Vi se ne bi trebali odupirati duhu ako on sebe želi izraziti.... a on vam želi govoriti ako ste iznutra nagnani/potaknuti imati/podržavati duhovne misli, ako vaše misli sebe nastavljaju okupirati sa onim što se ne tiče vašeg tijela nego duše.... ako morate razmišljati o smrti, o nastavku života nakon smrti, o Bogu, o vašoj odgovornosti prema Njemu, o vašim vlastitim nedostacima, o greškama i slabostima, koje vi sami doživljavate kao takve i koje vam uzrokuju da se iznutra osjećate nezadovoljni i tjeskobni. Sve ove su izražaji duha u vama koji bi želio da se njegov glas čuje, koji zahtjeva vašu pažnju što se tiče svih ovih stvari, budući su one jedine od važnosti za vječnost.... Sve ove misli se ne bave zemaljskim svijetom nego upućuju na duhovno kraljevstvo, i na te misli treba obratiti pažnju, jer one se ne pojavljuju u ljudskom biću bez razloga. One su blage opomene i upozorenja, to je unutarnji glas kojeg čovjek jedino ne prepoznaje kao glas i koji mu govori isto, da se čovjek treba kritički ispitati [[ili 'dobrano zamisliti']] i ne živjeti ravnodušno, da on ne bi trebao živjeti samo zemaljski život pošto on na taj način uzrokuje neopisivu štetu svojoj duši. Koritelj unutar osobe neće šutjeti ali će jako često on biti ignoriran, jer glas koji dolazi izvani je glasniji i potiskuje/potapa unutarnji glas ako je čovjek previše svjetovno orijentiran. Onda će on postati neosjetljiv na nježan glas koji zvuči u njemu, on će jedino imati oči i uši za svijet i biti će u velikoj opasnosti u potpunosti izgubiti sposobnost čuti ovaj glas.... gubeći na taj način svu vjeru i nesposoban više kontemplirati duhovne misli.
Svaki čovjek, čak svjetovan čovjek usljed života, ima trenutke spokojnosti kada sebe može kritički sagledati ako to želi.... Svaki će čovjek povremeno biti povučen u razgovore koji se odnose na duhovne probleme; u svakom čovjeku duh, koji je dio Boga, pokušava sebe izraziti.... Jer Bog dodiruje sve ljude, i On to čini opet i iznova, pošto ih želi odvratiti od čisto zemaljskih stvari prema duhovnima. Pa ipak svatko tko se odupire duhu, tko tjera sve misli, tko ostaje neprijemčiv za sve unutarnje instrukcije, spriječava djelovanje unutarnjeg duha na svoju vlastitu pogibelj. Jer on gubi sav kontakt sa Božanskim, on sam uništava most.... on ostaje na Zemlji i nikad neće biti sposoban ući u duhovne sfere čak kada je njegov zemaljski život završio.... Jer njegova je duša toliko materijalistički naklonjena da će biti nesposobna napustiti zemaljsku sferu.... ona je otvrdnuta baš kao i materija, koja je jedina zaokupljala njegove misli i namjere u zemaljskom životu.... I zato će dušin put biti beskonačno dug prije nego dosegne sferu duha.... jer njime je znatno mukotrpnije putovati nego na Zemlji.
AMEN
TranslatorNon dovete respingere lo spirito in voi, quando si vuole manifestare e vuole questo, quando siete spinti interiormente a pensieri spirituali, appena i vostri pensieri si occupano sempre di nuovo con ciò che non riguarda il vostro corpo, ma la vostra anima, appena dovete pensare alla morte, alla continuazione della vita dopo la morte, a Dio, ad una responsabilità dinanzi a Lui, alla vostra propria imperfezione, agli errori e debolezze, che voi stessi percepite come tali e che vi rendono interiormente insoddisfatti e timorosi. Tutte queste sono delle manifestazioni dello spirito in voi, che vorrebbe penetrare con la sua voce, che pretende la vostra attenzione verso tutte queste cose, che sono unicamente importanti per l’Eternità. Questi sono tutti dei pensieri che non si occupano con il mondo terreno, ma indicano il Regno spirituale ed a questi si deve badare, perché non sorgono inutilmente nell’uomo. Sono dei delicati ammonimenti ed avvertimenti, è la voce interiore che non è però riconoscibile all’uomo come voce e che gli dice la stessa cosa, che l’uomo deve pensare a sé stesso e non vivere indifferente, non deve soltanto condurre una vita terrena, perché con ciò causa indicibile danno alla sua anima.
L’ammonitore nell’uomo non tace, ma sovente non viene udito, perché la voce dall’esterno è più forte ed allora copre la voce interiore, quando i sensi dell’uomo sono troppo rivolti al mondo. Allora diventa in sensibile verso la voce delicata che risuona in lui, apre gli occhi e le orecchie soltanto ancora al mondo ed allora è in gran pericolo, perché perde del tutto la facoltà di sentire quella voce, perché perde ogni fede e non è più capace di concepire nessun pensiero spirituale.
Ogni uomo, anche l’uomo mondano che sta nel mezzo della vita, ha dei minuti silenziosi, in cui può riflettere su sé stesso se lo vuole. Ogni uomo a volte viene coinvolto in discorsi che toccano dei problemi spirituali; in ogni uomo cerca di manifestarsi lo spirito che è la Parte di Dio, perché Lui tocca tutti gli uomini e questo sempre di nuovo, perché vorrebbe distoglierlo dal puramente terreno e rivolgerlo allo spirituale.
Ma chi rifiuta lo spirito in sé, chi respinge da sé tutti i pensieri che lo toccano, chi si chiude ad ogni insegnamento dall’interiore, ostacola lo spirito in sé all’agire ed è causa del suo proprio danno, perché perde ogni collegamento con il Divino, egli stesso interrompe ogni ponte, rimane sulla Terra e non potrà mai entrare in sfere spirituali, persino quando la sua vita terrena sarà terminata, perché la sua anima è predisposta in modo così materiale, che non può abbandonare la sfera terrena, è indurita come la materia, che nella vita terrena era il suo pensare e tendere. E per quest’anima la via è infinitamente lunga, prima che possa giungere nella sfera dello Spirito, perché là è più difficile da percorrere che sulla Terra.
Amen
Translator