Chaque être perd de nouveau son auto-conscience de soi lorsqu’il échoue totalement en tant qu’homme et ne peut plus échapper au destin d‘une Nouvelle Relégation. Et cela est la chose la plus terrible qui puisse lui arriver parce que bien que lui-même soit dissous en d’innombrables particules il ne peut plus se percevoir comme un être entier comme vous les hommes vous le comprenez, il est également dans des tourments inimaginables, parce que le spirituel fut autrefois créé dans la liberté et il avait même déjà en partie reconquis sa liberté dans l’état d’homme – il est maintenant enchaîné et il perçoit ces chaînes comme un terrible tourment. Parce que Ma Force rayonnée avait créé des êtres auto-conscients de soi, ils étaient capables de vivre dans le plus grand degré, c'est-à-dire qu’ils n’étaient pas seulement des formes mortes. Mais ils le sont devenus lorsqu’ils sont déchus de Moi. Lorsque les substances spirituelles se sont durcies, la vraie vie leur avait échappé, autrement dit Ma Force ne rayonnait plus ces formes, laquelle seule donne la Vie à tout. Et les particules dissoutes sont de nouveau sans vie tant qu’elles ne peuvent pas être rayonnées par Ma Force d'Amour. Que ces particules mortes puissent être elles-mêmes sensibles, est incompréhensible pour vous les hommes. Mais elles ne réagiraient alors jamais, lorsque Ma Force d'Amour cherche à les capturer et à les enfermer de sorte que le spirituel mort puisse être transformé en matière. Parce que sa résistance est aussi une réaction qui montre que le spirituel perçoit certains tourments et s'y oppose. Et dans cet état de tourment se trouve la complexité de la Création, parce qu'il est subordonné à une Loi dont Je Suis Moi-Même l'Auteur. Il n'est pas libre et doit se soumettre à Ma Loi de l'Éternité qui est extrêmement douloureuse pour le spirituel un temps créé dans la liberté. S'il ne percevait alors pas ce tourment il ne serait pas possible dans l’éternité quelque changement de l'état mort. Vous les hommes ne pouvez jamais comprendre cela, mais vous devez le croire, autrement vous avez à craindre une rechute dans l'abîme et il vous serait même entièrement indifférent ce qui vous arrive après la mort du corps. Sur la Terre vous avez de nouveau l'auto-conscience de soi et dans un certain degré vous êtes libres et malgré cela pas entièrement bienheureux tant qu’à travers un total abandon vous n'avez pas encore trouvé l'union avec Moi. Mais tant que vous vivez vous pouvez encore l’atteindre. Mais si vous perdez de nouveau l'auto-conscience de soi, alors toute liberté est perdue, vous serez de nouveau destinés à une activité selon Ma Volonté et vous ne pouvez pas employer la moindre volonté, vous êtes liés dans la plus profonde obscurité, parce que vous ne savez rien de votre être, parce que vous êtes dissous et exercez toujours seulement les fonctions pour lesquelles votre Dieu et Créateur vous a destinés. Et si, lorsque vous aurez atteint la maturité de l’âme vous faites un jour un panoramique sur le temps passé dans l'état d'obligation, alors vous saurez les tourments incommensurables à travers lesquels votre âme a dû passer dans les innombrables formes, et alors vous comprendrez aussi pourquoi Mon Amour vous met en garde et vous avertit constamment, pour vous épargner cet horrible destin. Parce que vous ne pouvez plus disparaître en un rien, parce que vous êtes éternels, mais seulement dissous, ainsi ce qui reste existant ne peut pas être insensible. Vous les hommes vous devez toujours seulement vous contenter de ce que Je vous apporte comme Vérité. Parce que Je veux corriger des idées erronées, comme celles qui prétendent que le spirituel dissous n'a pas de capacités de perception, et que son état est un état de « non-être ». Le parcours de développement ne serait pas une maturation jusqu'à l'état dans lequel de nouveau l’être a atteint son auto-conscience de soi comme homme, parce que seulement à travers la souffrance et le service tout l'être se rachète soit avant l'incarnation comme homme comme aussi pendant l'existence