Veličina krivnje koju čovječanstvo svaljuje (natovaruje) na sebe, svakodnevno se povećava, i treba nazvati krivima sve ljude koji izvršavaju ili odobravaju postupke kojima je zanijekana svaka Ljubav prema bližnjemu. Gdje provaljuju mržnja i neljubavnost (nemilosrdnost), tamo ljudi griješe, jer oni krše Božji red, oni krše Zapovjedi Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. I tako oni povećavaju krivnju svakim postupkom koji je loš, a sebe čini krivim i onaj koji se ne gnuša takvog postupka, nego pristaje na njega (odobrava ga). Ali ljudi ne promišljaju na posljedice, no oni ih moraju na sebe preuzeti na Zemlji ili u onostranom, a budući da se krivnja uzdiže u neizmjerno, ona se ne može iskupiti (namiriti) ni na Zemlji ni u onostranom, jer je zemaljsko vrijeme prekratko, a u onostranom se razvoj naviše može odvijati samo od određenog stupnja nadalje, a ovaj stupanj više ne dosežu ljudi, koji su se učinili krivima do te mjere da oni svakog dana i svakog sata počinjaju prijestup u novoj neljubavnosti. I zato oni moraju i dalje ostati na ovoj Zemlji, oni ne mogu nakon svoje smrti ući u duhovno kraljevstvo, nego njihova smrt znači jedino promjenu njihovog izvanjskog oblika, njihove duše će dobiti druge pokrivače, i kretati se i dalje na Zemlji, samo u potpuno neslobodnom stanju. Jer, kroz njihovu ogromnu krivnju, oni su proigrali svaku slobodu, i dospjeli u mučno zatočeništvo, iz kojeg se sami ne mogu osloboditi. No, veličina krivnje zahtijeva iskupljenje (naknadu), a budući da u duhovnom kraljevstvu oni moraju vječnostima čamiti i patiti, žele li se oni osloboditi svoje velike krivnje, Božje je Djelo milosrđa to da On stvara drugu mogućnost da se okaje ova krivnja i istodobno iznova teži slobodi, čak i ako je nakon beskrajno dugog vremena duši iznova odobrena obnovljena sloboda volje. Ipak će, u stanju prisile biti potaknuta na aktivnost, koja istovremeno znači viši razvoj, dok u onostranom, u duhovnom kraljevstvu suštini nedostaje svake snage, a također je i volja za aktivnošću potpuno paralizirana (onemogućena) vlastitom krivnjom. Stoga je naizgled najokrutnije djelo Božanskog Stvoritelja, ujedno djelo Ljubavi prema palom duhovnom, koje je svoju nekadašnju krivnju višestruko povećalo kroz Bogu-protivne postupke, koje ono u slobodnoj volji vrši na Zemlji. I dok god se ljudi ne vrate i ne promijene u Ljubav, oni na sebe nagomilavaju krivnju na krivnju, a posljedice su zastrašujuće, jer oni neizbježno privlače Božji Sud, i sebe same lišavaju svake slobode.... Jer, oni moraju ispaštati zbog Božanske Pravednosti, oni sve posljedice moraju preuzeti na sebe.... oni moraju još jednom proći hod kroz cijelo Stvaranje, dok im iznova nije dana slobodna volja, kako bi ju oni sada mogli iskoristiti za konačno oslobađanje iz forme.
AMEN
TranslatorLa grandezza della colpa con cui l’umanità si è caricata, cresce di giorno in giorno, e sono da chiamare colpevoli tutti gli uomini che eseguono delle azioni oppure le chiamano buone, alle quali è da negare ogni amore per il prossimo. Dove irrompono odio e disamore, là gli uomini peccano, perché trasgrediscono il divino Ordine, infrangono i Comandamenti dell’amore per Dio ed il prossimo. E così con ogni azione cattiva aumentano la colpa; e si rende colpevole anche colui che non aborrisce una tale azione, ma l’acconsente.
Gli uomini non pensano alle conseguenze, ma le devono comunque prendere su di sé, sulla Terra o nell’aldilà, e dato che la colpa sale nell’incommensurabile, non è estinguibile né sulla Terra né nell’aldilà, perché il tempo terreno è breve, e nell’aldilà uno sviluppo verso l’Alto può svolgersi solamente da un determinato grado, e questo grado non lo raggiungono più gli uomini che si rendono colpevoli nella misura che commettono giornalmente ed in ogni ora nuove azioni nel disamore.
E perciò devono continuare a rimanere su questa Terra, non possono entrare nel Regno spirituale dopo la loro morte, ma la loro morte significherà solamente un cambiamento della loro forma esteriore, le loro anime riceveranno altri involucri e continueranno a muoversi sulla Terra soltanto in uno stato totalmente legato. Perché tramite la loro ultragrande colpa si sono giocati ogni libertà e giungono in una prigionia di supplizi, dalla quale non possono liberare sé stessi. Ma la grandezza della colpa richiede un’espiazione e dato che nel Regno spirituale dovrebbero languire e soffrire per delle Eternità, se volessero diventare liberi della loro grande colpa, allora con un’Opera di Misericordia di Dio Egli crea un’altra possibilità, per espiare questa colpa e tendere nello stesso tempo nuovamente alla libertà, all’anima viene offerta una rinnovata libertà della volontà, anche se dopo un tempo infinitamente lungo.
Ma in uno stato dell’obbligo verrà comunque indotta ad una attività che significa contemporaneamente uno sviluppo verso l’Alto, mentre nell’aldilà, nel Regno spirituale manca ogni Forza all’essenziale ed anche la volontà per l’attività è totalmente paralizzata mediante la propria colpa. Quindi anche l’Opera apparentemente la più crudele del divino Creatore è un’Opera d’Amore per lo spirituale caduto che ha ingrandito la sua colpa di allora di molte volte attraverso azioni contro Dio, che esegue sulla Terra nella libera volontà.
Finché gli uomini non ritornano e cambino nell’amore, accumulano colpa su colpa su di sé e le conseguenze sono spaventose, perché attirano inevitabilmente il Giudizio di Dio e derubano sé stessi di ogni libertà. Perché devono espiare secondo la Giustizia divina, devono prendere su di sé tutte le conseguenze, devono ripetere ancora una volta il percorso attraverso l’intera Creazione, finché verrà loro data di nuovo la libera volontà, per poterla utilizzare per la definitiva liberazione dalla forma.
Amen
Translator