Compare proclamation with translation

Other translations:

U SLUŽENJU PO VLASTITOJ VOLJI.... SEBICNA LJUBAV....

Svatko tko je upoznat sa procesom razvoja duhova, tko je obaviješten o znacenju i svrsi Stvaranja, takoder zna da ljudsko bice kao najsavršenije djelo stvaranja formira završni stadij jednog beskonacno dugog procesa razvoja koji se odvijao na ovoj Zemlji. On zna da ce ovaj neopozivo biti popracen sa njegovim boravkom u kraljevstvu onostranog gdje materijalne tvorevine više ne postoje, gdje se razvoj može zasigurno nastaviti pod nevjerojatno teškim uvjetima ipak na jedan sasvim drugaciji nacin nego u materijalnom svijetu.... ako proces razvoja na Zemlji nije bio kompletiran do tocke da ce duša biti sposobna uci u kraljevstvo svjetla. Ali jedino jako jako mali broj ljudi na ovoj Zemlji ovo shvaca, jer najprije je potrebna volja da bi se ovo znalo kako bi se bilo sposobnim razumjeti i u to vjerovati a ova je jedino rijetko prisutna u ljudima. Tome nasuprot, ljudska je volja iznimno snažno naklonjena da iskoristi djela stvaranja tako da ce ona koristiti njihovom fizickom životu.... Treba priznati, cineci tako ljudi nesvjesno pomažu zavezanim duhovnim supstancama u stvaranju napredovati, buduci to njima služi, premda u zakonu prisile.... Veliki dio materije je bio razložen kroz ljudsku volju, on je preoblikovan u neprestano nove tvorevine kojima su svima dodijeljene korisne funkcije, što nužno rezultira u napretku duhova.... Ipak sâmo ljudsko bice može pri tome takoder doci do zastoja ili cak nazadovati u njegovom razvoju ako on sam nije pomocan u isto vrijeme, buduci on više nije predmetom zakona prisile i prema tome treba sam pogurati naprijed njegov viši razvoj.... Sve dok on cini sve savjesno, uvijek sa namjerom pomoci njegovom bližnjem ljudskom bicu, njegov zemaljski hod može poluciti nezamislive blagoslove za njegovu dušu.... pak cak ako on nema nikakve ideje o procesu razvoja duhova, cak ako je on bez ikakvog znanja o znacenju i svrsi zemaljskog života i tvorevina ove Zemlje.... On to ne treba znati samo ako dobrovoljno pomaže sa Ljubavlju.... Ipak obicno je on doista nagnan raditi od strane ljubavi ali jedino od strane ljubavi spram sebe.... U tom slucaju njegova aktivnost može takoder imati uništavajuci ucinak na njegova bližnja ljudska bica, jer što manje on uzme u obzir njegova bližnja ljudska bica to ce više njegova sebicna ljubav biti zadovoljena.... Ali sebicna ljubav takoder ima nepovoljan ucinak na djela stvaranja koja su bila dodijeljena covjekovu polju aktivnosti, utoliko što ce proces razvoja duha u takvim djelima stvaranja biti cesto prijevremeno prekinut poradi njegovog vlastitog probitka, jer sebicna ljubav proturjeci Božanskom Redu i stoga je ponašanje osobe takoder totalno protivno Božanskom Redu.... Cak ako bi takvi ljudi znali znacenje i svrhu stvaranja i zemaljskog života oni ne bi prekinuli njihov pogrešan nacin života i njihove akcije protiv Božanskog Reda, buduci su oni u potpunosti kontrolirani od strane sebicne ljubavi i kompletno nepristupacni od strane drugih ideja. I ovi ljudi ulaze u kraljevstvo onostranog u apsolutno groznom stanju, jer oni više ne mogu zadovoljiti njihovu sebicnu ljubav kao na Zemlji, a staza do ispravne Ljubavi, do Ljubavi spram bližnjega, je beskonacno daleko i cesto se uopce ne može pronaci....

Otud, osoba koja jedino ljubi sebe samoga uzima ljubav spram materije sa sobom u drugi svijet, i oslobadanje od nje je iznimno teško, jer stvari koje je žudio sa svim njegovim osjetilima se pojavljuju pred njegovim ocima i one su za njega izrazito primamljujuce da bi onda trenutno nestale kada želi zadovoljiti njegove žudnje.... pobudujuci njegove žudnje još više, i ovo su užasne muke koje duša treba trpjeti sve dok se ne pocne boriti sa svojim žudnjama sa rezultatom da iskušenja postepeno slabe. Ljudi nemaju ideju koje koristi oni stvaraju za sebe u onostranom ako pokušaju nadvladati materiju dok su i dalje na Zemlji, ako postanu njezin gospodar a ne njezin rob.... Ljudsko bice može iskoristiti sve na Zemlji za njegov probitak, jer svrha svih tvorevina je služiti ljudskom bicu baš kao i svakom stvorenju.... buduci služiti predstavlja iskupljenje za zavezane duhove unutra.... Posljedicno tome, samo ljudsko bice doprinosi puno spram ovog ako on nudi materiji priliku pomagati, ako on stvara stvari za sebe koje ispunjavaju korisnu svrhu, u kojima on zasigurno može iznova uživati kao Božjem daru, ipak on bi uvijek trebao zapamtiti duhovnu svrhu materijalnih stvari a ne sebe privezati za njih tako da se njegove misli i namjere usmjeravaju da stekne materijalna dobra kako bi stvorio udoban život za sebe i da se spusti rastuce niže nego stvari koje su daleko manje razvijene nego on.... što za njega predstavlja duhovno nazadovanje.... Razvoj uvijek mora biti progresivan, a cilj zemaljskog života ljudskog bica je kompletno oslobadanje od materijalne cahure, da se izdigne iznad potonje, jer onda ce duša biti sposobna napustiti fizicko tijelo kao slobodno i neoptereceno bice i vinuti se u više sfere.... Onda ona nece biti zadržavana od strane materije i prisiljena ostati u zemaljskim sferama premda ona više ne živi na Zemlji.... Vi ljudi ne znate kako je zahvalna duša koja sebe može razdvojiti od ovih sfera, ali uzmite zdravo za gotovo da je ono za cime stremite na Zemlji sa svim vašim osjetilima vaš najveci neprijatelj.... jer vaše blaženstvo pociva u slobodi, ali vi ostajete porobljeni sve dok vas materija i dalje drži zarobljenima, a ona ce vas držati zarobljenima sve dok ste i dalje vodeni sebicnom ljubavlju, sve dok sebe ne oslobodite kroz pomocnu Ljubav.... Jedino onaj koji služi ce biti osloboden.... A vaše postojanje kao ljudsko bice neprestano vam nudi prilike da služite u Ljubavi.... Medutim, vi imate slobodnu volju i, za razliku od vašeg prethodnog stadija razvoja, vi niste prisiljeni služiti. Ljubav vas mora nagnati to ciniti, i pomocna Ljubav ce jedino biti prakticirana od strane covjeka koji potisne njegovu sebicnu ljubav, koji ne želi uzeti nego dati. On ce doista nauciti prezirati materiju; on ce sebe razdvojiti od nje i osloboditi sebe kompletno.... Njegov proces razvoja na Zemlji ce biti uspješno zakljucen sa kompletnim produhovljavanjem njegove duše, koja ce naknadno biti sposobna biti aktivna u duhovnom kraljevstvu sa obiljem svjetla i snage i u pomocnoj Ljubavi se brinuti za one duše koje i dalje venu u ropstvu i tami i potrebuju pomoc kako bi se konacno bile sposobne osloboditi njihovih okova.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Servire nella libera volontà – L’amore dell’io

