Compare proclamation with translation

Other translations:

ČOVJEK KOJI VOLI NIKAD NIJE IZGUBLJEN

Ljudi koji su postavili ljubav kao vodeći princip svoga života (u smislu, 'kojima ljubav određuje ponašanje u životu') se nikad neće izgubiti, čak i onda kada se u svojem razmišljanju i dalje nalaze na krivoj traci, te u odnosu na čistu Istinu 'stoje' tako da je ne prihvaćaju. Oni se nalaze pod utjecajem sila koje se sa posebnim trudom bore za takve duše, jer njihova volja još nije donijela čvrstu/čistu odluku, a pošto takvi ljudi još ne teže svjesno prema Bogu, te sile žele utjecati na njihovo razmišljanje, i postižu uspjeh time što je misaona aktivnost toga (čovjeka) manje agilna/žustra kad se radi o spoznaji Istine, time što čovjek ima malo volje za prilaženje Istini. Unatoč tome, ljubav ga štiti da ne bude zaveden na krivu stranu, pošto je on, djelujući iz nesebične ljubavi prema bližnjemu, prepustio/predao sebe Bogu, Koji mu ubuduće više nikad neće dozvoliti da ponovno propadne. Ljubav je najveća sila i sve druge sile se protiv nje bore uzalud.

Dakle, ako čovjek živi u ljubavi, borbe tih sila za njegovu dušu su uzaludne, jer Bog drži tu dušu pošto ima pravo na nju.  A percepcija istine mu je osigurana kada posluša impuls koji mu govori da zauzme mentalnu poziciju u odnosu na duhovno blago koje mu je ponuđeno. Kada osoba koja voli o tome razmišlja, njezino prosuđivanje će također biti ispravano, i on će biti u stanju razdvojiti grešku od istine, te svijesno težiti potonjem.

Stoga, čovjek koji voli nikad nije izgubljen, pošto ga ljubav štiti, i zato jer je kroz ljubav ujedinjen sa Bogom i neće Ga zanijekati. Na taj način mu se i Bog objavljuje, čineći Sebe perceptibilnim na način, koji će stimulirati čovjeka, i on se budi iz duhovne letargije/obamrlosti.

Duh unutar osobe koja voli želi biti aktivan; on se kroz ljubav probudio u život, ali mu akcija nije dopuštena sve dok je čovjekova volja neodlučna, sve dok čovjek odbija misliti o pitanjima koja se tiču duhovne stvarnosti. No, uz najmanju promjenu volje, čovjekov duh započinje djelovati, i onda (po)stavlja čovjekovo razmišljanje u red, daje mu objašnjenje (svjetlo) iznutra, daje čovjeku silu percepcije, i tako povlači dušu pa onda i tijelo na svoju stranu i njegov utjecaj uistinu neće biti neznačajan. Čovjek koji voli nikad nije izgubljen, pošto ga Bog čuva, i ne ostavlja ga Svome neprijatelju. Čovjek samo mora imati volje krenuti putem koji vodi prema Bogu. A taj put će mu biti ukazan.

Bog uistinu vodi sudbinu svakog pojedinca, tako da on uvijek pronade mogucnost krenuti ispravnim putem. On ga stoga ocigledno susrece na tom putu; jer Bog je kroz život ljubavi toliko blizu covjeku da Ga ovaj uvijek može percipirati, a svaki onaj koji Ga traži taj Ga uistinu i pronalazi. On ce prepoznati istinu kao takvu te ce iskreno žudjeti za njom, i njegova duša je spašena za vjecnost.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Una persona amorevole non va perduta

Le persone che si fanno dell’amore la linea di condotta del loro cammino di vita, non andranno mai perdute, persino quando mentalmente si trovano ancora sul sentiero sbagliato e stanno in rifiuto di fronte alla pura Verità. Sono influenzate dalle forze che lottano particolarmente forte per tali anime e dato che la loro volontà non si è ancora chiaramente decisa, dato che l’uomo non tende ancora a Dio pienamente consapevole, quelle forze cercano di agire sull’anima ed hanno successo in quanto la sua attività mentale è poco vivace, quando si tratta di sondare la Verità, che l’uomo ha poca volontà di avvicinarsi alla Verità. Malgrado ciò lo protegge l’amore dall’andare nell’errore, perché attraverso l’agire nell’amore si già dato a Dio, il Quale ora non lo lascia mai più cadere. L’amore è la Forza più grande e contro questo tutte le forze basse combattono invano. Se dunque un uomo vive nell’amore, è inutile la lotta di quelle forze per la sua anima, perché Dio tiene l’anima, perché ha un grande diritto su di lei. Ed all’uomo è certa la conoscenza della Verità, appena segue solo lo stimolo di prendere mentalmente posizione verso il patrimonio spirituale offertogli. Se un uomo amorevole riflette, il suo giudizio sarà anche giusto e sarà in grado di separare l’errore dalla Verità e tenderà coscientemente a quest’ultima. Perciò un uomo amorevole non può mai andare perduto, perché da ciò lo protegge l’amore, perché attraverso l’amore è unito con Dio e non Lo rinnegherà. E quindi anche Dio Stesso Si manifesta verso di lui, mentre lo fa in una forma che il pensare dell’uomo viene stimolato e si risveglia dalla letargia dello spirito. Lo spirito in un uomo amorevole vuole essere attivo, è risvegliato alla Vita attraverso l’amore, ma non ancora ammesso all’attività finché la volontà dell’uomo è ancora indecisa, finché l’uomo si rifiuta di riflettere su questioni che riguardano il campo spirituale. Ma con il minimo cambiamento di volontà lo spirito nell’uomo entra in funzione e poi ordina il pensare dell’uomo, gli dà dall’interiore il chiarimento, dà all’uomo la Forza della conoscenza ed allora attira dalla sua parte dapprima l’anima e poi il corpo e la sua influenza non sarà davvero scarsa. Un uomo amorevole non può andare perduto, perché Dio lo tiene e non lo lascia al Suo avversario. L’uomo deve soltanto avere la volontà di intraprendere la via verso Dio. E questa via gli viene mostrata, Dio conduce il destino di ogni singolo ed in Verità in modo che ha sempre l‘occasione di camminare sulla retta via, Egli gli viene incontro così evidente, perché attraverso il cammino di vita nell’amore Dio E’ così vicino all’uomo che Egli E’ riconoscibile in ogni momento e chi Lo cerca ora seriamente, Lo trova, riconoscerà la Verità come tale e la desidererà seriamente, e la sua anima è salvata per l’Eternità.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich