• Back

CEREMONIJE.... POSTAJANJE DJETETOM BOŽJIM

Božja volja je ovako bila zanemarena i to je rezultiralo u užasnom stanju stvari koje je ozbiljno ugrožavalo vjeru. Jedino nekolicina ljudi je razumjelo najvažniju stvar, i ta nekolicina je zasigurno udovoljavala navedenim zapovijedima a oni su istovremeno tako u kontaktu sa Gospodinom da iz te veze izvlače snagu koju oni, međutim, pripisuju izvršenju tih zapovijedi. Ova obmanjujuća pomisao neće, u stvari, naškoditi njihovim dušama, ali ova snaga može također dotjecati čovjeku bez izvanjski prepoznatljivih ceremonija pod uvjetom da srce traži i inicira sjedinjenje sa Bogom. Dok ceremonije bez iskrenog sjedinjenja neće rezultirati u nikakvoj vrsti blagoslova.

Također je važno postaviti pitanje postajanja djetetom Božjim. U skladu sa dogmom jedino pripadnik Katoličke Crkve ima pravo sebe nazivati djetetom Božjim. To je potpuno pogrešno stajalište koje ne može biti opravdano. Svatko tko neumorno radi da bi sebe unaprijedio i tako teži ka savršenstvu, svatko tko uvijek striktno ispituje sebe i svoje akcije, tko uvijek pokušava ispuniti Božansku volju, uzima dječaštvo Božje ozbiljno i od strane Oca će biti smatran Njegovim djetetom. Ali dužnosti i njihovo ispunjavanje neće nikad biti tako dragocjeni kao dobrovoljno radosno služenje Bogu. Prisila neće nikad aktivirati čovjekovu vlastitu volju.

Ispunjavanje zapovijedi u stanju prisile [[= pod pritiskom]] nije osobito preporučljivo pred Bogom, ali i najmanje dobrovoljno prepuštanje njezinom Gospodinu je za čovjekovu dušu izuzetan korak naprijed. I tako je Bog u stvari uvijek obznanio Svoju volju čovječanstvu, ali On nikad nije zapovijedio da se Njegova volja mora ispunjavati kao obaveza, pošto ona za Njega ima vrijednost jedino ako se ljudsko biće izdigne nad sobom i za ljubav Božju prihvaća određenu vrijednost. Pošto će se jedino onda ljudsko biće upokoriti i svjesno težiti k vezi sa Ocem na nebu, jedino onda će biti iniciran djetetov odnos sa njegovim Ocem. Ljudsko biće će, poput djeteta, nastojati biti poslušno svojem Ocu na nebu, dijete će voljeti svoga Oca i pokušati Mu ugoditi i sebe oblikovati na način da će ga Otac nježno privući blizu Svoga srca, i time čovjek svjesno teži postati dijete Božje.

AMEN

OBREDI.... BOŽJE OTROŠTVO....

Božja volja je bila torej prezrta, kar je povzročilo grozljivo stanje, ki resno ogroža vero. Le redki ljudje dojemajo bistvo in ti redki sicer izpolnjujejo predpisane zapovedi, a so hkrati tako povezani z Gospodom, da iz te povezave črpajo moč, ki pa jo pripisujejo izpolnjevanju teh zapovedi. Čeprav ta napačna predstava v resnici ne škoduje njihovim dušam, ta moč lahko priteče k človeku tudi brez navzven prepoznavnih obredov, če le njihovo srce išče in sproži zvezo z Bogom. Medtem pa obredi brez srčne povezanosti ne bodo priresli nobenega blagoslova. Prav tako je pomembno, da se vprašamo o posinovljenju z Bogom.   

V skladu z dogmo so samo katoličani upravičeni, da se lahko imenujejo Božji otroci. To je popolnoma napačno mišljenje, ki ga ni mogoče z ničemer upravičiti. Kdor se zavzema za delo na sebi in si neumorno prizadeva za popolnost, kdor strogo preverja sebe in svoja dejanja, kdor si nenehno prizadeva izpolnjevati božjo voljo, resno želi postati Božji otrok, ga ima Oče za svojega otroka. Toda obveznosti in njihovo izpolnjevanje ne bodo nikoli tako dragocene kot prostovoljno radostno služenje Bogu. Prisila nikoli ne dovoli, da bi se aktivirala lastna volja.

Izpolnjevanje zapovedi v stanju prisile pred Bogom ni posebej hvalevredno, toda že najmanjša prostovoljna predaja svojemu Stvarniku je izjemen korak naprej za človekovo dušo. In tako je Bog človeštvu pravzaprav vedno sporočal svojo voljo, vendar nikoli ni zapovedal, da je treba njegovo voljo izpolnjevati kot dolžnost, saj ima zanj vrednost le, če človek premaga samega sebe in iz ljubezni do Boga sprejme določeno mero.  Kajti le tako se bo človeška volja nagnila in si zavestno prizadevala za povezanost z Očetom v nebesih, le tako se bo začel otrokov odnos z Očetom.

Človek si bo kot otrok prizadeval biti poslušen Očetu v nebesih, otrok bo ljubil svojega Očeta in mu skušal ugajati ter se oblikovati tako, da ga bo Oče ljubeče pritegnil k svojemu srcu, in tako si človek zavestno prizadeva za Božje otroško....

Amen.