja, a onda su ona bezvrijedna pred Bogom.... Ali vi isto tako možete biti spriječeni Ljubav-no djelovati kroz vanjske okolnosti, pa opet vaše razmišljanje i htijenje može biti usmjereno na djelovanje u Ljubavi.... A tad će Bog opet vidjeti i cijeniti samo dobru volju, koju ste u svoj slobodi ispravno usmjerili.

Unutrašnji poriv voljnosti za pomaganjem dokazuje tu ispravnu volju, koja međutim nedostaje svima onima koje Božji protivnik još drži okovanima. No kako se u zemaljskom životu radi o preobrazbi vaše volje, koja se prvotno usmjerila na protivnika, baš je motiv svakog postupka ljudi od najvećeg značaja za to koji pravac volje to dokazuje. Jer, dobro htijenje i razmišljanje iznutra već je položeni ispit volje, volja se odvratila od protivnika i opet se okrenula Bogu....

Ako se Boga priznaje, to još uvijek nije dokaz da srce misli onako kako usta govore. No Bogu-naklonjena volja ne može drugačije nego stremiti životu u Božanskom redu, tako da će i čovjek osjećati unutarnji nagon Ljubavi, a što onda čini biti će utemeljeno u tom Ljubavn-om nagonu. A ako je čovjek spriječen da svoju volju sprovede u djelo, onda će i pored toga ta volja uvijek ostati okrenuta Bogu, i on će radi te volje biti opravdan pred Bogom.

Dakle putem dobrih učenja, putem propovijedanja Evanđelja, treba se duhovno utjecati na volju čovjeka na najpovoljniji način, kako bi čovjek znao o Božjoj volji, sa Čijom voljom bi se on onda trebao uskladiti.... No presudan je tek stav čovjeka, korištenje učenja i aktiviranje u skladu s tim učenjima koja uvijek zahtijevaju Ljubav prema Bogu i bližnjima. A ta djela moraju uvijek uslijediti iz unutarnjeg poticaja.... Tada je volja bila okrenuta u pravom smjeru, ali ne pod prisilom....

Tako da djela Ljubavi, koja se zahtijevaju putem pritiska ili obećanja, mogu biti potpuno bezvrijedna kad nedostaje unutarnja Ljubav-na volja, dakle nije djelo nego volja presudna za ispit volje čovjeka na Zemlji. Ono što se događa u nutrini čovjeka presudno je, a to može prosuditi jedino Bog, Kome su poznate sve misli, svi pokreti ljudskog srca.... Stoga je Bogu naklonjena volja za čovjeka najsigurniji jamac za to da će on biti obuhvaćen Bogom, Koji ga nikad neće prepustiti Njegovom protivniku.... Pa čak i ako je još često u opasnosti, budući da protivnik od njega ne želi odustati.... Bog ga drži, i On mu se i objavljuje, tako da se čovjek sve više osjeća izjašnjava za Boga (pripadnim) i stremi Mu kao svom najvišem cilju....

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Dio valuta solo la volontà - La percezione più interiore

Voi uomini determinate da voi stessi la direzione della volontà, perché il vostro più intimo pensare e volere non può essere influenzato per costrizione da nessuna parte, persino quando venite obbligati a tenere segreto il vostro pensare e volere. Pure così vi può essere indicato dall’esterno anche attraverso buoni insegnamenti ciò che dovete fare per vivere bene dinanzi a Dio, vi possono essere portati vicini i Comandamenti dell’amore che vi devono indurre a questo giusto cammino davanti a Dio. Anche ora è di nuovo determinante il vostro più intimo pensare e volere, benché anche se nell’esteriore viene adempiuto da voi questo insegnamento dell’amore. Perché viene valutata solamente appunto quella volontà, che voi uomini dovete orientare nella direzione giusta. E così potete svolgere delle opere apparentemente buone, ma alle quali manca la spinta interiore dell’amore, ed allora sono senza valore davanti a Dio. Potete tuttavia anche essere impediti nell’agire d’amore attraverso circostanze esteriori, e ciononostante il vostro pensare e volere può essere rivolto a questo agire nell’amore. Ed allora Dio guarderà e valuterà di nuovo soltanto questa buona volontà che in tutta la libertà avete orientata in modo giusto. La spinta interiore di voler aiutare dimostra questa giusta volontà, che però manca a tutti coloro che l’avversario di Dio tiene ancora incatenati.

Dato che nella vita terrena si tratta della trasformazione della vostra volontà che primordialmente si era rivolta all’avversario, è della massima importanza appunto il motivo di ogni azione degli uomini, che dimostra l’orientamento della volontà; perché un buon volere e pensare dall’interiore è già la prova di volontà superata, la volontà si è distolta dall’avversario e rivolta a Dio. Se Dio viene riconosciuto, questo non è ancora nessuna dimostrazione che il cuore pensi così come parla la bocca. La volontà rivolta a Dio non può fare altro che tendere anche ad una vita nell’Ordine divino, e così l’uomo sentirà anche la spinta interiore all’amore, e quello che fa, sarà motivato in questa spinta d’amore. E se l’uomo viene ostacolato di portare all’esecuzione la sua volontà, questa stessa rimarrà comunque sempre rivolta a Dio, e tramite questa volontà lui sarà giustificato davanti a Dio. Quindi deve sempre essere agito sulla volontà dell’uomo in modo favorevole tramite buoni insegnamenti, tramite l’annuncio del Vangelo, affinché l’uomo sappia della Volontà di Dio, alla Quale ora la sua volontà si deve adeguare.

Ora è dapprima determinante la predisposizione dell’uomo, il valutare gli insegnamenti e quindi il divenire attivo secondo questi insegnamenti, che richiedono sempre soltanto l’amore per Dio e per il prossimo. E queste azioni devono svolgersi dalla spinta interiore, allora la volontà è stata guidata nella giusta direzione, ma non nella costrizione. E così delle azioni d’amore, che vengono pretese da pressione o promesse, possono essere totalmente inutili, quando manca la volontà d’amore interiore, quindi non l’azione stessa, ma la volontà determina il superamento della prova di volontà dell’uomo sulla Terra. Quello che si svolge nell’interiore di un uomo è determinante e questo lo può giudicare solamente Dio Stesso, al Quale sono noti tutti i pensieri, tutti i moti del cuore umano. Perciò la volontà rivolta a Dio è anche la più sicura garanzia per l’uomo, che lui stesso venga afferrato da Dio, il Quale ora non lo consegnerà mai più al Suo avversario. E per quante volte si troverà in pericolo, perché l’avversario non vuole rinunciare a lui, Dio lo tiene saldo, ed Egli Si rivela anche a lui, in modo che l’uomo si dichiari sempre di più per Dio e tenda a Lui come la sua meta più sublime.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich