Božja volja je ovako bila zanemarena i to je rezultiralo u užasnom stanju stvari koje je ozbiljno ugrožavalo vjeru. Jedino nekolicina ljudi je razumjelo najvažniju stvar, i ta nekolicina je zasigurno udovoljavala navedenim zapovijedima a oni su istovremeno tako u kontaktu sa Gospodinom da iz te veze izvlače snagu koju oni, međutim, pripisuju izvršenju tih zapovijedi. Ova obmanjujuća pomisao neće, u stvari, naškoditi njihovim dušama, ali ova snaga može također dotjecati čovjeku bez izvanjski prepoznatljivih ceremonija pod uvjetom da srce traži i inicira sjedinjenje sa Bogom. Dok ceremonije bez iskrenog sjedinjenja neće rezultirati u nikakvoj vrsti blagoslova.
Također je važno postaviti pitanje postajanja djetetom Božjim. U skladu sa dogmom jedino pripadnik Katoličke Crkve ima pravo sebe nazivati djetetom Božjim. To je potpuno pogrešno stajalište koje ne može biti opravdano. Svatko tko neumorno radi da bi sebe unaprijedio i tako teži ka savršenstvu, svatko tko uvijek striktno ispituje sebe i svoje akcije, tko uvijek pokušava ispuniti Božansku volju, uzima dječaštvo Božje ozbiljno i od strane Oca će biti smatran Njegovim djetetom. Ali dužnosti i njihovo ispunjavanje neće nikad biti tako dragocjeni kao dobrovoljno radosno služenje Bogu. Prisila neće nikad aktivirati čovjekovu vlastitu volju.
Ispunjavanje zapovijedi u stanju prisile [[= pod pritiskom]] nije osobito preporučljivo pred Bogom, ali i najmanje dobrovoljno prepuštanje njezinom Gospodinu je za čovjekovu dušu izuzetan korak naprijed. I tako je Bog u stvari uvijek obznanio Svoju volju čovječanstvu, ali On nikad nije zapovijedio da se Njegova volja mora ispunjavati kao obaveza, pošto ona za Njega ima vrijednost jedino ako se ljudsko biće izdigne nad sobom i za ljubav Božju prihvaća određenu vrijednost. Pošto će se jedino onda ljudsko biće upokoriti i svjesno težiti k vezi sa Ocem na nebu, jedino onda će biti iniciran djetetov odnos sa njegovim Ocem. Ljudsko biće će, poput djeteta, nastojati biti poslušno svojem Ocu na nebu, dijete će voljeti svoga Oca i pokušati Mu ugoditi i sebe oblikovati na način da će ga Otac nježno privući blizu Svoga srca, i time čovjek svjesno teži postati dijete Božje.
AMEN
TranslatorLa Volontà di Dio è stata quindi omessa e da ciò si è formato un abuso che mette seriamente in pericolo la fede. Pochi uomini soltanto afferrano il nocciolo e questi pochi adempiono bensì i Comandamenti prescritti, ma sono contemporaneamente così uniti con il Signore, che da questo legame attingono la Forza, che però assegnano all’adempimento di quei Comandamenti. Quest’opinione errata non nuoce alla sua anima, ma quella Forza può affluire all’uomo anche senza cerimonie riconoscibili esteriormente, se soltanto il suo cuore cerca l’unificazione con Dio e vi s’inoltra. Mentre invece delle cerimonie senza l’interiore unificazione non hanno nessuna conseguenza di alcuna benedizione. Inoltre è importante di prendere una volta posizione sulla questione della figliolanza di Dio. Secondo il dogma, soltanto il cattolico ha il diritto di potersi chiamare figlio di Dio ma questa è un’opinione totalmente falsa, che non è per nulla da motivare. Chi intende di lavorare su di sé ininterrottamente e così tende al perfezionamento, chi sottopone sempre soltanto sè stesso ed il suo agire ad un severo esame, chi tende costantemente ad adempiere la Volontà divina, costui è seriamente interessato alla figliolanza di Dio ed il Padre lo considera come Suo figlio. Ma degli obblighi ed il loro adempimento non sono mai così preziosi come un gioioso servire Dio nella libera volontà. La costrizione non fa mai diventare attiva la propria volontà. L’adempimento dei Comandamenti nello stato di costrizione non è particolarmente meritevole davanti a Dio, ma la minima libera dedizione al suo Creatore ha uno straordinario progresso per l’anima dell’uomo. Così Dio ha bensì sempre portato vicino all’uomo la Sua Volontà, ma non ha mai ordinato di adempiere per dovere la Sua Volontà, perché per Lui ha valore solamente, quando l’uomo vince sé stesso e per amore per Dio prende qualcosa su di sé, perché soltanto ora la volontà dell’uomo si piega e tende coscientemente al legame con il Padre nel Cielo, solo ora viene avviato il rapporto del figlio con il Padre; solo l’uomo che si sforza di essere obbediente al Padre nel Cielo come un figlio, ama suo Padre e cerca di prepararGli la Gioia e di formare sé stesso, in modo che il Padre lo prenda amorevolmente al Suo Cuore e così, l’uomo tende coscientemente alla figliolanza di Dio.
Amen
Translator