Chi conosce il percorso di sviluppo dello spirituale, chi è informato sul senso e scopo della Creazione, sa anche, che l’uomo come perfetta Opera di Creazione forma la conclusione di un processo di sviluppo infinitamente lungo, che si è svolto su questa Terra. Egli sa inoltre, che a questa vita terrena segue irrevocabilmente un soggiorno nel Regno dell’aldilà, dove non esistono più delle Creazioni materiali, dove però l’ulteriore sviluppo può ancora procedere sotto condizioni terribilmente difficili, ma del tutto diverso dal mondo materiale. Ed egli sa, che questa sorte colpisce coloro, che non hanno concluso il percorso di sviluppo sulla Terra fino al punto, che la loro anima possa entrare nel Regno di Luce. Ma questa conoscenza ce l’hanno soltanto la minor parte degli uomini sulla Terra, perché per poter afferrare e credere questo, ci vuole prima la volontà di voler sapere tutto questo, ma il desiderio di conoscenza esiste soltanto raramente presso gli uomini. La volontà dell’uomo è rivolta fortemente al fatto, di sfruttare la Creazione possibilmente per il vantaggio della vita corporea. Gli uomini aiutano in Alto così inconsapevolmente lo spirituale ancora legato nella Creazione, perché questo può ora servire, anche se nella legge dell’obbligo, ma che cosa ne viene fuori per la sua anima? Oggi viene liberata molta materia attraverso la volontà dell’uomo, da ciò si liberano particelle di anime, e queste vengono poi trasformate dalla Volontà divina in nuove Creazioni, a cui è assegnata una funzione di servizio, che fa salire lo spirituale in alto per via costrittiva. L’uomo dunque libera dello spirituale dalla materia, ma lui stesso può fermarsi nel suo sviluppo oppure persino retrocedere, se non serve contemporaneamente il suo prossimo nella libera volontà. E se fa questo consapevolmente, sempre nella volontà di servire il prossimo, allora la sua attività terrena può apportare alla sua anima una benedizione inaspettata, persino quando non sa niente del percorso di sviluppo dello spirituale, persino quando è senza ogni conoscenza del senso e scopo della vita terrena e delle Creazioni di questa Terra. Non è proprio assolutamente necessario di sapere questo, se solo serve liberamente nell’amore. Ma quasi sempre l’uomo viene spinto all’attività da un amore che però non è l’amore per il prossimo, ma è solo l’amore per sé stesso. Allora la sua attività può avere l’effetto dannoso sui suoi prossimi, perché trova maggiore soddisfazione, quanto più si dedica scarsamente al prossimo. L’amore dell’io però ha anche un effetto sfavorevole sulle Opere della Creazione, che all’uomo sono state assegnate come campo d’azione, mentre in tali Opere di Creazione lo sviluppo dello spirituale viene sovente interrotto prima del tempo e questo per via del proprio vantaggio, perché l’amore dell’io contraddice l’Ordine divino e perciò anche il modo d’agire dell’uomo è totalmente diretto contro l’Ordine divino. Anche se tali uomini, nei quali è ancora predominante l’amore dell’io, sapessero del senso e dello scopo della Creazione nonché della vita terrena, non rinuncerebbero comunque al loro errato modo di vivere ed agire contro l’Ordine divino, perché sono totalmente dominati dall’amore dell’io e sono inaccessibili ad altre immagini. E questi uomini giungono nel Regno spirituale in una disposizione d’animo, che è assolutamente terribile, perché ora non possono più soddisfare il loro amore dell’io sulla Terra, e la via verso il vero amore, verso l’amore per il prossimo, è per loro infinitamente lunga e sovente in genere non la trovano. L’uomo che ama soltanto sé stesso, porta con sé quindi l’amore per la materia nel mondo dell’aldilà. E liberarsi nell’aldilà da questo falso amore, che ha desiderato sulla Terra con tutti i sensi è per lui oltremodo difficile. E queste immagini apparenti lo stimolano all’estremo, ma per passare subito, quando intende soddisfare le sue brame. Per questo motivo tali brame diventano ancora più veementi, e sono terribili tormenti, che ora l’anima ha da sopportare, e questo finché non combatte in sé stessa la brama, che ha per conseguenza anche che le tentazioni diventano sempre più deboli. Ma gli uomini non sanno quali vantaggi possono crearsi per il Regno nell’aldilà, se già sulla Terra vincono la materia, quando diventano padroni della materia e non i suoi schiavi. L’uomo può rendersi servibile tutto sulla Terra, perché questo è lo scopo di tutta la Creazione, che serva all’uomo e ad ogni creatura, perché il servire per lo spirituale legatovi significa liberazione. E così l’uomo stesso contribuisce molto, quando dà alla materia la possibilità di servire, quando lui stesso crea delle cose, che nuovamente adempiono uno scopo e delle quali può anche rallegrarsi come di un Dono di Dio. Ma egli deve sempre pensare alla destinazione spirituale delle cose materiali, e non legare sé stesso a queste, in modo che tutto il suo pensare e tendere sia soltanto ancora per la conquista di beni materiali, per crearsi con ciò una vita comoda nel benessere. Perché con ciò egli cadrebbe sempre di più molto al di sotto di quello che si trova nello sviluppo, cosa che per lui stesso significherebbe una retrocessione spirituale. Lo sviluppo deve sempre procedere verso l’Alto. La meta dell’uomo nella vita terrena è la totale liberazione dalla forma materiale, un vincere la stessa. Allora l’anima può abbandonare il corpo terreno libera e leggera e lanciarsi in Alture luminose. Allora non ricadrà più nella materia e non sarà più costretta di trattenersi ancora di più nelle sfere terrene, benché non viva più sulla Terra. Voi uomini sulla Terra non sapete ancora, quanto infinitamente grata sia un’anima, che si può liberare da queste sfere. Ma lasciatevelo dire, che ciò a cui voi tendete sulla Terra con i vostri sensi, è il vostro peggiore nemico. Perché la vostra beatitudine è nella libertà, ma siete non-liberi, finché vi incatena ancora la materia. E la materia vi incatena finché siete ancora dominati dall’amore dell’io, finché non liberate voi stessi da ciò mediante l’amore servente. Solo chi serve, diventa libero. E l’esistenza come uomo vi dà continuamente l’occasione di servire nell’amore. Ma come uomo avete di nuovo una libera volontà, e non siete come nel pre-stadio dello sviluppo costretti a servire. Ora l’amore deve spingervi al servire. Ma l’amore servente sarà esercitato soltanto da quell’uomo, che combatte l’amore dell’io, che non vuole possedere, ma donare. E costui impara anche a disdegnare la materia, se ne distacca, e da questo diventa totalmente libero. Il suo percorso di sviluppo sulla Terra è poi terminato con il successo della definitiva spiritualizzazione della sua anima, che ora può di nuovo essere attiva nel Regno spirituale nella Pienezza di Luce e Forza. Ed anche là si prenderà di nuovo cura con amore servente di quelle anime, che languono ancora nella non-libertà ed assenza di Luce e che hanno bisogno d’aiuto, per poter liberarsi finalmente anche dalle loro catene.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich