Duhovni napredak se nikad ne može ostvariti u svijetu mržnje i pakosti/okrutnosti, i prema tome Zemlja ne uspijeva ispuniti svoju stvarnu/pravu svrhu pomaganja duhovnim supstancama utjelovljenim u njoj da dostignu viši razvoj. Stoga je za mnogostruke kreacije, koje su naumljene da ostvare ovu svrhu, došlo vrijeme da se razlože/razvrgnu i oslobode duhove u svrhu primanja novih formi. Za čovječanstvo, međutim, ova dezintegracija predstavlja (pro)pad(anje) iz njegovog već postignutog napretka u najdublji bezdan; ona predstavlja povratak u najtvrđu materiju i ponovljeni proces kroz sva djela stvaranja na novoj Zemlji. Ali uslijed njihovog nedostatka ljubavi ljudi su u potpunom neznanju i nemaju niti vremena niti volje razmišljati o [[= boraviti sa svojim mislima na]] onome što leži ispred njih ako im je informacija predstavljena. Oni sebe ne zaokupljaju sa [[u smislu, ‘ne pridaju važnost nikakvim’]] duhovnim problemima i to je, također, znak da je došlo vrijeme dezintegracije stare zemlje. Oni nisu otvoreni za nikakvo relevantno/važno razjašnjenje, oni jedino žive za svoje zemaljske interese i odbijaju sve duhovne razgovore. Posljedično tome, opominjanja i upozorenja ne donose ploda [[ili ‘su beskorisna/zaludna’]].
Ako, međutim, nema daljnje mogućnosti da se duhovna promjena dogodi na Zemlji, ako je daljnji duhovni pokret prema naprijed nemoguć, onda se jedino potpuno raspadanje/opadanje može očekivati; ali Bog neće dopustiti da se to dogodi, umjesto toga On će ranije transformirati Zemlju. Ovo zasigurno uključuje potpuno djelo uništenja ipak to je naumljeno u planu Spasenja od vječnosti sa ciljem da bi se potpuno degeneriranoj ljudskoj rasi, to jest, zavezanim/ograničenim dušama unutra, ponovno osigurala mogućnost višeg razvoja, pošto Božja beskonačna ljubav neće nikad dozvoliti da išta potpuno propadne, čak i ako Mu je u potpunosti suprotstavljeno/protivno. Zemljino konačno uništenje je prema tome djelo najvišeg suosjećanja/milosrđa, pa ipak ono će se bez ikakve sumnje dogoditi tako da bi spriječilo čak još daljnje propadanje ljudi koji su, zahvaljujući njihovoj bezobzirnosti/bezosjećajnosti, već prekinuli svaku vezu sa Bogom i proširili ponor između Njega i sebe i time im nedostaje sva snaga za viši razvoj. I zbog toga će im Bog doći u pomoć, On će im oduzeti njihov izvanjski pokrov/omotač [[= postojeću materijalnu formu]] i ponovno ograničiti/zarobiti duhove, tako da će beskrajno široka provalija, koja je bila oformljena/utemeljena od strane ljudske slobodne volje, postati ponovno manja u prisilnom stanju, tako da će duhovna supstanca ponovno doći bliže k Bogu u ograničenom stanju i još jednom primiti mogućnost da iskoristi svoju slobodu volje ispravno radi povratka Bogu, iako jedino nakon beskonačno dugog vremena.
AMEN
TranslatorIn einer Welt des Hasses und der Lieblosigkeit kann nimmermehr ein geistiger Fortschritt verzeichnet werden, und es verfehlt die Erde ihren eigentlichen Zweck, dem in ihr verkörperten Geistigen zur Aufwärtsentwicklung zu verhelfen. Es ist sonach die Zeit gekommen, daß die mannigfaltigen Schöpfungen, die diesen Zweck erfüllen sollten, aufgelöst werden und das Geistige freigeben zwecks neuer Verformung. Für die Menschheit aber bedeutet diese Auflösung ein Sturz aus der schon erklommenen Höhe in die tiefste Tiefe, er bedeutet ein Rückversetzen in die härteste Materie und nochmaligen Gang durch alle Schöpfungswerke auf der neuen Erde. Die Menschen sind durch ihre Liebearmut völlig unwissend und haben für das vor ihnen Liegende kein Verständnis und auch keinen Willen, darüber nachzudenken, so ihnen das Wissen darüber unterbreitet wird. Sie befassen sich nicht mit geistigen Problemen, und es ist dies gleichfalls ein Zeichen, daß die Zeit der Auflösung der alten Erde gekommen ist. Sie sind für keinerlei Aufklärung darüber zugängig, sie leben nur ihren irdischen Interessen und lehnen jedes geistige Gespräch ab. Und deshalb sind Mahnungen und Warnungen erfolglos. So aber jede Möglichkeit ausfällt, daß eine geistige Wandlung stattfindet auf Erden, so ein geistiger Auftrieb völlig ausscheidet, bleibt nur ein gänzlicher Verfall zu erwarten, den Gott aber nicht erst eintreten lässet, sondern zuvor schon die Erde umgestaltet, was zwar mit einem völligen Vernichtungswerk verbunden ist, doch im Plan von Ewigkeit vorgesehen ist, um dem völlig entarteten Menschengeschlecht, d.h. dem darin gebundenen Geistigen, die Möglichkeit einer Aufwärtsentwicklung wieder zu schaffen, weil Gottes endlose Liebe nichts gänzlich fallenlässet, und ob es auch Ihm völlig widersetzlich ist. Die letzte Zerstörung der Erde wird daher gleichzeitig ein Akt größter Barmherzigkeit sein, doch unwiderruflich wird sie stattfinden, um ein noch tieferes Absinken der Menschen zu verhindern, die in ihrer Lieblosigkeit schon jede Bindung mit Gott aufgelöst und die Kluft zwischen Ihm und ihnen erweitert haben und daher ihnen jegliche Kraft mangelt, sich zur Höhe zu entwickeln. Und darum kommt Gott ihnen zu Hilfe, Er beraubt sie ihrer Außenform und bindet das Geistige erneut, auf daß die endlos weite Kluft, die der freie Wille des Menschen hergestellt hat, wieder im Mußzustand verringert werde, auf daß das Geistige Gott wieder näherkommt im gebundenen Zustand und ihm einmal wieder die Möglichkeit gegeben wird, die Willensfreiheit recht zu nützen, um zu Gott zu gelangen, wenn auch nach endlos langer Zeit....
Amen
Translator