Compare proclamation with translation

Other translations:

NALAŽENJE UTOČIŠTA U OCU....

Tkogod nađe utočište u Meni neće pogriješiti, jer ću mu Ja uvijek pomoći, čak i kada pomoć nije tako očigledna kako bi on želio da bude. Svatko tko nađe utočište u Meni dolazi na pravo mjesto, jer jedino Ja mogu i želim pomoći gdje ljudska pomoć izgleda nemoguća. Tkogod nađe utočište u Meni će se osjećati kao da je Moje dijete i također može sa punim pouzdanjem očekivati od Mene Očinsko razumijevanje. On Me neće zazivati uzalud. Zemaljske nedaće i problemi bi trebali nagnati čovjeka prema Meni ako on ne ulazi u čestu komunikaciju sa Mnom svojevoljno. Tada ću mu Ja morati poslati brige i nevolje tako da će Me se on sjetiti i okrenuti tamo odakle će doći pomoć. Ipak, blaženi oni koji traže kontakt sa Mnom vlastitom voljom.... blaženi oni koji Me često traže u mislima i očekuju od Mene da razgovaram s njima, koji okreću smjer svojih misli prema nebu.... blaženi oni koji ne trebaju zemaljske nedaće i brige da bi Mi prišli.... blaženi oni koji ne mogu živjeti bez Mene, koji Mi se uvijek i zauvijek obraćaju kao djeca njihovom Ocu, koji sebe stoga već smatraju dijelom Mene i pokušavaju Me kontaktirati.... jer im se Ja mogu približiti i otkriti im Sebe.... Ja im mogu dati Sebe, odnosno, podariti im blagoslove bez mjere, jer su uvijek spremni iskoristiti ih i na taj način Mi se približiti.... No, koliko ćesto ljudi ne uspijevaju pronaći put do Mene čak ni u nedaćama i brigama, jer im nedostaje vjera u Onoga Koji im može i želi pomoći....

Budući da su nemoćni i bez snage, njihova bijeda se uvijek nastavlja, samo ako bi oni i dalje mogli biti pridobijeni za Mene.... ili će primiti snagu odozdo, od Mog protivnika, kojem su više naklonjeni nego Meni, jer se opredjeljuju za svijet i njegove udobnosti i stoga također za onog tko je gospodar ovog materijalnog svijeta [[(2 Korinćanima 4:4; Luka 4:5-7)]]. I tada će oni biti izgubljeni za beskonačno duge periode vremena.... Tada će se njihova udaljenost od Mene stalno povećavati, i svaki dar milosti putem kojeg im želim pomoći postići shvaćanje će biti odbačen od strane njih. Stoga, gdjegod vi ljudi vidite nedaću i patnju, to je gdje je Moja briga prepoznatljiva, to je gdje se Ja još borim za svaku dušu, to je gdje Moj protivnik još nije zadobio kontrolu i stoga još ima nade da će im poteškoće dozvoliti da nađu njihovu stazu do Mene. I svaka osoba koja trpi nevolje bi trebala biti upućena na ovog Jednog i savjetovana da Mu se obrati.... on bi s povjerenjem trebao naći utočište u Meni i Ja ću otkriti Sebe i pokazati mu da Sam Ja također Gospodar nad životom i smrti.... Ljudi u ozbiljnim teškoćama povremeno također prihvate pouku i zgrabe uže za spašavanje, okrenu se Jednome Koji im je preporučen kao Spasitelj i Pomagač.... I Ja ću im istinski pomoći da bi im onda osnažio iznimno slabu vjeru; Ja ću Sebe očitovati tamo gdje Se obično držim skrivenim jer nisam zazvan.... Ja istinski neću držati ni jedno od mojih živih stvorenja u nevolji ako Mi ono priđe u molitvi....

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Zuflucht zum Vater....

Wer zu Mir seine Zuflucht nimmt, der geht keinen falschen Weg, denn Ich werde ihm stets helfen, selbst wenn ihm die Hilfe nicht so erkenntlich ist, wie er es wünschet. Wer zu Mir seine Zuflucht nimmt, der geht an die rechte Stelle, weil Ich allein helfen kann und helfen will, wo menschliche Hilfe unmöglich erscheint. Wer zu Mir seine Zuflucht nimmt, der fühlet sich als Mein Kind, und er kann auch voll vertrauend das Verständnis des Vaters erwarten. Er wird nicht vergeblich zu Mir rufen. Irdische Nöte und Sorgen sollen den Menschen zu Mir hintreiben, so er nicht von selbst oft Zwiesprache mit Mir hält. Dann muß Ich ihm Sorgen und Leiden schicken, auf daß er Meiner gedenket und sich dorthin wendet, von wo ihm Hilfe kommt. Doch selig, die von selbst die Verbindung suchen mit ihrem Vater.... selig, die Mich oft suchen in Gedanken und die Meine Ansprache erwarten, die ihren Gedanken die Richtung geben nach oben.... selig, die nicht erst irdische Nöte und Sorgen brauchen, um zu Mir zu kommen.... selig, die ohne Mich nicht sein können, die stets und ständig wie Kinder zu ihrem Vater sprechen, die also sich schon erkennen als Mein Anteil und Mich zu erreichen suchen. Ihnen kann Ich Mich nahen und Mich ihnen offenbaren.... Ihnen kann Ich Mich verschenken, d.h. ungemessen Gnaden austeilen, weil sie immer bereit sind, diese zu nützen und Mir dadurch näherzukommen.... Wie oft aber finden die Menschen auch in Nöten und Sorgen nicht den Weg zu Mir, weil sie keinen Glauben haben an den Einen, Der helfen kann und helfen will.... Ohnmächtig und kraftlos sind sie, und ihre Trübsal nimmt kein Ende, wenn sie noch zu gewinnen sind für Mich.... oder aber sie beziehen die Kraft von unten, von Meinem Gegner, dem sie sich williger zuneigen als Mir, weil sie sich der Welt mit ihren Gütern verschreiben und somit auch dem, der Herr dieser materiellen Welt ist. Und dann sind sie verloren für ewige Zeiten.... Dann wird die Entfernung von ihnen zu Mir stets größer, und jegliche Gnadengaben weisen sie zurück, durch die Ich helfen möchte, daß sie zur Erkenntnis kommen. Wo ihr Menschen daher Not und Leid sehet, dort ist Meine Fürsorge erkennbar, dort ringe Ich noch um jede Seele, dort ist Mein Gegner noch nicht zur Herrschaft gelangt und darum auch immer noch Hoffnung, daß die Not sie zu Mir finden lässet. Und es soll jeder in Not befindliche Mensch hingewiesen werden auf diesen Einen und Ihn bitten.... er soll vertrauensvoll zu Mir seine Zuflucht nehmen, und Ich werde Mich offenbaren und ihm zeigen, daß Ich ein Herr bin auch über Leben und Tod.... In großer Not befindliche Menschen nehmen mitunter auch eine Lehre an, und sie ergreifen den Rettungsanker, sie wenden sich nun zu Dem, Der ihnen als Retter und Helfer angeraten wird.... Und Ich werde ihnen wahrlich helfen, um den überaus schwachen Glauben nun zu stärken; Ich werde hervortreten, wo Ich Mich sonst verborgen halte, weil Ich nicht gerufen werde.... Ich werde wahrlich keines Meiner Geschöpfe in Not lassen, das bittend zu Mir kommt....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde