Compare proclamation with translation

Other translations:

ODGOVOR NA PITANJA O PREDNOSTIMA SVJETLOSNIH DUŠA.... - I U SVEZI BEZGREŠNOG ZAČEĆA....

Želim vam pomoći u svoj zemaljskoj i duhovnoj nevolji tako da vjerujete u Moju ljubav, u Moju mudrost i silu .... jer Ja vas ljubim, Moje žive tvorevine, beskonačno, i također želim zadobiti vašu ljubav.... Ja znam za vašu nevolju i također kako ju dokončati, i Ja imam snage/moći to i napraviti. Ja rado demonstriram Moju ljubav, mudrost i snagu djeci koja se okreću k njihovom Ocu i sa povjerenjem Mu se obraćaju za Njegovu obzirnost i pomoć. Ja želim eliminirati vašu zemaljsku i duhovnu nevolju, pa ipak povremeno Ja zahtjevam vaše strpljenje u zemaljskoj nevolji jer jedino Ja znam zašto vam se to dogodilo. Ali ja ću je maknuti od vas....

Međutim, svatko tko doživljava duhovnu nevolju neće morati čekati dugo, jer čim Me zazove da Mu se posvetim Ja ću već biti voljan pomoći. Duhovna nevolja se sastoji od sljedećeg: psihološke slabosti, time umanjene volje, duhovne tame i neprestano pojavljujućih sumnji.... duhovna nevolja je aktivnost i utjecaj Mojeg neprijatelja (Sotone), koji se vrlo često posebice usuđuje ščepati one koji su već Moji Vlastiti i koje on želi vratiti nazad pod svoju kontrolu.... I sve dok ljudsko biće živi na Zemlji on će pokušati izvršiti njegov utjecaj, namjeravajući ga opet i iznova oslabiti. Pa ipak čim Mi se čovjek okrene on će zamijeniti Mojeg neprijatelja, i Ja ću Mojoj snazi dopustiti da teče i dati čovjeku svjetlo i percepciju, Ja ću ispuniti njegov zahtjev da odvratim njegovu duhovnu nevolju....

Trebate znati kako je namjera Mojeg neprijatelja utrnuti blistavo zračenje svjetla istine koje prodire svugdje i rastjeruje mračni predio gdje je jedino Moj neprijatelj sposoban djelovati. Tako će on pokušati utrnuti svjetlo. On će željeti baciti sjene preko njega time što će u čovjeku podizati dvojbena pitanja i na taj način namjeravati zamračiti svjetlo svijesti. Ali Ja neću dozvoliti ovo potonje; umjesto toga, Moje svjetlo istine odgore će zasjati dolje još blistavije, i svjetlo koje je htio pomračiti će osvijetliti noć čak još više.... i gdjegod sjena i dalje postoji nju će proždrijeti od Mene proizlazeće sve-prožimajuće svjetlo, jer ništa mračno ne može izdržati ovo svjetlo.... i otud će vam ‘Samo Vječno Svjetlo’ proglasiti:

Vi koji živite na Zemlji.... baš kao svi duhovi koji su jednom živjeli zemaljski život kao ljudsko biće.... vi ste ‘jednom pali duhovi’, sa nekoliko izuzetaka; jer svjetlosna bića sebe također utjelovljuju na ovoj Zemlji. Tako bića iz kraljevstva svjetla silaze k vama ljudima kako bi vam pomogli u ozbiljnoj duhovnoj nevolji. Vi stoga morate praviti razliku između duhova koji su otpali od Boga i izvornih duhova koji su ostali s Bogom.... prijašnji se nalaze u ponoru kao sljedbenici Mojeg neprijatelja a potonji ostaju sa Mnom u svom savršenstvu. Nadalje, morate praviti razliku između bića u kojima se i dalje nalazi [[riječ je ovdje: u kojima je usidrena]] neprijateljeva volja i onih koja su već ušla u Moju volju ali još nisu usavršena i prema tome su i dalje predmetom njegovog utjecaja. I onda ćete biti u stanju razumjeti da potonjima treba pomoći budući su oni preslabi da bi se oduprijeli njegovom utjecaju. Stoga će vam misija ovih svjetlosnih bića, koja također dobrovoljno sebe utjelovljuju na Zemlji kako bi im pomogli, biti razjašnjena. I onda ćete takođe razumjeti misiju ljudskog bića Isusa .... Koji je, kao takvo svjetlosno biće, želio ostvariti misiju izbavljenja koja je porazila silu Mojeg neprijatelja....

Svi su bili djeca Moje ljubavi.... pala bića baš kao i oni koji su ostali sa Mnom, ali bića nisu ostala ista, ona su sada postala drugačija.... oni su bili radijantna/sjajna i mračna bića koja nisu mogli ostati zajedno u istim sferama. I tako su ‘kraljevstvo svjetla’ i ‘kraljevstvo tame’ postali prebivališta za ta bića različitih priroda. I nikakav most nije postojao između ta dva carstva do dolaska Isusa, jednog od Mojih pre-ostalih anđeoskih duhova, Koji je želio i uspio u premošćavanju te udaljenosti kroz jedinstveni čin samilosti. Bića koja su jednom bila izgubila njihovo savršenstvo uslijed njihovog buntovništva protv Mene su zahtjevala nekoga da im pomogne, budući su sami po sebi bili preslabi premda je veza bila uspostavljena, jer Moj neprijatelj (Sotona) je također imao veliku moć koju je također bio sposoban koristiti protiv njegovih ranijih sljedbenika. Ali bića koja su ostala sa Mnom su također bila snažna, budući su oni neprestano dozvoljavali da budu prožeti snagom Moje ljubavi.... Time bi snaga ne-palog anđeoskog duha bila potpuno dovoljna kako bi se ostvarila pobjeda nad Mojim neprijateljem i da se od njega izbave njegovi sljedbenici.... Ipak to je proturječilo Mojem zakonu vječnog reda, s obzirom da bi slobodna volja bića koji su jednom sljedili Mojeg neprijatelja bila zanemarena/ignorirana, i takva jedna postignuta pobjeda bi onemogućila bićima da postanu savršeni.

Posljedično tome, morao je biti pronađen drugi put.... ‘Ljubav’ je morala podnijeti žrtvu, i na svakom je palom biću morala biti odluka da se okoristi ovom žrtvom, time da želi da je ona također bila podnešena/izvršena za njega.... Ali jedino ljudsko biće može ponuditi žrtvu; biće svjetla može doista imati volju sebe žrtvovati, ali u tom slučaju ono tu žrtvu mora izvršiti kao ljudsko biće, jer biće svjetla je nesposobno patiti i također ima toliko puno snage na svojem raspolaganju da je u stanju sve napraviti.

Ljudsko je biće, međutim, slabo, nesavršeno biće i osjetljivo je na patnju i mučenje, koje mora sakupiti ogromnu količinu snage volje kada ono dobrovoljno prihvati patnje i mučenja kako bi nešto postignulo, ne za sebe već za svoje bližne, i koje želi udijeliti njegovu ljubav bijednoj ljudskoj rasi.... Ono mora prinjeti žrtvu za svoja bližnja ljudska bića kao ‘tek ljudsko biće’ .... Ono mora biti sposobno patiti i umrijeti....

I tako ćete razumjeti da ljudskom biću zvanom Isus nije bilo dozvoljeno demonstrirati ikakve prednosti koje bi Ga karakterizirale kao izvanrednu osobu, premda je Njegova duša bila svjetlosni duh .... Iako ona nije prošla kroz stvaranje poput duša ljudskih bića, pale braće; unatoč tome, ova duša, kada je ušla u tijelo od mesa.... koje je, poput tijela drugih ljudi, bilo s/na-kupina nezrelih duhovnih supstanci, time također podložna istim osjećajima, stremljenjima i strastima.... je morala naučiti prevladati ove kao Isus ljudsko biće tijekom Njegovog zemaljskog života. Jer je Njegova misija, pored spasenja .... iskupljenja najteže krivnje grijeha.... bila ljudima primjerom ukazati jedini način života koji bi im garantirao povratak k Meni (Ivan 14:6). Na taj način, ako bi se od ljudi koji su bili potpuno neadekvatni, slabi i zarobljeni od strane strasti tražilo nešto napraviti njima bi bilo moguće ostvariti ovaj zahtjev.... A ako je čovjek Isus želio služiti kao primjer On je morao biti baš poput Njegovih bližnjih ljudskih bića (Hebrejima 2:17; 4:15).

Njegovo izvanredno porijeklo, poput onog utjelovljenih svjetlosnih bića na Zemlji koja žele biti od pomoći ljudima, u nikojem slučaju ne pretpostavlja neobične sposobnosti ili prednosti koje bi zahtjevale manje oštru/striktnu borbu sa sobom samim kako bi se na taj način sjedinio sa Mnom na Zemlji, što je cilj i zadatak svakog ljudskog bića na Zemlji za koje je čovjek Isus ukazao primjerom da se ono može ostvariti. Sve prednosti koje je Isus imao kao duh svjetla je On odložio prije Njegovog utjelovljenja kao ljudsko biće, ili Njegovo djelo ne bi bilo ono što jeste; žrtva podnešena iz ljubavi, čiji blagoslov svim ljudima treba koristiti.... Ali niti se ikad može negirati kako je ‘Bog Osobno’ podnio/izvršio ovu žrtvu budući je odlučujući činbenik bila ljubav koja je tako prožela ljudsko biće Isusa da Sam tako Ja bio sposoban biti u Njemu nakon što je On, kao ljudsko biće, sebe dobrovoljno oblikovao tako da Sam se Ja mogao nastaniti u Njemu, da je postao posuda za Mene i tako je On onda posjedovao snagu i svjetlo u izobilju.... što je opet postupak koji se nije mogao odviti jedino u Isusu ljudskom biću nego kojeg svi ljudi trebaju i jesu u stanju postići pošto oni sada imaju pomoć kroz Božanskog Iskupitelja Isusa Krista.... pošto je zahvaljujući Njegovom činu Spasenja kao ljudsko biće On zadobio jednu količinu milosti koja je sada dostupna svakom čovjeku.... I svatko tko se okoristi njome će također ostvariti svoj cilj. On će se također sjediniti sa Mnom na Zemlji, on će biti u stanju primiti svjetlo i snagu bez ograničenja....

Unatoč tome, vi ćete nastaviti primate razjašnjenje, jer sve dok se u vama pojavljuju pitanja također je nužno priskrbiti vam ispravan odgovor. I što više iskreno žudite za ovim odgovorom skorije ćete ga primiti.

Duše koje evoluiraju [[postepeno se uzdižu]] iz bezdana mogu očekivati, kao posljednju etapu njihovog razvoja na Zemlji, da će biti utjelovljene kao ljudsko biće, onda će proces razvoja biti kompletiran i duša će ući u duhovno carstvo, neovisno o tome kako je oblikovana kada odbaci svoju fizičku čauru. Otud te duše nastavljaju/prosljeđuju u skladu sa Božanskim redom, one sebe oslobađaju od tvrde materije posredstvom služenja i polako se uzdižu.... Svjetlosne duše utjelovljene na Zemlji, međutim, jedino silaze na Zemlju u svrhu misije, one se odmah nastanjuju u ljudskom tijelu ali one onda doista putuju njihovom zemaljskom stazom poput svake druge osobe i time su također predmetom prirodnog zakona te se jednako tako moraju boriti/naprezati na Zemlji.... Njihova izvanjska čaura [[= tijelo od mesa]] će pred njih postavljati iste zahtjeve, budući je sastavljena od i dalje potpuno nesavršenih duhovnih supstanci, od sićušnih dijelića duše jednom palog prvotnog duha koji je i dalje u potpunom protivljenju [[ili ‘potpuno suprotstavljen’]] Bogu a koje najprije moraju biti umirene i promijenjene od strane duše, što je uvijek borba/napor. Duša nije svjesna svojeg ranijeg svjetlosnog stanja, zemaljsko tijelo je prouzročilo njezino vlastito zamračenje, jedino će se ljubav uzdići skorije i intenzivnije/silnije u takvoj osobi i također brže/ranije raspršiti tamu....

