Compare proclamation with translation

Other translations:

STVARANJE ČOVJEKA.... PRVI GRIJEH

Beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno palom duhovnom za njegov razvoj prema gore, i beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno Mojim pojedinačnim kreacijama, koje su se istovremeno sa u njima fiksiranim duhovnim elementima morale razviti, kako bi u sebe primile sve zrelije duhovno. Uvijek su iznova bile stvarane nove forme i uvijek nanovo je tim formama bilo dano određenje.

Dakle, zemaljsko stvaranje nije nastalo u trenu, već su prošli beskrajno dugi vremenski periodi, dok duhovno u svim stupnjevima zrelosti nije pronašlo sebi odgovarajuću formu, jer je sve više rastuća zrelost zahtjevala uvijek nove kreacije koje bi ga mogle prihvatiti. Ali sve dok je duhovno bilo pod zakonom prisile, Moja stvaralačka djelatnost se sastojala u stvaranju Zemlje kao stanice za sazrijevanje jako nisko palog duhovnog, koje je time trebalo dostići zrelost, i koja bi vezanom duhovnom vratila slobodnu volju, koju je nekoć zloupotrijebilo.

Tako da je onda morala biti stvorena i jedna vanjska forma za to sazrelo duhovno, kako bi u toj formi ponovo moglo isprobati svoju slobodnu volju. To djelo stvaranja je bio čovjek, koji se od svih ranije stvorenih kreacija razlikovao utoliko što je pored slobodne volje bio obdaren razumom i racionalnošću.... sposobnošću razmišljanja, svjesnošću o svome Ja i sposobnošću jezične razmjene sa svojim bližnjima, jer je suživot pružao nužne preduslove za ispit volje.

Vanjska forma čovjeka je bila prisutna već u zadnjim stupnjevima prisilnog stanja i bila je određena za prijem bezbrojnih sazrelih duševnih supstanci, međutim ta bića su još djelovala u stanju prisile, kao što je to zahtijevao prirodni zakon i time nisu bila odgovorna za svoje postupke.... ona su u manjoj mjeri bila sposobna razmišljati, međutim kao djela stvaranaja su služila poput posuda za skupljanje onog kroz beskrajno dugo razvojno vrijeme sazrelog duhovnog, koje je za to duhovno bilo oblikovano od strane Moje mudrosti i ljubavi.

Ali ljudima mogu biti nazvana samo ona živa bića koja su bila u posjedu slobodne volje, razuma i Ja-svjesnosti.... i tek tada je započeo plan produhovljavanja tih bića.... koji je zahtjevao da ta bića.... ljudi.... budu naučavani od Mene.... koji svoju sposobnost razmišljanja, svoj razum i slobodnu volju trebaju koristiti s obzirom na Moje podučavanje i koja uz pomoć svoje slobodne volje mogu živjeti i stvarati na zemlji.... koja se mogu oblikovati u Bogove, ali koja mogu postupati i skroz nasuprotno Mojim poukama i Mojoj volji vraćajući se u dubinu iz koje su se bili izdigli.

Stvorio sam čovjeka.... duhovnom koje se nalazilo na određenom stupnju zrelosti sam dao sam vanjski kalup, koji je opet odgovarao Mojoj mudrosti i Mojoj ljubavi kao i zadatku koji je čovjek sada imao za ispuniti. Kalup je tek onda postao živim bićem kada se u njemu nastanilo duhovno.... kompozicija bezbrojnih duševnih čestica, koja je sada kao 'duša' oživljavala kalup. Jer duhovno je neprestano djelujuća sila i bila je prilikom ranijih stadija, tokom beskrajno dugog razvojnog procesa fiksirana i nesposobna za neometanu aktivnost; ali u zadnjoj vanjskoj formi, u čovjeku, ponovo može biti aktivna. Može razviti svoju vlastitu snagu i može je uz pomoć sjedinjenja sa Mnom beskrajno umnožavati.

