Treba primijetiti stalno duhovno nazadovanje, a u konačnici krivnju za to ne snosi ljudima pogrešno prikazano Kristovo učenje, koje je pretrpjelo mnogobrojne izmjene (dodatke), te je kroz to ljudima postalo nevjerodostojno. Božansko učenje Ljubavi kao takvo, bilo bi prihvatljivo ljudima; čak i kada ga oni nisu voljni slijediti, budući oni ne mogu navesti nijedan valjani razlog da ga odbace kao učenje koje ne djeluje oplemenjujuće. Ljudski dodaci međutim nalaze malo odobravanja, čovjek koji ispravno misli ih odbacuje, budući ih ne smatra Božanskom voljom; svjetovan čovjek s njima međutim odbacuje i cijelo Božansko učenje, jer ljudsko porijeklo ovih nadodanih učenja pripisuje također i prvome. To je za njega na neki način opravdanje da zaniječe Božansko porijeklo, tako on ne poštuje Božansko učenje Ljubavi, a to ima za posljedicu duhovno nazadovanje koje je vrlo znatno. Jedino Ljubav je duhovni napredak, kroz Ljubav-no djelovanje se čovjek iskupljuje, i njemu je stalno propovijedano Ljubav-no djelovanje, čim se on dopušta podučiti od onih koji nastoje širiti u svijet Kristovo učenje Ljubavi. Jer On nije podučavao drugo nego da ljudi moraju živjeti u Ljubavi, da se oni kroz služenje u Ljubavi razvijaju naviše, da oni stoga moraju izboriti Božji užitak, tako da se Božja Ljubav prigne svima onima koji poštuju Njegovo učenje Ljubavi, te stoga traže i nalaze zajedništvo s Bogom, Koji je Sama vječna Ljubav. Ali, čim čovjek vjeruje da može živjeti bez Ljubavi, on ide putem na Zemlji koji vodi naniže. On ne teži duhovnom savršenstvu, a niti ne ostaje stajati na istom stupnju razvoja, nego se njegova žudnja, njegova ljubav, ne okreće bližnjemu, nego mrtvim stvarima; i stoga nije oslobađajuća Ljubav, nego iznova vezujuća, koja čovjeka još više vuče nadolje, još čvršće vezuje za materiju, i konačno dovodi do ponovljenog prolaska kroz sva djela Stvaranja. Trenutno je čovječanstvo prispjelo na stupanj razvoja koji ne može biti dovoljno istaknut kao duhovno nazadovanje, jer čovječanstvo više nema nikakve vjere u ono što je Isus naučavao na Zemlji. Ono više cijeni ljudski nadodano djelo, nego Njegovo učenje, a time je odstupilo od pravog puta... od puta djelatne Ljubavi prema bližnjemu... ili se ono odvojilo od zahtijeva koji su čovječanstvu bili postavljeni s ljudske strane... od postupaka koji su, kao Božanske zapovijedi, učinjeni obaveznima ljudima, i od njih bili prepoznati kao pogrešni. S ovim ljudskim djelom je također odbačeno i uskraćeno i čisto Kristovo učenje, i ljudi su sasvim odstupili od njihovog životnog zadatka. Oni žive njihov zemaljski život bez znanja, i time također bez ikakva uspjeha. Mora biti prakticirana Ljubav, treba li čovjek napredovati u svome razvoju, a stoga također Ljubav mora biti i podučavana... A tako također mora biti priznato i slijeđeno Kristovo učenje Ljubavi, inače razvoj čovjeka doživljava stagnaciju, zastoj koji postepeno vodi do duhovnog nazadovanja. Duhovno i zemaljski, međutim, duhovno nazadovanje povlači za sobom najgore posljedice, zbog čega Bog u Svojoj Ljubavi ne ostavlja ništa ne okušano da ga zaustavi, i da ljude dovede do spoznaje da oni moraju nastojati, i da je njihov viši razvoj krajnje ugrožen... da su oni u opasnosti kliznuti dolje u ponor, odakle se iznova mogu razviti naviše jedino pod strašnim mukama, sve dok oni iznova ne budu smjeli ispuniti zakon Ljubavi u slobodnoj volji.
AMEN
TranslatorHá um constante declínio espiritual, e não menos responsável por isso é o ensinamento de Cristo que tem sido deturpado para as pessoas, que tem experimentado muitos acréscimos e, assim, se tornar não confiável para as pessoas. O ensinamento divino do amor como tal seria aceitável para as pessoas; mesmo que elas não estejam dispostas a segui-lo, não podem, no entanto, produzir quaisquer razões válidas para rejeitá-lo como um ensinamento que não tem nenhum efeito enobrecedor. As adições humanas, porém, encontram pouca aprovação, a pessoa de pensamento correto as rejeita porque não as considera como vontade divina; o homem mundano, porém, também rejeita com elas todo o ensinamento divino, porque transfere a origem humana desses ensinamentos adicionais também para as primeiras. Isto é, por assim dizer, uma justificação para que ele negue a origem divina, desrespeitando assim o ensinamento divino do amor, o que resulta em um declínio espiritual extremamente significativo. Só o amor é progresso espiritual, através da atividade amorosa o ser humano se redime, e a atividade amorosa é constantemente pregada a ele assim que ele se deixa ensinar por aqueles que tentam espalhar o ensinamento do amor de Cristo no mundo. Porque Cristo nada mais ensinou senão que as pessoas devem viver no amor, que devem desenvolver-se para cima através do serviço no amor, assim devem ganhar o prazer de Deus, para que o amor de Deus se incline para todos aqueles que respeitam o Seu ensinamento de amor e assim busquem e encontrem a unidade com Deus, que é o próprio amor eterno. Mas assim que uma pessoa acredita que pode viver sem amor, ela percorre um caminho descendente na terra. Ele não busca a perfeição espiritual e também não permanece no mesmo nível de desenvolvimento, mas o seu desejo, o seu amor, não se volta para o ser humano vizinho, mas para as coisas mortas; e por isso não é um amor redentor, mas um amor mais uma vez vinculante que puxa o ser humano cada vez mais para baixo, acorrenta-o cada vez mais firmemente à matéria e finalmente conduz a um curso repetido através de toda a obra da criação. Atualmente, a humanidade atingiu um nível espiritual que nunca é demais enfatizar como um retrocesso espiritual, porque a humanidade não acredita mais no que Jesus Cristo ensinou na Terra. Presta mais atenção ao trabalho adicional do homem do que aos seus ensinamentos e, portanto, partiu do caminho certo.... do caminho do amor de vizinhança trabalhador.... ou se desligou das exigências feitas à humanidade pela humanidade.... de ações que se tornaram obrigatórias para os seres humanos como mandamentos divinos e que foram reconhecidas por eles como errôneas. Com este trabalho humano o puro ensinamento de Cristo também foi rejeitado e desaprovado, e as pessoas se desviaram completamente da sua tarefa na vida. Eles vivem a sua vida terrena sem conhecimento e, consequentemente, também sem qualquer sucesso. O amor tem de ser praticado para que o ser humano possa progredir no seu desenvolvimento, e assim o amor também tem de ser ensinado.... E assim também o ensino do amor de Cristo deve ser reconhecido e seguido, caso contrário o desenvolvimento do ser humano sofrerá uma estagnação, uma paralisação, que levará gradualmente ao declínio espiritual. Espiritual e terrena, no entanto, um declínio espiritual resulta nas mais más consequências, razão pela qual Deus, no Seu amor, não deixa pedra sobre pedra para o parar e para fazer as pessoas perceberem que têm de lutar e que o seu desenvolvimento superior está extremamente ameaçado.... que estão em perigo de descer ao abismo do qual só podem voltar a desenvolver-se para cima com terríveis agonias até que lhes seja permitido cumprir a lei do amor em livre arbítrio novamente...._>Amém
Translator