comme homme. Parce qu'il ne doit pas être oublié quelle immense faute l'être a chargée sur lui par sa chute d'autrefois, et comment il augmente maintenant de nouveau cette faute s'il laisse se rendre inutile le dernier temps de Grâce comme homme et descend de nouveau dans l'abîme. Et si même une totale élimination à travers l'être lui-même n'est pas possible, il doit de toute façon expier et souffrir tant qu’il n’est pas libéré de cette faute à travers l'Œuvre de Salut de Jésus-Christ. Accepter cette Œuvre de Grâce et de Miséricorde de Jésus dans la vie terrestre est la tâche de l'homme, et avec cela il pourrait arriver facilement en haut. Et si maintenant il échoue et s’il n'accepte pas quelque aide d'en haut, s'il descend de nouveau dans l'abîme, il est aussi compréhensible que sa souffrance recommence lorsque son âme est de nouveau dissoute et que commence de nouveau son parcours à travers la Création. Et la souffrance n'aura pas de fin tant que n'est pas éliminée la grande faute à travers Jésus Christ, lorsque la volonté de l'homme est prête pour marcher sur la voie vers la Croix, et Lui demande pardon de sa faute. Et les hommes sur la Terre ont à leur disposition cette grande Grâce. Si vous n’en profitez pas et la laissez passer au-delà, alors votre souffrance n'aura pas de fin, parce que vous vous trouvez dans un grand éloignement de Moi, votre Dieu et Créateur, et cela signifie toujours la non-liberté, l’absence de Lumière et de Force, et donc vous ne serez pas bienheureux.
Amen
Traducteurs(Rimljanima 8:22)
Svako bice ce proigrati svoju samo-svjesnost ako potpuno zakaže kao ljudsko bice i više ne može izbjeci sudbinu obnovljenog prognanstva.... A to je najužasnija stvar koja se može dogoditi, jer premda je razloženo na bezbrojne sicušne cestice ono se više nije u stanju osjecati kao cjeloviti entitet, kao što vi ljudi pretpostavljate, ono unatoc tome doživljava nezamislive agonije, buduci duhovno bice, koje je jednom bilo stvoreno kao slobodni entitet [[(= prvobitno stvoreni andeo)]] i vec je djelomicno ponovno povratilo njegovu slobodu kao ljudsko bice [[(kad je nakon prolaska kroz cijelo Stvaranje bilo sakupljeno i kao duša utjelovljeno u ljudskom bicu)]].... je sada ograniceno i doživljava ovo ogranicenje kao užasno mucenje [[(Rimljanima 8:22)]]. Jer Moja jednom isijana snaga je bila samo-svjesna bica, oni su bili bili sposobni živjeti do najvišeg stupnja, stoga oni nisu samo bili mrtve cahure.... ipak oni su postali poput toga kada su se odmetnuli od Mene.... Kada je duhovna supstanca postala kruta stvaran se život bio povukao iz nje, to jest, Moja snaga, koja na prvom mjestu daje život svemu, više nije prožimala te cahure.... I razloženi u sicušne cestice ce takoder ostati bez života sve dok oni ne mogu biti osvijetljeni sa Mojom snagom Ljubavi.... Cinjenica da ove beživotne sicušne cestice mogu unatoc tome biti osjetljive je neshvatljiva za vas ljude.... U tom slucaju, medutim, oni nikada ne bi reagirali kada Moja snaga Ljubavi njih pokušava uhvatiti i ograditi ih tako da pale duhovne supstance mogu biti preoblikovane u materiju.... Jer cak njihov otpor je reakcija koja demonstrira da duhovne supstance osjecaju izvjesnu kolicinu boli i pokušavaju zapoceti borbu.... I cijelo Stvaranje je u ovom stanju mucenja [[(Rimljanima 8:22)]], jer ono je subjektom zakona kojem Sam Ja Osobno Izvornik.... Ono nije slobodno i mora sebe podrediti Mojem zakonu vjecnosti.... što je izuzetno bolno za duhovnu supstancu koja je jednom bila stvorena kao slobodno bice.... Medutim, ako ona ne bi osjecala ovu agoniju, ne bi nikada bilo moguce opet promijeniti ovo beživotno stanje.... Vi ljudi ovo necete nikada biti u stanju razumjeti, ali vi u to trebate vjerovati, inace se ne bi trebali bojati silaska u bezdan i bili bi potpuno indiferentni s obzirom na to što ce vam se dogoditi nakon smrti vašeg tijela. Na Zemlji vi opet imate vašu samo-svjesnost i slobodni ste do izvjesnog stupnja a ipak ne potpuno sretni sve dok niste pronašli sjedinjenje sa Mnom tako što ste sebe potpuno izrucili Meni....
Unatoc tome, sve dok ste živi vi i dalje možete postici potonje.... Ako, medutim, vi opet izgubite vašu samo-svjesnost onda cete takoder izgubiti svu slobodu, vaša ce aktivnost biti odlucena od strane Moje volje ostavljajuci vas još jednom nesposobne koristiti išta od vaše volje, vi cete biti zavezani unutar najdublje tame bez znanja o vašem postojanju, buduci cete biti razloženi i jedino vršiti one funkcije koje vam je vaš Bog i Stvoritelj odlucio da trebate ciniti.... I ako ste vi, u zrelom stanju duše, jednog dana sposobni promatrati ovaj dug period vremena u stanju prisile, onda cete takoder znati o nezamislivim agonijama koje je vaša duša morala otrpjeti u bezbrojnim formama [[(mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva)]], i vi cete takoder razumjeti zašto vas Moja Ljubav neprestano opominje i upozorava kako bi vas poštedjela ove strašne sudbine. Jer vi ne možete opet išceznuti u ništavilo, i buduci ste besmrtni.... premda razloženi.... onda ono što preostaje nece isto tako niti biti neosjetljivo.... Vi ljudi bi jedino sebe trebali zadovoljiti sa informacijom koju vam dostavljam kao Istinu.... Ja želim ispraviti obmanute pretpostavke poput one da razložene duhovne supstance nemaju osjetilnu percepciju, da je njihovo stanje prema tome istoznacno ‘ne-postojanju’. Onda process razvoja ne bi bio sazrijevajuci sve do stanja kada ono ponovno prima svoju samo-svjesnost kao ljudsko bice, jer sva duhovna bica sebe iskupljuju jedino putem patnje i putem služenja, i prije njihova utjelovljenja kao ljudsko bice [[(zato sve u ova tri kraljevstva SLUŽI covjeku!)]] baš kao i tijekom njihovog ljudskog postojanja.... Ne treba zaboraviti kako je bice sebe bilo opteretilo sa užasnom krivnjom zbog njegova prošlog otpadništva [[(radi se o otpadništvu prvobitno stvorenih andela koji su odabrali slijediti Lucifera kada se pobunio protiv Boga)]] i da ce ono opet povecati ovu krivnju ako ne iskoristi svoje posljednje vrijeme milosti kao ljudsko bice i side opet u bezdan. I premda potpuno iskupljenje kroz bice nije moguce [[(u smislu: bice samo sebe ne može iskupiti)]], ono ce unatoc tome morati pružiti nadoknade i patiti sve dok nije oslobodeno od njegove krivnje kroz djelo Spasenja Isusa Krista.... Prihvatiti Isusovo djelo milosti i samilosti je zadatak ljudskog bica u ovom zemaljskom životu, i prema tome on bi mogao sa lakocom uzdici se.... Ako podbaci i odbaci svu pomoc od gore [[(takoder ovu Cistu Istinu)]], ako on ponovno side u bezdan, onda ce takoder biti razumljivo kako ce ova staza patnje zapoceti ponovno kada je duša opet razložena i staza kroz tvorevine zapocne skroz ispocetka.... I niti ce patnja dokoncati sve dok ogromna krivnja nije, prije ili poslije, iskupljena kroz Isusa Krista, kada je volja ljudskog bica spremna zaputiti se stazom prema Križu i apelirati Njemu za oproštenje od njegove krivnje.... I ovaj veliki blagoslov je na raspolaganju vama ljudima na Zemlji.... Ako ga ne iskoristite i ne obratite pažnju na njega [[(ako život prode bez da je covjek našao Isusa Krista)]] onda vaša patnja nece dokoncati, jer vi ste jako udaljeni od Mene, vašeg Boga i Stvoritelja, a to uvijek predstavlja nedostatak slobode, svjetla i snage i posljedicno tome vi isto tako necete biti sretni.
AMEN
Traducteurs