Duša odgore će također uvijek okrenuti svoje oči nagore prema Bogu, Kojeg vrlo brzo nauči prepoznati. Takva duša obično neće trebati dugo vremena da bi sebe ujedinila sa Božanskom iskrom unutar sebe, koja na nju lako može izvršiti utjecaj i onda će duh i duša pokuša(va)ti i uspjeti izvršiti utjecaj također na njihovu izvanjsku čauru. Ipak, činjenica da duša putuje stazom kroz Zemlju je uvijek povezana sa podrazumijevajućom činjenicom da se duša mora boriti, budući ona neprestano mora prevladavati prepreke u ovom zemaljsko-materijalnom svijetu kako bi postigla duhovni cilj.

Time slijedi da se ni jedna duša nije u stanju uzdignuti bez boli, čak ni svjetlosna duša, pošto se na početku svojeg utjelovljenja morala spustiti u bezdan, u stanje neznanja, ograničenja i slabosti.... Ovo dakle uvijek treba biti uzeto u obzir kada se pretpostavlja kako je zemaljski život utjelovljenog svjetlosnog bića lagan. Zemaljsko tijelo jeste i ostaje jaram za dušu sve dok ga ona ne napusti.

A ipak čak i tijelo se još može razlikovati. Tijelo može i dalje biti ogrezlo u grijeh, time i dalje utjelovljavati unutar sebe puno Luciferovog ako je rođeno iz grijeha, ako su ljudi koji stvaraju novi život jedino kontrolirani sotonskim karakteristikama. I onda opet, biće, novo-probuđeno u život, može dugovati svoj život urgiranju ljubavi u dvoje ljudi, prevladavajuće dobri instinkti su prema tome također ušli u ovo biće, i na taj način će izvanjska čaura biti prikladne naravi.... Ona će nositi puno ‘genetskog make-upa’ unutar sebe i više ili manje će se morati boriti teško u zemaljskom životu i stoga će također pristići do svojeg cilja sa više ili manje poteškoće .... Ipak postojanje ni jednog ljudskog bića nije lišeno borbe .... Zemaljski život svjetlosnog bića je u stvari vrlo često izuzetno težak, pošto duša nesvjesno doživljava svoj ostanak u zemalljskom svijetu kao mučenje i, poradi svoje misilje, često također prihvaća vrlo mukotrpnu zemaljsku sudbinu.

Proces stvaranja/začeća je sada, zbog Adamovog neuspjeha, neblagoslovljen, jer on nije korespondirao sa voljom Boga, Koji je prvom ljudskom biću želio dati Njegove blagoslove u pravo vrijeme.... Lucifer je sudjelovao u rađanju ljudi, i on se isto tako nikad neće odreći ovog prava (koje mu je bilo podareno kroz Adamovu volju).... On će uvijek sudjelovati u nastajanju novog života, čak ako ga stupanj ljudske ljubavi može držati nesposobnim djelovati do te točke da je Božja zaštita spram njega zatražena.... I sada ćete vi razumjeti kako se Bog Osobno, međutim, suprotstavlja Njegovom neprijatelju, kada On stvara tjelesnu čauru za Sebe za koju želi da Ga posjeduje jednog dana i koja Mu treba poslužiti kao boravište već u vrijeme rođenja. Jer Bog Osobno se nikad neće sjediniti sa Njegovim neprijateljem i Njegovom aktivnošću.... I isto tako On neće dozvoliti prirodnom nositelju Njegove čaure (tijela) da bude zauzeta/zarobljena od strane Njegovog neprijatelja.... Jer On, Bog i Stvoritelj od vječnosti, Koji je sve doveo u postojanje, Koji je svemu odredio svrhu i sudbinu, uistinu ima snagu/moć postaviti izvan Sebe (eksternalizirati) sve što hoće.... tako će za Njega zasigurno biti moguće stvoriti ljudsko biće van zakonskog reda začinjanja (Ivan 1:20); i biti će za Njega doista moguće držati Njegovog neprijatelja na udaljenosti (tako da ne može djelovati) sve dok se Njegova volja ne ostvari....

Jer Bog se jedino sklanja unutar čistog omotača/zaklona, On se neće ujediniti sa nečim nečistim.... što, međutim, ne isključuje da je ljudsko biće u ovom kraljevstvu nesavršenstva, u kraljevstvu koje pripada Njegovom neprijatelju, unatoč tome podložno/predmetom nasrtaja i da njegov zemaljski napredak prema tome nije manje napaćen i pun sukoba poput onog u njegovih bližnjih ljudskih bića. Jer bez borbe ne bi bilo pobjede.... Božji je neprijatelj, međutim, morao biti poražen, i Isus je doista vojevao najtežu borbu koja je ikada bila vođena na Zemlji.. i On je u njoj pobijedio kao ljudsko biće, ne kao Bog.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Risposta alle domande sulla Concezione immacolata ed il privilegio delle anime di Luce

Vi voglio assistere in ogni miseria terrena e spirituale, affinché crediate nel Mio Amore, nella Mia Sapienza e Potere. Perché vi amo, Mie creature, infinitamente, ed Io voglio anche conquistare il vostro amore. Io so della vostra miseria ed anche come è da estinguere, ed Io ne posseggo la Potenza. E quanto volentieri dimostro il Mio Amore, la Mia Sapienza e Potenza ai figli, che si rivolgono al loro Padre e Lo pregano fiduciosi di aiutarli. Io voglio togliere da voi la miseria terrena e spirituale, ma nella miseria terrena a volte Io chiedo anche la vostra pazienza, perché soltanto Io so perché doveva venire sopra di voi. Ma Io ve la tolgo. Chi si trova però nella miseria spirituale, non ha bisogno di attendere molto, perché appena Mi invoca di pensare a lui, Io Sono già pronto ad aiutare. Miseria spirituale è: debolezza dell’anima, quindi volontà indebolita, oscurità dello spirito e dubbi che sempre si ripetono, la miseria spirituale è l’agire ed influire del Mio avversario, che osa di venire molto sovente vicino agli uomini, che sono già Miei e che vorrebbe riconquistare sotto il suo potere. E finché l’uomo vive sulla Terra, egli cerca di esercitare questa sua influenza e lo vorrà sempre di nuovo indebolire. Ma appena l’uomo si rivolge a Me, respinge costui, ed Io lascio fluire in abbondanza la Mia Forza e porto all’uomo Luce e conoscenza, Io adempio la sua richiesta, di distogliere la miseria spirituale. Dovete sapere che il Mio avversario tenta di spegnere la Luce della Verità, che irrompe ovunque con il suo chiaro splendore e scaccia l’oscurità, nel cui reame soltanto opera il Mio avversario. Quindi cercherà di spegnere la Luce. Vorrà stendervi sopra delle ombre, mentre insinua delle domande di dubbi negli uomini e con ciò cerca di offuscare la Luce della conoscenza. Ma l’ultimo Io non lo permetto, ma la Mia Luce della Verità splenderà ancora più chiara, la Luce che lui cerca di rabbuiare, splenderà più chiara ancora nella notte. E dove esiste ancora un’ombra, questa viene consumata da Me nella Luce che tutto irradia, perché i n questa Luce non può sussistere niente di ciò che è buio. E così l’ “Eterna Luce” Stessa annuncerà:

