Najveća zabluda čovjeka je sebe držati propadljivim (prolaznim), budući da ga ovo gledište određuje na potpuno pogrešan način života. Mora biti uzeto u obzir da je zemaljski život tek sredstvo do cilja, dok ljudi koji tako pogrešno misle, vide zemaljski život kao cilj. Oni nastoje iz zemaljskog života izvući sve što on nudi, ali propuštaju njegovu istinsku svrhu. Tko svoj zemaljski život smatra okončanim fizičkom smrću on se, razumljivo, neće založiti za preobrazbu svojega bića, budući on to drži nesvrhovitim i besmislenim. I tako stvarni čovjekov zadatak ostaje neispunjen. No, takvog čovjeka nevjernika dovesti do vjere u nastavak života poslije smrti, težak je zadatak, i može biti od uspjeha jedino onda, ako se njega uspije potaknuti na promišljanje, a onda on može biti misaono pod utjecajem svjetlosnih bića. Ali, tamo Ljubav jednog čovjeka često donosi čudesne rezultate, zaista, Ljubav je jedino sredstvo da se promijeni obmanuto razmišljanje. Rastavi li se od ovoga svijeta jedan čovjek, koji je u predanoj Ljubavi bio aktivan prema jednom nevjerniku, onda ga misli ovoga slijede preko groba.... On nastoji i dalje održati povezanost s njime, nastojeći sebi živo predočiti preminulog.... on onda ima volju da potvrdi nastavak života, iako on to još ne može iznutra, no onda se njemu mnogo lakše mogu posredovati misaoni prijenosi; on se isprva poigrava s njima, no polako ih prihvaća, i naposljetku se više nije u stanju odvojiti od njih, jer on čezne za sjedinjenjem s ljubljenim pokojnikom. Nerijetko će upravo takvi nevjernici na Zemlji biti u Ljubavi njegovani (o njima će se skrbiti u Ljubavi), budući svjetlosna bića često dovode zajedno takve osobe, koje su uzajamno jako bliske u Ljubavi, kako bi kroz ove odlučujuće djelovali na njihovu vjeru. Ako je jedan čovjek sposoban Ljubiti, odnosno, ako on jednom bližnjemu može pružiti duboku Ljubav, onda ni njegovo duševno stanje nije beznadno, kroz ovu Ljubav njegovo razmišljanje može biti preusmjereno na sasvim drugačije staze, jer dok god čovjek živi na Zemlji, on ima bezbrojne mogućnosti da stigne do spoznaje. No, prvo i najvažnije je vjera u nastavak života duše poslije smrti. Misli na zagrobni život moraju odrediti cijeli njegov način života, a to pretpostavlja duboku vjeru, koju čovjek može steći kroz Ljubavnu podršku jednog bližnjega, ako to nije drugačije moguće. Onostrana bića će poduprijeti sve napore, jer se ona sa strpljenjem i Ljubavlju bore za to da obmanutog čovjeka uvedu u spoznaju.
AMEN
Translator인간의 가장 큰 오류는 자신이 소멸되는 존재라고 생각하는 일이다. 왜냐하면 이런 견해는 그가 완전히 잘못된 방식으로 삶을 살게 하기 때문이다. 이 땅의 삶을 단지 목적을 위한 수단으로 여겨야만 한다. 반면에 이 땅의 삶 자체를 목적으로 여기는 사람들은 잘못된 생각을 하는 사람들이다. 그들은 이 땅의 삶이 제공하는 모든 것을 이 땅의 삶에서 얻으려고 노력한다. 그러나 그들의 이 땅의 삶의 실제 목적을 깨닫지 못한다. 그의 이 땅의 삶이 육체의 죽음으로 끝날 것이라고 믿는 사람은 당연히 누구나 자신의 성품의 변화를 위한 노력을 하지 않을 것이다. 왜냐하면 그는 자신의 성품의 변화를 위한 노력을 무의미하고, 가치가 없다고 생각하기 때문이다. 그러므로 인간의 실제 과제는 성취되지 못하고 머물게 된다.
그러나 그런 불신자에게 죽음 후에도 계속 산다는 것을 믿도록 가르치는 일은 어려운 일이고, 단지 그가 생각할 수 있도록 움직여, 그가 이제 빛의 존재에 의해 생각으로 영향을 받을 수 있게 될 때만, 성공을 할 수 있다. 그러나 그러면 사람의 사랑이 자주 놀라운 성공을 하게 한다. 그렇다. 사랑은 잘못된 생각을 바꾸는 유일한 수단이다.
불신자를 향한 헌신적인 사랑으로 일한 사람이 이 세상을 떠나면, 불신자의 생각이 무덤 넘어 죽은 사람과 함께 한다. 불신자는 죽은 사람이 살아 있다고 생각하면서, 죽은자와 연락을 유지하려고 노력한다. 그가 아직 내적으로는 인정할 수 없을지라도, 그는 이제 죽은 후에 계속된 삶을 인정할 의지를 갖게 된다. 그러나 그러면 그에게 생각으로 전해주는 일이 훨씬 더 쉽게 된다. 그는 먼저 생각으로 전달받은 것을 시험하다가, 이를 받아드리고, 결국에는 그와 분리될 수 없게 된다. 왜냐면 그가 사랑하는 고인과의 연합을 갈망하기 때문이다.
이 땅의 믿지 않는 사람들이, 희귀하지 않게, 사랑으로 돌봄을 받게 될 것이다. 왜냐면 빛의 존재들이 자주 사랑으로 서로 매우 가까운 사람들의 믿음에 결정적인 영향을 미치기 위해 그들을 모으기 때문이다. 사람이 사랑할 수 있는 능력이 있다면, 즉 이웃 사람을 깊이 사랑할 수 있다면, 그의 혼의 상태는 절망적이지 않다. 이런 사랑을 통해 그의 생각이 완전히 다른 길로 인도될 수 있다. 왜냐면 사람이 이 땅에서 사는 동안에는, 그에게 깨달음에 도달할 수 있는 셀 수 없이 많은 기회가 있기 때문이다.
그러나 첫째로 가장 중요한 것은 혼이 죽은 후에도 계속 산다는 믿음이다. 저세상에 대한 생각은 그의 삶의 모든 방식을 결정해야만 한다. 이런 일은 깊은 믿음을 전제로 한다. 사람이 이런 믿음을 갖는 일이 다른 방법으로는 불가능하다면, 이웃사람의 사랑의 지원을 통해 얻을 수 있다. 모든 노력을 저세상의 존재들이 지원할 것이다. 왜냐면 저세상의 존재들이 오류에 빠진 사람들을 깨달음으로 이끌기 위해 인내와 사랑으로 투쟁하기 때문이다._>아멘
Translator