• Back

ISPUNJENJE SLUŽBENE DUŽNOSTI....

Vi nikada ne bi trebali biti zadovoljni time da samo ispunite vašu službenu dužnost nego bi trebali napraviti više od toga, vi bi trebali dobrovoljno prihvatiti zadatak kojeg ljudi ne ocekuju od vas da ucinite ali kojeg bi vi trebali napraviti radi Ljubavi.... jedino onda cete biti s Ljubavlju aktivni i jedino ovaj napor ce biti cijenjen i donijeti vam blagoslove za vjecnost. Ljudi koji poslušno sprovode njihov zemaljski rad vjeruju za sebe kako su napravili dovoljno. U tom slucaju njihov je život u stvari ispunjenje dužnosti ali unatoc tome to nije svjesno služenje u Ljubavi.... Štogod službena dužnost zahtjeva da bude ucinjeno se nepromjenjivo podudara sa svjetovnim ciljevima. Sve što ima procišcavajuci utjecaj na dušu nece niti biti zahtjevano niti sprovodeno kao službena dužnost vec to uvijek mora biti ucinjeno u apsolutnoj slobodi volje, i to je zašto se o dušinom napretku može govoriti jedino kada osoba radi povrh njegove dužnosti i nece prekinuti takvu dobrodušnu aktivnost.

Medutim, što god da ljudsko bice preuzme na sebe ili nametne drugima kao jednu obavezu jedino ima zemaljsku vrijednost, pošto Ljubav spram bližnjega ne treba nužno biti pokretacka sila ispunjavanja službene dužnosti. Postoje, kao pravilo, ljudski zakoni koji imaju namjeru održati svjetovni red, ispunjenje kojih je prema tome ucinkovito nužno kako bi se borilo protiv ljudske slabe volje, jer mnogi ljudi ne bi sprovodili što ih službena dužnost obavezuje uciniti ako u njima ne bi bio kultiviran osjecaj dužnosti. Sve što cine je time u jednu ili drugu ruku uvjetno i rezultira u nekoj vrsti zemaljske dobrobiti. Jedan zemaljski nacin života koji jedino prikazuje jedan beskrajan niz dijela, od kojih sva upadaju u kategoriju ispunjavanja službenih dužnosti, ni u kojem slucaju ne mora rezultirati u psihološkom stanju zrelosti, jer baš ovo ispunjavanje službene dužnosti sprijecava ljude od toga da budu uistinu aktivni s Ljubavlju.

Premda ispunjenje službene dužnosti ne može biti prikazano ljudima kao pogrešno ili nepotrebno, ono unatoc tome dovodi ljudsku dušu u izvjesnu opasnost, jer što on to više koristi kao vodeci princip ljudskog života, to više znacenja on pridaje baš ovoj dužnosti i to više on vjeruje za sebe kako je pošteden od istinskih aktivnosti Ljubavi, jer smatra njegovo vrijeme dovoljno iskorištenim a ipak on duhovno zaostaje ako podbacuje ljubiti, tj., unatoc tome što je potpuno zaokupljen službenim dužnostima, on nije potaknut od strane Ljubavi uciniti ‘više’.... pomoci njegovim bližnjim ljudskim bicima i duhovno i fizicki sa djelima koja nisu nikada zahtjevana od strane ljudi i prema tome Ljubav isto tako nikad ne može postati službena dužnost. Ispunjenje službene dužnosti samo po sebi zasigurno treba biti priznato na jedan zemaljski nacin ali ono nije od važnosti za vjecnost, time ljudsko bice mora dati sve od sebe i pokušati biti pomocan njegovom vlastitom slobodnom voljom. On ne bi trebao biti zadovoljan sa ispunjavanjem službene dužnosti nego sam od sebe napraviti ‘više’.... on bi trebao dati i pomoci sa Ljubavlju, tako da ce njegova duša pronaci spasenje, koja uvijek jedino ima koristi od onog što ljudsko bice cini svojom vlastitom slobodnom voljom i u nesebicnoj Ljubavi spram bližnjega.

AMEN

Fulfilment of duty....

You should never be content just to fulfil your duty but should do more than that, you should voluntarily accept a task which people do not expect you to do but which you should do for love.... only then will you be lovingly active and only this effort will be valued and bring you blessings for eternity. People who dutifully carry out their earthly work believe themselves to have done enough. In that case their life is in fact a life of fulfilment of duty but nevertheless it is not a conscious service of love.... Whatever a duty demands to be done invariably corresponds to worldly objectives. Anything that has a refining influence on the soul will neither be demanded nor carried out as a duty but it always has to be done in absolute freedom of will, and this is why a soul's progress can only be spoken of when the person works above and beyond his duty and will not stop such kind-hearted activity.

However, anything the human being accepts for himself or imposes on others as an obligation only has earthly value, since neighbourly love need not necessarily be the driving force of fulfilling a duty. There are, as a rule, human laws which intend to uphold worldly order, the fulfilment of which are therefore effectively necessary in order to combat people's weak will, for many people would not carry out what they are duty-bound to do if a sense of duty had not been cultivated in them. Everything they do is thus somehow or other conditional and results in some kind of earthly benefit. An earthly way of life which only shows an endless string of deeds, all of which fit into the category of fulfilment of duty, by no means have to result in a psychological state of maturity, for precisely this fulfilment of duty prevents people from being truly lovingly active.

Although the fulfilment of duty cannot be portrayed to people as wrong or unnecessary, it nevertheless poses a certain danger for the human being's soul, for the more he uses it as a guiding principle of human life, the more significance he attaches to precisely this duty and the more he believes himself to be exempt from true activities of love, for he deems his time sufficiently used and yet spiritually he stays behind if he fails to love, i.e., despite being fully occupied by duties, he is not urged by love to do 'more'.... to help his fellow human beings both spiritually and physically with deeds which are never demanded by people and therefore love can never become a duty either. Fulfilment of duty on its own certainly ought to be recognised in an earthly way but it is of no importance for eternity, thus the human being must do his utmost and try to be helpful of his own free will. He should not be content with fulfilling his duty but of his own accord do 'more'.... he should give and help with love, so that his soul will find salvation, which only ever benefits from what the human being does of his own free will and in selfless neighbourly love....

Amen