• Back

KOMUNIZAM....

S komunističkog gledišta ne bi smjelo biti nikakvih razlika u vanjskim životnim uvjetima niti u životnom stilu pojedinca. Ipak ovo se ne podudara sa voljom Boga Koji je Sam dozvolio mnogostruke razlike među ljudskim sudbinama. Ljudi bi sasvim izvjesno trebali stremiti omogućiti njihovom bližnjemu isto od onog što oni sami posjeduju i što ih čini sretnima, ali mora se uvijek ostaviti pojedincu da protumači zapovijed Ljubavi prema bližnjemu (Matej 22:39; Marko 12:31). On ne smije biti prisiljen dijeliti svoje vlasništvo, niti se, u drugu ruku, njegovo vlasništvo smije od njega oduzeti ako ga je on zakonito stekao. Uvijek će biti i ostati razlike u veličini posjeda sve dok radna sposobnost ljudi kao i njihova voljnost da rade variraju, a ovi nikada ne mogu postati isti, slobodan razvoj pojedinca ne smije biti spriječen.

Bio bi to monoton (ujednačen, dosadan) svijet da Bog nije bio raznolik u Njegovom stvaranju te da nije dao ljudskom biću sposobnost oblikovanja njegovog života sukladno njegovoj volji i snazi. Budući da oboje moraju naći svoju primjenu, ovo je svrha i cilj života na Zemlji. Volja ljudskog bića može sebe pokazati na brojne načine, životna snaga koja dotječe ljudskom biću može biti različito primjenjena. Baš kao što ju je Bog također razdjelio na različite načine, posljedično tome ljudska aktivnost mora biti također različita i prema tome, razumljivo, također i njihov zemaljski uspjeh. A iz ovog slijede drugačiji životni uvjeti pošto oni moraju biti prisutni u ljudskom postojanju. Svatko bi trebao, naravno, stremiti tome da se pravda sprovodi u svim stvarima prema drugim ljudima ali ovo ne naznačava apsolutnu jednakost.

Uistinu, različitost uspjeha je jedan poticaj da se poveća aktivnost a aktivnost je uvijek blagotvorna, dok je poriv da se bude aktivan trenutno umanjen ako iz toga ne proizlazi uspjeh. Neiskorištena životna energija je također naznaka zastoja ili čak nazadovanja, i to za samo ljudsko biće baš kao i za razvoj duha vezanog u materiji. Neprekidna aktivnost jamči stalan uzlazni razvoj. Bog, prema tome, dopušta da sudbine imaju različite učinke kako bi se povećao poriv pojedinca prema aktivnosti... baš kao što On također generalno opskrbljuje ljude različito sa zemaljskim vlasništvima, sa sposobnostima i zemaljskim uspjehom. Jer život u zajednici (tj. društveni život) bi također trebao probuditi misao o Ljubavi prema drugim ljudima i nadahnuti aktivnost. Ali čim ljudi pokušavaju izjednačiti uvjete života tako da oduzimaju od jedne osobe i daju drugoj, čim ljudi streme otkloniti sve različitosti, poriv za gorljivom aktivnošću je također potisnut, baš kao što su također pravedno razmišljanje i djelovanje dovedeni u pitanje. Jer onda ljudi više nisu procijenjeni prema njihovoj zasluzi (vrlinama) nego osoba koja je izgubila svoju vrijednost (korisnost), zahvaljujući stavu lijenosti, prima u jednakoj mjeri.

Mora biti različitosti, mora biti uzdignutih i oborenih ljudskih bića tako da se može razviti služba Ljubavi za druge ljude... mora biti bogatstva i siromaštva ili bi čovječanstvu nedostajalo sveg stremljenja a volja da se bude aktivnim bi se umanjila do minimuma (Ponovljeni Zakon 15:7-11). Teškoća i bijeda pojedinca može se jedino ublažiti sa Ljubavlju a nikad od strane akcije koja se proteže na mnoge ljude u svrhu jednakosti i ravnopravnosti životnih uvjeta, što nikada ne bi bilo na blagoslov čovječanstva. Štoviše, ovo bi bilo isto što i uplitanje u Božanske sudbinske planove, u čemu ljudi neće nikada uspjeti, jer čak i tamo gdje je ravnoteža na svjetovnoj osnovi postignuta, Bog povisuje Svoja potraživanja od ljudskog bića, ili će Njegova volja uništiti ono što je ljudska volja pokušala postići, ako se ne podudara sa Božanskom voljom..._>AMEN

KOMUNIZEM....

S komunističnega vidika ne bi smelo biti razlik v zunanjih življenjskih razmerah ali v življenjskem slogu posameznika. Vendar se to ne ujema z voljo Boga, ki je sam dopustil mnogotere razlike med človeškimi usodami. Ljudje bi se vsekakor morali truditi, da bi bližnjemu zagotovili enako, kar imajo sami in kar jih osrečuje, vendar je treba vedno prepustiti posamezniku, da si razloži zapoved ljubezni do bližnjega (Mt 22,39; Mk 12,31). Ne sme biti prisiljen deliti svojega premoženja, po drugi strani pa se mu ne sme vzeti premoženja, če ga je pridobil zakonito. Razlike v velikosti premoženja bodo vedno obstajale in ostale, dokler bosta delovna zmožnost in volja za delo ljudi različni, te pa nikoli ne morejo postati enake, svoboden razvoj posameznika ne sme biti oviran... To bi bil monoton (dolgočasen) svet, če Bog ne bi bil raznolik v svojem stvarjenju in človeku ne bi dal možnosti, da si oblikuje svoje življenje po svoji volji in moči. Ker mora oboje najti svojo uporabo, je to namen in cilj življenja na Zemlji. Človekova volja se lahko kaže na številne načine, življenjska sila, ki doseže človeka, se lahko uporablja različno. Tako kot ga je Bog razdelil na različne načine, mora biti posledično tudi človeško delovanje različno in zato, razumljivo, tudi njihov zemeljski uspeh. In iz tega sledijo drugačni življenjski pogoji, saj morajo biti prisotni v človekovem obstoju. Vsi bi si seveda morali prizadevati, da bi bili v vsem pravični do drugih ljudi, vendar to ne pomeni absolutne enakosti. Dejansko je raznolikost uspeha ena od spodbud za povečanje aktivnosti in dejavnost je vedno koristna, medtem ko je želja po aktivnosti trenutno zmanjšana, če iz nje ne izhaja uspeh. Neizkoriščena življenjska energija je tudi pokazatelj stagnacije ali celo nazadovanja, tako za človeka samega kot za razvoj duha, vezanega na materijo. Stalna dejavnost zagotavlja stalen razvoj navzgor. Bog torej dopušča, da imajo usode različne učinke, da povečajo posameznikov impulz za dejavnost... tako kot On tudi na splošno različno obdaruje ljudi z zemeljskim imetjem, s sposobnostmi in zemeljskim uspehom. Kajti življenje v skupnosti mora prebujati tudi misel o ljubezni do drugih ljudi in spodbujati dejavnost. Toda takoj, ko ljudje poskušajo izenačiti življenjske razmere tako, da eni osebi jemljejo in dajejo drugi, takoj ko ljudje poskušajo odpraviti vse razlike, je tudi impulz za gorečo dejavnost potlačen, tako kot sta pravično mišljenje in delovanje pripeljana pod vprašaj. Ker takrat ljudje niso več ovrednoteni po njihovih zaslugah, ampak oseba, ki je izgubila vrednost (koristnost), zaradi svoje lenobe prejema enako. Obstajati mora različnost, obstajati morajo vzvišena in padla človeška bitja, da se lahko razvije služenje v ljubezni za druge ljudi... obstajati morata bogastvo in revščina, ali pa bi človeštvu primanjkovalo vsakršnega prizadevanja in volje, dejavnost bi bila zmanjšana na minimum (5. Mojzesova 15,7-11). Težavo in bedo posameznika je mogoče lajšati le z ljubeznijo in nikoli z dejanji, ki se širijo na veliko ljudi z namenom enakosti in enakih življenjskih pogojev, kar človeštvu nikoli ne bi bilo v blagoslov. Poleg tega bi bilo to enako vmešavanju v Božje načrte usode, v katerih ljudje nikoli ne bodo uspeli, kajti tudi tam, kjer je doseženo ravnovesje na posvetni ravni, Bog dviguje svoje zahteve do človeka ali pa bo njegova volja uničila to, kar je poskušal doseči človeška volja, če ne sovpada z Božjo voljo.

AMEN