L'Homme Jésus devait mourir sur la Croix pour expier la faute des péchés de Son prochain, parce que sans la mort sur la Croix il n'y avait aucune Libération de leur faute. Et Il a accompli l'Œuvre de Libération dans la libre Volonté, Il n’y a été forcé d'aucune part. Donc il a dû parcourir en tant qu’Homme un chemin terrestre, dans lequel Il s'est totalement joint avec l'Éternelle Divinité, Il devait mener une vie d'amour et à travers l'Amour s'unir avec l'Éternel Amour. Son Chemin terrestre était difficile et douloureux, parce qu'Il savait Sa Mission, et vu que son Être était pur Amour, Il savait aussi tout ce qui devait se produire et ce qui devait encore arriver et ainsi Il savait aussi Son amer souffrance et sa mort, Il embrassait avec le Regard Sa Vie jusqu'à la fin de Son très grand tourment. Mais Il a tenu bon. Pour lui il aurait bien été possible de refuser, il n'aurait eu à craindre aucune contrainte de Dieu, parce que Sa Volonté était respectée comme celle de tout autre homme, mais dans Son Amour et dans Sa Sagesse Il vit le terrible état de Son prochain et qu'il n'y avait aucune porte de sortie, parce que les hommes eux-mêmes n’étaient pas assez forts pour se libérer des chaînes de l'adversaire de Dieu. Et la faiblesse de l'humanité L'attendrissait et Le poussait à une Œuvre de Miséricorde qui devait être accomplie seulement une fois par Amour pour l'humanité souffrante. L'Amour en Lui était si profond qu'il l'a poussé à Sa Décision de S'offrir Lui-Même à Dieu en Sacrifice d'Expiation pour que les hommes deviennent libres de leur grande faute du péché et puissent de nouveau revenir au Père qui attendait nostalgique Ses fils et qui a donc accepté le Sacrifice de l'Homme Jésus. La libre Volonté a bougé Jésus lorsque, grâce à Son Amour, Il reconnaissait dans quelle misère se trouvait l'humanité. Seulement alors Il Se rendait compte de Sa Mission, Il reconnaissait que Dieu Lui-Même l'avait choisi comme Enveloppe, pour accomplir en Lui l'Œuvre de Libération, et alors Il savait aussi que la Crucifixion serait son Sort dans la vie terrestre. Il ne s’est pas laissé effrayer par ce savoir, Il marchait consciemment parmi les hommes et les enseignait pour qu'ils se rendent digne de l'Œuvre de Libération à travers une juste vie dans l'amour, pour qu'ils apprennent à Le reconnaitre à travers une juste vie d'amour ainsi que Celui Qui se cachait en Lui. Mais vraiment cette consciente du chemin vers la Croix augmentait la mesure de souffrance qu'Il a pris sur Lui pour l'humanité, parce qu'Il savait toutes les douleurs et les souffrances qui l'attendaient et souvent Il Se sentait poussé à céder et à ne pas pouvoir parcourir le chemin jusqu'à la fin par Sa libre Volonté. Mais toujours seulement pour un temps bref, parce que l'Amour en Lui pour Ses frères pris en esclavage était plus fort, et l'Amour déterminait Sa Volonté de tenir bon jusqu'à la fin et de passer à travers toutes les souffrances et les douleurs jusqu'à Sa mort atroce sur la Croix, qui cependant a été ensuite couronnée avec Sa glorieuse Résurrection et Son Ascension au Ciel. L'Homme Jésus n'y était pas poussé, Il a accompli dans la libre Volonté l'Œuvre de Libération, mais Il était rempli d'Amour et cela était en Lui la Force de poussée pour Son Œuvre de Miséricorde. L'Amour cependant était Dieu, et ainsi Dieu a souffert en Jésus la mort sur la Croix, Il a accompli l'œuvre d'Expiation pour l'humanité, Il a pris sur Lui la faute et Il l'a expiée, Il a racheté le monde du péché et de la mort.
Amen
TraducteursCovjek Isus je morao umrijeti na Križu zbog krivnje grijeha Njegovih bližnjih, buduci bez smrti na Križu ne bi bilo otkupljenja njihove krivnje. Ali, on je u slobodnoj volji ostvario otkupljujuce djelo, On ni sa jedne strane nije bio prisiljen na to.... I zato je On morao preci zemaljski put kao covjek, u kojem se On u potpunosti pridružio vjecnom Božanstvu, odnosno, On je morao voditi život Ljubavi i kroz Ljubav Sebe sjediniti s vjecnom Ljubavi. Njegov zemaljski put je bio težak i mukotrpan, jer je On znao za Svoju misiju, On je takoder znao, buduci je Njegovo bice bilo cista Ljubav, o svemu što je vec bilo i što je moralo doci, pa je tako On znao i o Svojoj gorkoj patnji i umiranju, On je sagledao Svoj život sve do kraja Njegove prevelike muke. Ali, On je izdržao.... Njemu je uistinu bilo sasvim moguce Sebe uskratiti, On se nije trebao bojati nikakve prisile od Boga, buduci je Njegova volja bila poštovana kao ona svakog drugog covjeka… ali u Svojoj Ljubavi i Svojoj mudrosti, On je zapazio užasno stanje Njegovih bližnjih, i da otuda nije bilo nikakvog izlaza, jer ljudi sami nisu bili dovoljno snažni da se oslobode iz okova Božjeg protivnika. A, slabost covjecanstva Ga je ganula i potakla Ga na djelo milosrda, koje je bilo ostvareno samo jednom, iz Ljubavi prema trpecem covjecanstvu. Ljubav u Njemu je bila tako duboka, da Ga je nagnala na Njegovu odluku, da ponudi Sebe Samoga Bogu, kao žrtvu pomirenja (namirenja, poravnanja), da bi ljudi postali slobodni od njihove velike krivnje grijeha, i opet se mogli vratiti Ocu, Koji je cežnjivo išcekivao Svoju djecu, i Koji je stoga takoder prihvatio žrtvu covjeka Isusa. Slobodna volja je ponukala covjeka Isusa kada je, zahvaljujuci Svojoj Ljubavi, prepoznao u kakvoj bijedi se našlo covjecanstvo.... Tek tada je postao svjestan Svoje misije, tek tada… kada se slobodna volja u covjeku odlucila… On je prepoznao da je Bog Sam izabrao Njega Sebi za omotac (cahuru, ljusku), kako bi u Njemu ostvario djelo Otkupljenja, i onda je On takoder znao o cijelom Križnom putu, koji je bio Njegova sudbina u zemaljskom životu. Nije se dao zaplašiti (ustuknuti) pred ovim znanjem, On je svjesno hodao medu ljudima i poducavao ih, tako da se oni, kroz ispravan život Ljubavi, ucine dostojnima djela Otkupljenja, tako da oni kroz ispravni život Ljubavi, Njega nauce prepoznati, i Onoga, Koji se sklonio (krio) u Njemu… Ali, upravo je ovaj svjesni put prema Križu, uvecao mjeru patnje, koju je On uzeo na Sebe zbog covjecanstva, buduci je On znao o svim Svojim bolima i patnjama koje su Ga cekale, i On se cesto osjecao ponukanim da od toga odustane, i da, zahvaljujuci Svojoj slobodnoj volji, ne prode put do kraja… Ali, uvijek samo kratko vremena, buduci je Ljubav u Njemu za Njegovu porobljenu bracu bila snažnija, i Ljubav je odlucila (odredila) Njegovu volju da izdrži do kraja, i prode kroz sve patnje i boli sve do Njegove mucne smrti na Križu, koja je potom medutim, bila okrunjena Njegovim proslavljenim uskrsnucem i uzašašcem (uznesenjem).... Covjek Isus nije bio natjeran, On je u slobodnoj volji ostvario djelo Otkupljenja, ali je bio pun Ljubavi, i Ljubav je u Njemu bila pokretacka snaga za Njegovo djelo milosrda.... Ljubav je medutim, bila Bog, i tako je Bog u Isusu pretrpio smrt na Križu, On je za covjecanstvo ostvario djelo pomirenja (naknade, ispaštanja, okajanja, poravnanja), On je uzeo na Sebe krivnju i nadoknadio ju (namirio, iskupio)… On je otkupio svijet od grijeha i smrti.
AMEN
Traducteurs