Prvim ljudima je Moja sila bila dana neograničeno; bili su opremljeni na neobičan način, jer im je njihov probni život na Zemlji trebao služiti tome da kao potpuno produhovljeni napuste svoj zemaljski omotač i vrate se kao prâva djeca u očinsku kuću. Međutim, morao im je biti postavljen ispit volje, koji sam zahtjevao od svakog stvorenog bića; prolazak prvih ljudi na ovom ispitu svim sljedećim ljudima bi omogućio lakše postizavanje cilja.... (1.11.1953.)

U prvim ljudima sam Si stvorio bića koja su i pored svoje nedostatnosti.... znači nesavršenosti, kao posljedice otpadništva od Mene.... mogla doći do spoznaje Mene, koja su se sâma kao stvorenja spoznavala.... koja su dakle svojom mogućnošću razmišljanja i svojom slobodnom voljom mogla prepoznati i vršiti Moju volju. Stvorio sam Si stvorenja/bića kojima sam i pored rastojanja od Mene mogao biti razumljiv, koja su mogla pojmiti Moju Riječ i na koja je ona mogla djelovati, što je prije, u stanju fiksirane volje bilo nemoguće.

Dakle čovjek je bio prvo zemaljsko djelo stvaranja koje je u sebi nosilo palog pra-duha i koje je tome pra-duhu trebalo pomoći i da se vrati u svoje izvorno stanje, kako bi opet kao slobodno duhovno u vječnom jedinstvu sa Mnom moglo stvarati i djelovati. To je bio zadatak prvog stvorenog čovjeka, i to će do kraja i ostati zadaća svih ljudi, do potpunog produhovljenja svega pâloga.

Bio je to ne pre-teški ispit volje, koji je prvi čovjek imao za proći. Ali pri ovom ispitu je i Mome protivniku morala biti pružena prilika da na njega utječe.... i tom utjecaju je čovjek podlegao.... po drugi put se odmetnuo od Mene, i to je bio prvi grijeh na ovoj zemlji.... grijeh s kojim je čovječanstvo upoznato, iako o nekadašnjem otpadanju duhovnog od Mene ništa ne zna.... a tek to razjašnjava sve.... jer prvi čovjek ne bi mogao pasti, da je bio prvo stvorenje iz Mene koje bi moralo biti u punom posjedu snage i svjetla, pošto iz Mene može proizaći samo savršeno. Jer tada na njega ne bi mogla utjecati nasuprotna sila.

Razlog njegovog pada je u prijašnjem otpadanju duhova i time u nepotpunoj zrelosti čovječje duše, koja se mogla, ali ne i morala pokazati. Čovjek je doduše imao razum i slobodnu volju i zbog toga je morao i snositi odgovornost za svoju dušu.... i tako je čovjek morao ispaštati za svoju krivicu.

Moj protivnik je zadržao vlast nad -u kao čovjeku utjelovljenim- duhovnim, a to za svakog čovjeka znači mukotrpan, uz borbu i muku vezan životni put sa ciljem svoga oslobađanja iz njegove vlasti.... cilj koji čovjek i može dostići, jer je Isus Krist ljudskom rodu oslabljenom Adamovim padom pritekao u pomoć, čime je oslobađanje omogućeno svakome tko Ga spozna kao Božjeg Sina i Spasitelja svijeta i tko Ga voljno slijedi.

Prvi čovjek je mogao izgraditi most kojim bi svi njegovi potomci mogli dospjeti k Meni.... ali kako je pao, čovječanstvo je moralo ostati još dugo u Satanovom ropstvu, sve dok nije došao Izbavitelj, dok Isus Krist nije sišao na zemlju, kako bi izgradio most prema duhovnom carstvu Svojom patnjom i umiranjem.... Svojom smrću na križu.... (2.11.1953.)

Odluka volje koja je bila zahtjevana od Moga prvostvorenoga bića.... Lucifera.... nikako se ne može smatrati zapovjeđu, više je stvorenju bilo potpuno slobodno ostavljeno da svoju volju okrene na jednu stranu, i smjer njegove volje je bio utemeljen jedino u njegovoj potrebi za vlašću i samovladom. Ono je bilo svjesno da je proizašlo iz Mene, ali je i vjerovalo kako bi moglo sâmo vladati, jer Me nije vidjelo. Spoznavalo Me je kao svoj izvor, ali Me nije htjelo priznati.... a tu volju nisam Ja usadio u biće, nego je ono samo svoju od Mene mu poklonjenu volju tako izokrenilo.

To je bila razlika između prvog Luciferovog pada i prvog grijeha prvog čovjeka.... koji je u sebi još nosio izvrnutu volju, i zbog toga sam mu Ja i dao zapovijed, koju nije trebao prekršiti.... zapovijed, koju je lako mogao (p)održati, samo da na njega nije djelovao suprotni duh, koji je na njega imao snažan utjecaj, jer je ovaj u stvari još bio njegov udio.... jer još uvijek nije bio povratio savršenstvo, koje bi onemogućilo pad.

Savršen čovjek ne bi mogao pasti, što će reći, ne bi bio sposoban pogaziti tu zapovijed, jer bi savršeno duhovno u čovjeku njega spriječilo od bilo kakvog Bogu-suprotnog djelovanja.... ali stvaranje čovjeka je bila tek posljedica pada Lucifera i njegove pratnje, jer inače Ja uistinu ne bi imao potrebu, onome od Mene u život pozvanom duhovnom davati izvanjsku formu kao omotač. Ali ljudska forma je već sadržavala palo duhovno, i time je čovjek Adam već bio opterećen prijašnjim grijehom, koji je mogao odbiti, samo da je ispoštovao Moju zapovjed.

Bilo bi mu moguće iskorijeniti nasljednu krivicu.... ali njegov pad je opet usporio povratak palog duhovnog nazad k Meni i to za beskrajno vrijeme, što je međutim omogućeno putem djela spasenja čovjeka Isusa, Koji je bez ijedne zapovijedi od Moje strane učinio ono što je čovjek Adam trebao učiniti.... potpuno 'ući u Moju volju' i putem života ljubavi ponovo se na zemlji spojiti sa Mnom kako bi dospio u potpuni posjed moći i svjetla.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Création de l’homme – Le Péché

Comme vous le voyez maintenant, il a fallu un temps infiniment long à l'esprit déchu pour s’élever, et il a fallu également un temps infiniment long à chacune de Mes créations (qui devaient se développer en même temps que l'esprit contenu en elles) pour inclure en elles toujours plus d'esprit mature. De nouvelles formes se créaient sans cesse ayant chaque fois une nouvelle vocation particulière.

Cela vous montre bien que la création de la terre ne s’est pas faite en un seul instant, mais il se passa de très nombreuses longues périodes évolutives jusqu'à ce que l'esprit, à des degrés divers de maturité, prenne la forme correspondante, parce que la maturité sans cesse croissante nécessitait chaque fois une nouvelle création.

Tant que l'esprit était conditionné par la loi de la contrainte, mon œuvre créatrice était la création de la terre comme station de maturation pour l'esprit déchu, et devait lui permettre de parvenir à la maturité, permettant à l'esprit déchu de recouvrer le libre arbitre qu'il avait jadis galvaudé.

Il a fallu créer sans cesse une forme nouvelle pour cet esprit devenu mature, de manière à ce que le libre arbitre puisse être mis de nouveau à l’épreuve, et ce fut la création de l’homme qui se différenciait des précédentes créatures par la dotation d’un intellect, d’une pensée et d’une raison avec la conscience de soi-même ainsi qu’un langage lui permettant de communiquer avec ses semblables, rendant ainsi possible l'épreuve du libre-arbitre au travers de l'existence commune.

La forme extérieure de l'être humain était déjà incluse au dernier stade dans la loi de la contrainte, et destinée à incorporer un nombre incalculable de substances d'âmes mûres. Toutefois, ces êtres vivants agissaient encore sous la loi de contrainte comme la loi de la nature l’exigeait et n'étaient donc pas responsables de leur comportement. Ils n'étaient capables de penser que dans une toute petite mesure, mais ils étaient en tant que réceptacle d'esprit lentement mûri, également des créatures que Mon amour et Ma sagesse avaient formées pour cet esprit. Seuls, les êtres vivants dotés du libre-arbitre, de la raison et de la conscience de soi-même étaient à considérer comme des êtres Humains.

C'est alors que Mon Plan de Spiritualisation entrait en vigueur et celui-ci exigeait que les êtres - les hommes - soient instruits par Moi, et qu'ils utilisent leur faculté de penser, leur raison et leur libre-arbitre selon Mon enseignement. C'est ainsi que forts de leur volonté, ils pouvaient vivre et agir sur terre, ils pouvaient devenir des dieux. Mais ils pouvaient aussi s'opposer à Ma volonté et à Mes enseignements et retomber dans les ténèbres d'où ils étaient sortis.

C’est ainsi que J’ai créé l'homme. Je donnai à l'esprit ayant atteint un certain degré de maturité une forme conforme à Mon amour et Ma sagesse et Je lui donnai aussi une vocation. La forme ne devint un être vivant que lorsque l'esprit l'habita (composition d'un nombre incalculable de particules, qui en tant qu’"âme" de la forme, lui donna la vie).

L'esprit est continuellement une force agissante ; il était, certes, emprisonné pendant tout le temps de l'évolution et par conséquent incapable d'agir librement, mais dans sa dernière forme, en tant qu'Homme, il peut de nouveau agir. Il peut développer sa propre puissance et l'accroître à l'infini par l'union avec Moi.

Les premiers hommes disposaient de la puissance de Mon énergie d’Amour sans mesure. Ils étaient merveilleusement dotés, parce que leur vie à l'essai sur terre, devait les amener à se spiritualiser complètement, leur permettant d’abandonner leur revêtement charnel sans appréhension, et de revenir à la MAISON DU PÈRE en tant que Mes véritables enfants.

Cependant, ils devaient subir une mise à l'épreuve de leur libre arbitre comme tous les êtres créés. Et, leur réussite aurait considérablement aidé leurs successeurs à atteindre le but final.

Avec les premiers hommes, Je M'étais créé des êtres qui, malgré leur insuffisance (c'est-à-dire leur ignorance due à la perte de lumière occasionnée par leur chute), pouvaient atteindre néanmoins la connaissance d’un Créateur puisqu'ils pouvaient se reconnaître eux-mêmes en tant que créatures, et par conséquent reconnaître Ma Sainte Volonté et l'accomplir grâce à leur faculté de penser et de leur libre arbitre. Je Me suis créé des êtres de qui Je pouvais Me faire comprendre, malgré l’abîme qui nous séparait, ce qui était auparavant impossible dans l'état du non libre-arbitre.

Donc l'homme était la première créature terrestre renfermant l’esprit originel déchu, avec la possibilité de retrouver son état originel, afin que esprit de nouveau libre puisse agir en union intime avec Moi. Cela était la vocation des premiers hommes créés, et demeure celle de tous les hommes jusqu'à la fin, jusqu'à la spiritualisation complète de tous les esprits déchus. La mise à l'épreuve à laquelle le premier homme était soumis n'était pas tellement difficile. Toutefois, Mon adversaire avait aussi le droit de l'influencer. Et l'homme succomba. Il se détourna une deuxième fois de Moi. Ce fut le premier péché sur cette terre. Le péché que l'humanité connait, même si elle ignore celui de la première chute de l’esprit. Cependant celle-ci explique tout, car le premier homme n’aurait pas péché s’il avait été Ma première créature tangible, celle qui aurait été en pleine possession de la lumière et de la puissante énergie de l’amour originel, puisque seule la perfection peut sortir de Moi. Dès lors, aucune force adverse n'aurait pu l'influencer. Mais la cause de son péché réside dans la chute originelle de l’esprit, donc de l'âme immature de l'homme qui devait faire ses preuves, mais n’y était pas contraint.

L'Homme possédait la raison et le libre-arbitre, une responsabilité vis-à-vis de son âme ; il fallait donc qu'il paie. Mon adversaire garda le pouvoir sur l'esprit incarné en tant qu'homme, ce qui signifie pour chaque homme, un pénible passage sur terre, lutte et souffrance, avec pour but d'échapper à sa puissance. Un but que l'homme peut désormais atteindre, parce que JÉSUS CHRIST est venu aider l'homme affaibli par le péché d'Adam, et la rédemption est acquise pour chacun de ceux qui Le reconnaissent et Le suivent comme FILS DE DIEU, LE REDEMPTEUR DE L’HUMANITE ET DU MONDE MATERIEL.

Le premier homme aurait pu construire le pont sur lequel ses descendants auraient pu Me joindre. Mais comme il fauta, l'humanité dût rester encore longtemps sous la domination de Satan, jusqu'à ce que LE REDEMPTEUR ET SAUVEUR - JÉSUS CHRIST - vint sur terre, établissant un pont avec le royaume spirituel, par Sa souffrance et Sa mort sur la Croix.

La décision qui fut demandée à Mon premier esprit créé - Lucifer - n'était pas du tout à considérer comme un commandement, mais bien au contraire, il fut laissé entièrement libre d'orienter sa volonté, mais celle-ci ne visait uniquement que le pouvoir et la domination. Il était parfaitement conscient d'être issu de Moi, mais parce qu'il ne ME voyait pas, il croyait être seul à régner. Pourtant il était conscient de son origine en MOI, MAIS IL NE VOULAIT PAS ME RECONNAÎTRE. Et cette volonté d’opposition et de reniement ne provenait pas de Moi, mais bien de lui-même, de son libre-arbitre dont Je l'avais doté.

Voilà la différence entre la première chute de Lucifer et le péché du premier homme. - car celui-ci portait encore en lui le libre-arbitre dévoyé. - C'est pourquoi JE lui donnai un commandement à respecter - un commandement qu'il lui aurait été facile de tenir si l'esprit de l'adversaire ne l'avait pas influencé - or, cette influence était encore très forte en lui parce qu'en somme, il lui appartenait encore - donc un commandement à respecter, parce que l'âme n'avait pas encore atteint sa maturité parfaite qui aurait rendu la chute impossible.

Un homme parfait n’aurait pas pu chuter. Il aurait été incapable d'outrepasser ce commandement, car l'esprit parfait en l'homme l'aurait empêché de faire quoi que ce soit contre Dieu. La création de l'homme fut le RÉSULTAT DE LA CHUTE DE LUCIFER ET DE SES PARTISANS, car JE n'avais vraiment pas besoin de donner une forme à l’esprit, appelé par Moi à la vie.

La forme de l'homme renfermait donc l'esprit déchu. Aussi Adam était déjà pénalisé par le péché qu'il aurait pu pourtant maîtriser et annihiler s'il avait respecté Mon commandement - il lui aurait été alors possible de s'acquitter de la dette originelle. - Hélas, sa chute retarda pour longtemps le retour de l'esprit déchu vers Moi - retour rendu pourtant possible par l'ŒUVRE RÉDEMPTRICE DE L'HOMME JÉSUS QUI, sans un tel commandement de Ma part, a fait ce qu'Adam aurait dû faire : c'est-à-dire accomplir entièrement Ma Sainte Volonté par une vie consacrée à l'amour, et s'unir de nouveau à Moi pour atteindre pleinement de nouveau la lumière et la puissance de l’Amour originel.

Amen

Translator
Translated by: Jean-Marc Grillet