Voi, che vivete sulla Terra, come tutto lo spirituale che ha già attraversato la vita terrena come uomo, voi siete “dello spirituale una volta caduto”, con poche eccezioni, perché anche degli esseri di Luce si incorporano su questa Terra. Quindi degli esseri che discendono dal Regno di Luce da voi uomini, per aiutarvi nella più profonda miseria spirituale. Dovete perciò discernere: tra spiriti Ur caduti e quelli rimasti con Dio. I primi si trovano come seguito del Mio avversario nell’abisso, e gli ultimi sono rimasti con Me in tutta la perfezione. Inoltre dovete ancora discernere: quelli che portano ancora in sé la volontà dell’avversario e che sono già entrati nella Mia Volontà, ma che sono degli esseri non ancora perfezionati, che perciò sono ancora esposti alla sua influenza. Ed allora potrete anche comprendere, che gli ultimi devono essere aiutati, perché sono troppo deboli verso l’influenza di costui. Quindi vi sarà anche comprensibile la Missione di quegli esseri di Luce, che si incarnano anche liberamente sulla Terra per aiutare quelli. Ed allora comprenderete anche la Missione dell’Uomo Gesù, il Quale voleva compiere come un tale Essere di Luce un’Opera di Salvezza, che spezzava il potere del Mio avversario. (19.10.1956) Tutti erano figli del Mio Amore, sia quegli esseri caduti come anche quelli che sono rimasti con Me, ma questi esseri non sono rimasti uguali, ora erano diventati differenti, erano degli esseri raggianti e quelli senza Luce, che non potevano rimanere nemmeno nelle stesse sfere. E quindi il “regno della Luce” ed il “regno dell’oscurità” erano diventati soggiorno di questi esseri così diversi. E non esisteva nessun ponte tra i due Regni fino alla Discesa di Gesù, uno Spirito d’Angelo rimasto con Me, che voleva creare ed ha creato questo ponte mediante un’Opera di Misericordia unico nel suo genere. Gli esseri che una volta hanno perduto la loro perfezione mediante la loro ribellione contro di Me, avevano bisogno di un Aiutante, perché da soli erano troppo deboli, anche se era stato fatto un ponte, perché anche il Mio avversario disponeva di una grande forza, che poteva impiegare nei confronti dei suoi seguaci d’un tempo. Ma anche gli esseri rimasti con Me erano colmi di Forza, perché si lasciavano continuamente irradiare dalla Mia Forza d’Amore. Quindi la Forza di uno Spirito d’Angelo non caduto sarebbe bastato assolutamente, per conquistare una Vittoria sul Mio avversario e di strappargli il suo seguito. Ma questo contravveniva alla Mia Legge dell’eterno Ordine, perché allora la libera volontà di tutti gli esseri, che una volta avevano liberamente seguìto il Mio avversario, sarebbe rimasta inosservata ed una vittoria conquistata così avrebbe escluso il perfezionamento degli esseri. Perciò doveva essere trovata un'altra via, l’ “Amore” doveva portare un Sacrificio, e ad ogni essere caduto doveva essere lasciato libero di servirsi di questo Sacrificio, quindi volere che questo Sacrificio fosse stato portato anche per lui. Portare un Sacrificio però può esser fatto soltanto da un Uomo; un essere di Luce può bensì avere la volontà di sacrificare sé stesso, ma allora deve prestare questo Sacrificio come uomo, perché da essere di Luce non può soffrire e disporre anche di tanta Forza, che tutto gli è possibile. Ma un uomo è un essere debole, imperfetto, sensibile alla sofferenza ed al tormento, che ora deve sviluppare una ultragrande forza di volontà, se prende liberamente su di sé delle sofferenze e tormenti, per ottenere qualcosa non per sé, ma per i suoi prossimi, che il suo amore vorrebbe donare agli uomini infelici. Doveva portarlo “soltanto l’uomo “ un sacrificio per i suoi prossimi. Doveva essere in grado di soffrire e di morire. Ed ora comprenderete, che l’Uomo Gesù non doveva mostrare nessun tipo di vantaggio, che Lo segnasse come un uomo di un genere straordinario, persino quando la Sua Anima era uno Spirito di Luce. Questa non era passata attraverso la Creazione, come le anime degli uomini, dei fratelli caduti; ciononostante quest’Anima, quando è entrata nel corpo di carne, il quale, come il corpo degli altri uomini, era un ammasso di spiriti immaturi, quindi colmato con le stesse sensazioni, brame e passioni, che l’Uomo Gesù doveva imparare a vincere nella Sua vita terrena. La Sua Missione, oltre alla Redenzione, era anche l’estinzione della colpa di peccato più grave, di vivere la vita d’esempio per gli uomini, che da sola assicurava loro il ritorno da Me. Se dunque veniva preteso qualcosa da uomini totalmente imperfetti, deboli e legati da passioni, allora doveva anche essere possibile, di eseguire quello che era stato richiesto. E se l’Uomo Gesù voleva servire da esempio, allora doveva essere costituito esattamente come i Suoi prossimi. La Sua insolita Origine, come anche quella degli esseri di Luce incorporati sulla Terra che vogliono aiutare gli uomini, non lascia dedurre per nulla a delle facoltà insolite o vantaggi, che avrebbero richiesto una lotta meno dura con sé stessi, per trovare quindi sulla Terra l’unificazione con Me, che è meta e compito di ogni uomo sulla Terra per cui però l’Uomo Gesù ha dato l’esempio, che Egli può raggiungere. Tutto ciò che Gesù come Spirito di Luce aveva in vantaggio, Lui ne ha rinunciato prima della Sua Incorporazione come Uomo, altrimenti la Sua Opera non avrebbe potuto essere ciò che è: un Sacrificio portato dall’Amore, la Cui Benedizione doveva essere per tutti gli uomini. Ma non può essere nemmeno mai rinnegato, che “Dio Stesso” ha portato quel Sacrificio, perché era determinante l’amore, che colmava talmente l’Uomo Gesù, che quindi Io Stesso potevo Essere in Lui, dopo che Lui come Uomo Si era formato nella libera volontà in modo che potevo dimorare in Lui che Egli Mi E’ divenuto il Vaso d’accoglienza e quindi Egli possedeva ora in pienezza Forza e Luce, nuovamente un procedimento, che poteva svolgersi non solamente nell’Uomo Gesù, ma che tutti gli uomini devono ed anche possono svolgere in sé, perché questi hanno ora un Aiuto nel divino Redentore Gesù Cristo, perché Lui come Uomo ha conquistato una Misura di Grazia attraverso la Sua Opera di Redenzione, che ora è accessibile ad ogni uomo. E chi si serve di questa, giunge alla meta. Troverà pure sulla Terra l’unificazione con Me, potrà ricevere illimitatamente la Luce e la Forza. (20.10.1956) Ma vi deve essere dato ancora un chiarimento ulteriore, perché finché sorgono in voi ancora delle domande, si dà anche la necessità di farvi giungere una giusta Risposta. E più intimamente desiderate questa Risposta, più velocemente vi giungerà: Quelle anime che si stanno sviluppando dall’abisso devono aspettarsi nel loro ultimo sviluppo sulla Terra l’incorporazione come uomo, poi è terminato il percorso di sviluppo sulla Terra, e l’anima entra nel Regno spirituale, non importa, com’è formata durante la deposizione dell’involucro corporeo. Queste anime quindi percorrono il cammino secondo l’Ordine divino, si liberano dalla dura materia mediante il servire e salgono comunque lentamente verso l’Alto. Ma delle anime di Luce s’incorporano sulla Terra soltanto allo scopo di una missione sulla Terra, loro assumono subito un corpo umano, per poi percorrere anche comunque il cammino sulla Terra, come ogni altro uomo ed essere sottoposti a tutte le leggi della natura. Perciò il loro involucro esteriore avanza le stesse pretese, perché è assemblato da dello spirituale ancora totalmente sottosviluppato, da particelle di anime di uno spirito Ur una volta caduto, che sosta ancora del tutto nella ribellione contro Dio, e che l’anima deve dapprima anche mitigare e cambiare, che richiede sempre una lotta. L’anima non ha la reminiscenza del suo precedente stato di Luce, il corpo terreno comporta per lei lo stesso offuscamento, soltanto l’amore in un tale uomo s’infiammerà più velocemente e più forte e quindi caccerà anche prima l’oscurità. Un’anima dall’Alto rivolgerà anche sempre i suoi occhi verso l’Alto, a Dio, il Quale impara a riconoscere molto velocemente. Una tale anima generalmente non impiega molto tempo, che si unifica con la scintilla divina, che ora la può influenzare facilmente, ed ora lo spirito e l’anima cercano di influenzare anche il loro involucro esteriore e questo con successo. Il fatto ora, che l’anima percorre il cammino sulla Terra, è sempre collegato con la naturalezza, che l’anima debba combattere, perché in questo mondo terreno materiale ha sempre da vincere degli ostacoli, per raggiungere la meta spirituale. Quindi nessuna anima può giungere in Alto senza tormenti, nemmeno un’anima di Luce, perché all’inizio della sua incorporazione si deve recare nell’abisso, in uno stato d’assenza di conoscenza, dell’essere legato e della debolezza. Questo quindi sempre da menzionare, quando il cammino terreno di un essere di Luce incorporato viene considerato relativamente più facile. Il corpo terreno è e rimane un incatenamento per l’anima, finché lo abbandona. E malgrado ciò anche il corpo può ancora essere differente. La carne può ancora trovarsi profondamente nel peccato, cioè può avere in sé ancora molto del luciferino, quando nasce dal peccato, quando soltanto delle caratteristiche sataniche predominano ancora gli uomini che generano una nuova vita. Ed un essere risvegliato alla nuova vita deve questa alla spinta d’amore di due persone, quindi possono essere anche fluite in sovrappiù buoni istinti in quell’essere e quindi anche l’involucro esteriore sarà costituito in merito. Porterà in sé molto del “bene ereditario” e dovrà lottare più o meno duramente nella vita terrena e quindi raggiungere la meta anche più difficilmente o più facilmente. Ma l’esistenza terrena di nessun uomo rimane senza lotta. E sovente la vita terrena di un essere di Luce è sovente persino straordinariamente difficile, perché l’anima percepisce l’inconscio del motivo del soggiorno nel mondo terreno come tormento e prende anche su di sé sovente una sorte terrena molto difficile per via della sua missione. A causa del fallimento di Adamo il procedimento della procreazione non è benedetto, perché non corrispondeva alla Volontà di Dio, che voleva dare la Sua Benedizione nel tempo giusto alla prima coppia di persone. Nell’atto della procreazione degli uomini partecipava Lucifero (concessogli dalla volontà di Adamo), e lui non rinuncerà mai al suo diritto. Egli parteciperà sempre nel sorgere di una nuova vita, anche se il grado d’amore delle persone può rifiutarlo fino ad un certo limite e quando viene richiesta la Protezione di Dio contro di lui. Ed ora vi sarà anche comprensibile, che Dio Stesso però ostacola il Suo avversario, quando Egli crea per Sé Stesso un involucro corporeo, che Egli vuole prendere una volta in possesso e che Gli deve servire come dimora già sin alla nascita. Perché Dio Stessi non Si unirà mai e poi mai con il Suo avversario nel Suo Operare. E pure così non permetterà di prendere possesso dal Suo avversario nemmeno del naturale Portatore del Suo Involucro, perché Lui, il Dio e Creatore dall’Eternità, il Quale ha fatto sorgere tutto, il Quale ha davvero la Potenza di esternare da Sé tutto ciò che vuole, quindi Gli sarà ben anche possibile far sorgere un Uomo senza l’Atto di procreazione secondo la legge (naturale): e Gli sarà anche veramente possibile tener lontano il Suo avversario, finché la Sua Volontà non si sia realizzata. Perché Dio Si cela soltanto in un Involucro puro, Egli non Si unisce con qualcosa di impuro, che però non esclude che ciononostante un uomo in questo regno dell’imperfezione che appartiene al Suo avversario, è ora esposto anche a tutte le oppressioni, e che il Suo cammino terreno perciò non è meno sofferente e ricco di lotta come quello dei Suoi prossimi. Perché senza lotta non potrebbe esistere nessuna Vittoria, ma l’avversario di Dio doveva essere vinto, e Gesù ha veramente sostenuta la lotta più dura, che mai è stata combattuta sulla Terra, ed Egli l’ha sostenuta come Uomo, non come Dio.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich