Što je svijet i njegova materija.... ovo pitanje okupira mnoge ljude a ipak su ga oni nesposobni riješiti vrlinom intelektualne misli. Sve vidljivo je materija, to jest, supstanca koja se ukrutila kao forma. Supstanca je, tako reci, postala vidljiva zbog ukrucivanja buduci je prethodno tome bila nevidljiva, to jest, duhovna supstanca. Duhovna supstanca je Božja isijana snaga koja, u skladu sa Njegovom voljom, postaje ono što jeste cim ju je Bog naumio da postane specificna forma. Ova forma je, zauzvrat, sjedinjenje/kombinacija nebrojenih supstanci; otud je ona struktura koja može biti razložena da bi opet oslobodila svaku pojedinacnu supstancu, ako je to Božja volja. Posljedicno tome, svaka forma može biti uništena, materija je nešto što nema vjecnog postojanja buduci je samo pokrov za duhovne supstance koje su naumljene evolvirati i kao rezultat ne ostaju u tim pokrovima zauvijek. Premda je sama materija takoder duhovna supstanca, to jest, u skladu sa Božjom voljom ukrucena duhovna snaga, ona se razvija posredstvom neprestanog razlaganja, raspršivanja i pre-oblikovanja tako da ona može, nakon beskonacno dugog vremena, sama takoder okupirati takvu formu. Time sve vidljivo je duhovna snaga koja je još na pocetku razvoja, dok je više zreo duh nevidljiv ljudskom oku i koristi vidljivu formu da bi u njoj živio.
Otud, u svakoj formi živi nešto duhovno, bice koje je nesvjesno sebe samoga ali koje cezne za sjedinjenjem sa slicnim bicima da bi povecalo puninu snage sa ovim sjedinjenjem, buduci svako bice stremi ka savršenstvu. Cim se materija razloži, to jest, kada se forma dezintegrira, oslobodeno duhovno bice stremi spram jednakih duhovnih bica koja se udružuju da bi dali život novoj formi. Ovaj proces formira temelj za neometano postajanje i prolaženje u prirodi, on je prema tome uzrokom neprestanog života i smrti u prirodi.... Duhovne supstance prolaze kroz cijelo stvaranje, dijelom same, dijelom stopljene u ogromnim brojevima. Korespondetno sa ovima jesu velicina i vrsta formi koje ih okružuju. Sve što ograduje ova duhovna bica je materija. Ali sama materija se sastoji od duhovnih supstanci koje su na pocetku njihova razvoja i tako mogu biti vidljive ljudskom oku buduci je jedino vec više sazrio duh nevidljiv. Posljedicno tome, sve se vidljivo mora smatrati nesavršenim, to jest, duhovna supstanca koja je jako udaljena od Boga, koja zapocinje njezin put razvoja. Duh sakriven unutar vidljive forme je vec putovao ovim putem i sada stremi spram Boga. Prema tome uništenje, to jest umiranje ili razlaganje forme, ili prolaznost materije, korespondira sa Božjom voljom buduci omogucava duhovnoj supstanci da nastavi njezin razvoj.
AMEN
TranslatorO que é o mundo e sua matéria.... esta questão ocupa muitas pessoas, e mesmo assim elas não são capazes de resolvê-la em virtude de seu pensamento intelectual. Tudo o que é visível é matéria, ou seja, substância que se condensou em forma. Até certo ponto, só se tornou visível através da condensação, pois anteriormente era invisível, ou seja, substância espiritual. A substância espiritual é o poder que emergiu de Deus, que se torna o que é segundo a Sua vontade, assim que Deus destinou uma certa forma para ela. Esta forma é novamente a união de inúmeras substâncias, portanto uma entidade que pode dissolver-se para liberar cada substância individual novamente se for a vontade de Deus. Portanto, toda forma é destrutível, a matéria é algo que não tem existência eterna, pois é apenas a cobertura de substâncias espirituais que devem se desenvolver mais alto e, portanto, não permanecem nessas coberturas para sempre. A própria matéria é, de fato, também substância espiritual, isto é, força espiritual condensada pela vontade divina, mas que, através da dissolução e dissipação perpétuas e da nova formação, também se torna tal que, após um tempo infinitamente longo, pode se abrigar em tal forma. Assim, tudo o que é visível é poder espiritual que ainda está no estágio inicial de desenvolvimento, enquanto o espiritual já mais maduro é invisível ao olho humano, mas usa uma forma visível para se fixar nele. Assim, algo espiritual vive em todas as formas, um ser que desconhece a si mesmo, mas que anseia pela união com seres semelhantes, a fim de aumentar a sua abundância de forças através desta união. Para cada ser se esforça pela perfeição. Assim que a matéria se dissolve, ou seja, uma forma se desintegra, a essência liberada se esforça para a mesma essência e se une a fim de animar uma nova forma. Este processo é a base da perpétua vinda à existência e morte na natureza, portanto é a causa da vida e morte constantes na natureza. As substâncias espirituais caminham por toda a criação, em parte isoladamente, em parte unidas em inúmeros números. E as formas que os rodeiam são correspondentes no seu tamanho e tipo. Tudo o que sustenta este espiritual em si é matéria. Mas a própria matéria consiste de tais substâncias espirituais que estão no início do desenvolvimento e, portanto, também podem ser visíveis ao olho humano, porque só o espiritual já mais maduro é invisível. Assim, tudo o que é visível deve ser considerado imperfeito, ou seja, espiritual que está longe de Deus, o que inicia o seu curso de desenvolvimento. O espiritual nele contido já percorreu este caminho e já se esforça por Deus, razão pela qual uma destruição, ou seja, uma passagem ou dissolução da forma, ou seja, a transitoriedade da matéria, corresponde à vontade de Deus, pois isso permite que este espiritual se desenvolva mais...._>Amém
Translator