Celui qui a lutté pour posséder la vérité laisse derrière lui toutes les ténèbres, il aura une explication à tout, il saura qu’il y a des rapports entre toutes les choses, il comprendra que son chemin le mène vers le haut, qu’il a trouvé l’alliance avec Dieu, qu’il ne peut plus errer puisque Dieu Lui-même lui offre la vérité. Mais d’abord, lutter pour posséder la vérité veut dire la désirer sincèrement, puis ouvrir son cœur à tout savoir maintenant porté à sa connaissance.... que ce soit de l’extérieur ou bien de l’intérieur ou aussi sous forme de pensées.... Car le cœur aura sa propre tendance à accepter ou à repousser vérité et erreur, et par conséquent, il exercera son influence sur l’homme dans ce sens.
Il faut lutter pour posséder la vérité c’est à dire qu’il faut que la volonté même de l’homme entre en action.... La vérité ne peut pas être communiquée simplement à une personne qui reste tout à fait passive, qui ne la désire pas d’elle-même, et qui ne fait pas les préparatifs nécessaires pour pouvoir la posséder. Car une telle personne restera dans les ténèbres de son esprit et ne gagnera pas la hauteur. Or c’est la vérité qui est le chemin vers le haut.... La vérité, c’est le bien spirituel amené aux hommes par Dieu Lui-même Qui cherche un récepteur dans tout être humain, et que la volonté de chaque homme peut s’approprier, parce qu’elle peut être communiquée à l’homme de manières très variées.... mais elle présuppose toujours le désir. Et celui qui l’a en sa possession ne se trouve plus dans les ténèbres ; pour lui, tout est clair comme le jour, pour lui il n’y a plus de doute, car même ce qui ne lui est pas encore clair lui sera élucidé avec ses prières, pourvu qu’il s’adresse à la source de cette vérité .... c'est-à-dire que c’est à Dieu Lui-même qu’il soumet ses doutes et ses questions, en attendant que Dieu lui réponde par le cœur.... Le désir de la vérité, de la communication avec Dieu par la pensée, et l’écoute de ce qui viendra de son intérieur lui garantiront alors une réponse claire et véridique. Vous autres les hommes vous devez savoir qu’il ne doit pas nécessairement exister pour vous des questions inexpliquées pourvu que vous vouliez des lumières et que vous posiez toute question à Celui Qui est la Vérité Même, et Qui est prêt à en faire part à Ses enfants terrestres pour leur donner de la lumière, pour leur éclairer le chemin vers la hauteur.
L’homme créé en premier, en ce qui concerne son corps, était un acte de création de Mon amour. Il M’a fallu créer au spirituel déchu une enveloppe extérieure au moment où il était, à force de son travail, remonté des profondeurs jusqu’à un niveau qui lui permettrait de passer la dernière épreuve de volonté dans un total libre arbitre.... Il M’a fallu créer des formes pour tous les esprits originels jadis créés dont toutes les substances antérieurement dissoutes – après un temps infiniment long – s’étaient de nouveau rassemblées et donc qui, en essences conscientes de leur «je», attendaient d’être admises à une activité.... La création d’une telle forme extérieure pour un esprit originel n’était rien d’autre qu’un nouvel ouvrage de création parmi les innombrables surgis auparavant :.... c’était Ma pensée extériorisée qui par Ma volonté se montrait devant Moi toute exécutée. Mais donner la vie à cette forme créée n’était possible qu’en la pénétrant par Ma force d’amour....
Le spirituel créé à l’origine était de l’énergie d’amour écoulée de Moi.... Donc, pour animer la forme extérieure, il lui suffisait d’en prendre possession.... Le spirituel se trouvait juste avant son achèvement.... mais il en était très éloigné parce qu’il lui manquait l’ultime connaissance.... parce que le péché qui accablait toujours le spirituel l’avait privé de la connaissance complète, et que dans cet état il avait donc encore besoin d’instructions et de commandements.... Pour gagner de nouveau cette connaissance, il devait mûrir lentement en obéissant à ces commandements.... Une grande lutte spirituelle avait précédé étant donné qu’il y avait un grand nombre de ces esprits originels déchus qui voulaient prendre demeure dans la première forme créée par Moi.... Car ils avaient compris une chose, c’est qu’ils ne trouveraient de nouveau accès à Moi que dans la forme d’un homme, et qu’ils n’arriveraient à une plénitude illimitée de force et de lumière que par une vie probatoire pendant laquelle ils devraient prouver dans quel sens ils feraient usage de la force à leur disposition. Mais J’ai choisi Moi-même cet esprit originel qui devait séjourner dans le premier homme.... Car Moi seul savais en qui la résistance contre Moi s’était suffisamment affaiblie pour qu’il puisse être chargé de la dernière épreuve de la vie terrestre. Je savais, Moi, la volonté de qui était à même de résister aux tentations de Ma force adverse.... J’ai donc choisi un esprit originel qui avait jadis été en tête de la défection des esprits .... accablé en effet plus lourdement par ce péché, mais que Mon amour s’efforçait d’autant plus de regagner, parce que dans ce cas, d’innombrables êtres l’auraient suivi et la rédemption se serait passée beaucoup plus rapidement.... Il est vrai que depuis des éternités Je savais que cet esprit originel échouerait.... Cependant, c’était l’esprit le plus fort en ce qui concerne sa volonté transformée pendant les stades préalables, donc il avait droit à être transféré à l’état de libre arbitre le premier car c’était lui qui offrait la meilleure perspective pour réussir l’épreuve de volonté....
La forme du premier homme.... avant que cet esprit originel s’y installe, était visible par Lucifer aussi; qui savait bien que cette forme était la porte de passage du règne des ténèbres, de son domaine, dans Mon règne, le règne de la lumière.... Il savait également que, à moins de perdre sa suite, il lui fallait, pendant ce temps probatoire accordé à l’homme, appliquer tout moyen possible pour M’arracher le spirituel afin de faire tourner le résultat de l’épreuve à son avantage.
La forme créée par Moi était encore sans vie lorsque Lucifer s’en emparait pour l’animer de son esprit à titre probatoire.... mais son esprit effréné fit éclater la forme, et il était sûr du fait que tout esprit banni dans cette forme la ferait éclater, et que pour lui, il n’y avait aucun risque de perte. J’admettais cette tentative pour lui prouver maintenant que son hypothèse était fausse.... Car ce spirituel-là qui devait s’incorporer dans l’homme n’avait plus la même volonté que Lucifer suite à sa longue course de développement dans la création ; il s’installait docilement dans la dernière forme extérieure, et cet esprit originel-là était de nouveau proche de l’état originel, et avant la chute, la forme extérieure ne lui semblait pas être une chaîne.... Car il était maître de la création, c’était en maître qu’il pouvait commander la terre à sa disposition avec toute la création.... Il était puissant et vigoureux.... sujet à Ma seule puissance qui ne lui imposait qu’un seul commandement facile et en obéissant il aurait brisé toute chaîne qui lui était encore imposée....
Et lorsque Lucifer s’en rendit compte, il réfléchit à ce qu’il pouvait faire pour empêcher l’homme d’obéir à ce commandement ; et comme il connaissait lui-même la forme du premier homme, il essaya de la lui rendre odieuse en la représentant comme une chaîne.... en lui représentant la liberté comme dépendante de l’infraction à ce commandement.... donc d’irriter de nouveau contre Moi l’âme de l’esprit originel en lui faisant croire que Je ne lui accorderais pas la pleine liberté.... Ce fut une induction en erreur consciente à laquelle le premier homme aurait pu résister – si seulement il avait suivi Mon commandement facile.... si pour le moment il s’était contenté de posséder une puissance et une vigueur qui en effet le rendait bienheureux jusqu’au moment où Mon adversaire allumait en lui le désir impur :.... d’être plus grand que Celui Qui lui était reconnaissable en puissance au-dessus de lui.... Dont il avait connaissance mais Dont il mésestimait quand même le commandement.... La chute du premier homme a ainsi été une répétition de la première chute de cet esprit originel. Il suivait Lucifer, et précipitait dans la profondeur d’innombrables êtres.... de sorte que maintenant, tous les descendants du premier homme furent réduits à l’état de faiblesse de pécheurs jusqu’à ce que Jésus leur vienne en aide, jusqu’à ce que Jésus Christ, par Sa mort à la croix, gagne aux hommes la force de volonté nécessaire, jusqu’à ce que Jésus Christ oppose aux tentations de Lucifer Sa volonté forte, et l’emporte sur lui....
Tant qu’il se sentait encore maître du monde des esprits qui M’avaient fait défection avec lui, rien n’aurait pu convaincre le premier être créé, Lucifer, de suivre la course terrestre en homme, car lui-même n’avait pas parcouru la voie par la matière, par la création avant la création des premiers hommes.... Cet esprit primordial était toujours, en matière de volonté, Mon adversaire le plus acharné, il se sentait lui-même maître de la création contenant le spirituel qui l’avait suivi jadis, même s’il n’avait pas d’influence sur ce spirituel. Donc en lui subsistait toujours une résistance constante, et il ne se serait jamais soumis à une coercition, jamais il ne serait entré de bon gré dans une forme que Ma volonté avait créée.... parce qu’il haïssait toutes les formes créées pour le spirituel, tous les ouvrages de création, et cherchait à les détruire.... Mais le pouvoir sur les ouvrages de création lui avait été ôté, tandis que l’influence sur les ouvrages de création lui avait été concédée au moment où celui-ci devait se décider librement en Ma faveur ou en la sienne.... Il se rendait compte aussi qu’il ne pourrait détruire une forme dès le moment où elle était habitée par des essences spirituelles, et c’est pourquoi il a examiné la forme du premier homme à l’avance, car son but était de faire briser sa forme extérieure par l’esprit originel lui-même qui devait y être incarné.... parce qu’il croyait lui procurer ainsi la liberté que J’avais enlevée au spirituel pendant son passage par les ouvrages de création.... Il voulait M’empêcher de mener à bien le plan de salut.
L’antagonisme entre Moi et lui existe depuis sa défection, et de son côté, il n’y renoncera jamais avant de se reconnaître totalement dépourvu de force et, dans la plus profonde faiblesse et bassesse, il Me priera de lui attribuer de la force.... Pour cette raison, il aurait été impossible de le laisser séjourner, lui, dans la première forme humaine. Car en lui, il n’y avait pas la volonté de remonter vers la hauteur, tandis que le spirituel, ayant déjà parcouru la création en état d’Il faut, était déjà affaibli dans sa résistance contre Moi, et ne devait que faire preuve une fois de renoncer pour de bon à la résistance contre Moi et contre Ma force d’amour. Et Lucifer savait combien ce spirituel s’était déjà éloigné de lui, et il savait aussi que maintenant il risquait de le perdre pour de bon. Et comme l’esprit originel engendré dans le premier homme avait été jadis son appui principal, la chute de celui-ci l’intéressait spécialement.... Mais il se rendait compte aussi que celui-ci désirait être délivré de toute chaîne matérielle....
A cet esprit originel J’associais maintenant un deuxième être qui devait lui servir de soutien, et d’épreuve de volonté en même temps. Chacun d’eux aurait pu aider l’autre à atteindre le dernier but ; Je n’ai pas placé la responsabilité sur une épaule seule.... A tous les deux, Je donnais le commandement, et tous les deux pouvaient atteindre le but ensemble.... Et Lucifer s’est servi de ce deuxième être, dont il reconnaissait la volonté affaiblie, et ainsi il espérait arriver au but.... L’épreuve de volonté devait être exigée du premier couple humain, et pour cette épreuve, les forces adverses devaient pouvoir agir également, car Lucifer aussi combattait pour ses créatures qu’il ne voulait pas lâcher, bien qu’elles fussent propres à Moi aussi. Son plan réussit, mais ne M’empêchait pas de donner toujours de nouveau à d’innombrables êtres la possibilité de se transformer en l’homme sur cette terre, et d’atteindre ainsi un degré de maturité de plus en plus élevé – bien que par la chute du premier homme la porte du royaume de la lumière soit resté close jusqu’à la venue de Jésus Christ .... Ainsi la rédemption des êtres spirituels a été remise à plus tard, mais non pas perdue de vue, car ce que le premier homme n’a pas pu faire a été accompli par l’homme Jésus.... Il a été plus fort que Mon adversaire, car il se servait de Ma force.... Il M’était et Me restait attaché par l’amour, et accomplissait volontairement ce que les premiers hommes n’avaient pas accompli comme commandement.... Il s’est totalement soumis à Ma volonté, et il M’a prouvé Son dévouement par Sa souffrance et Sa mort à la croix.... Il connaissait le péché originel et le tort répété par les premiers hommes, et afin d’annuler cette dette, afin de racheter les hommes, il M’a fait un sacrifice que J’ai accepté comme suffisant.... un sacrifice qui ouvrait de nouveau la porte du royaume spirituel, la voie vers Moi, de sorte que maintenant, toutes Mes créations peuvent faire leur salut en Le reconnaissant comme fils de Dieu et Rédempteur du monde....
Amen
TraducteursSvatko tko stremi prispjeti do istine ostavlja iza sebe svu tamu, on će za sve imati objašnjenje, poznavat će međuodnos između svih stvari, on će prepoznati kako njegov put vodi nagore, da je pronašao sjedinjenje sa Bogom, kako više ne može griješiti pošto mu Bog Osobno dostavlja istinu. Ali stremljenje za istinom znači da za njom najprije treba iskreno žudjeti, i onda znanje koje prima.... bilo ono izvani ili iznutra u obliku misli.... treba biti prihvaćeno sa otvorenim srcem. Jer srce će biti voljno ili prihvatiti ili odbaciti istinu i pogrešku i na taj način sukladno utjecati na osobu.
Za istinom treba čeznuti u tolikoj mjeri da volja ljudskog bića mora biti aktivno uključena.... nju se ne može jednostavno dati potpuno pasivnoj osobi koja ju sama ne želi i koja neće poduzeti nužne korake da bi ju stekla. Jer onda će on ostati u duhovnom mraku i neće ostvariti napredak. Istina je, međutim, uzlazni put.... Istina je duhovno znanje dostavljeno ljudima od strane Boga Osobno koja nastoji pronaći primatelja u svakom ljudskom biću, koja može biti stečena od strane volje svakog čovjeka budući može biti prenijeta ljudima na mnoge različite načine.... ali za njom uvijek najprije treba čeznuti. No svatko tko je stekao istinu [[ili ‘prispjeo do istine’]] više ne živi u mraku, sve mu je kristalno jasno, on više ne sumnja, jer što god je još nejasno će mu biti objašnjeno kada to zatraži pod uvjetom da se okrene izvoru istine.... pod uvjetom da svoje sumnje i pitanja postavi Bogu Osobno i onda čeka da mu Bog odgovori kroz njegovo srce.... Žudnja za istinom, mentalni kontakt sa Bogom i njegovo unutarnje osluškivanje mu također osigurava jasan i istinit odgovor. Vi ljudi bi trebali znati da za vas ne treba postojati ni jedno neriješeno pitanje samo pod uvjetom da želite objašnjenje te svako pitanje predstavite Onome Koji je Sama istina i Koji ju također želi dodijeliti Svojoj djeci kako bi ih prosvjetlio, kako bi osvijetlio njihov put uzlaska:
Tijelo prvo-stvorenog ljudskog bića je također bilo djelo stvaranja od strane Moje ljubavi. Ja Sam tada morao stvoriti izvanjsku čauru/kućište za palog duha jednom kada je odradio svoj put na gore od ponora do točke gdje je bio sposoban poduzeti njegov konačni test volje u potpunoj slobodi.... Morao Sam stvoriti forme za sve Moje jednom stvorene prvobitne duhove čije su se ranije razložene supstance ponovno sakupile nakon beskonačno dugog vremena i koji su, stoga, kao samo-svjesna bića još jednom, čekali dopuštenje da postanu aktivni.... Stvoriti izvanjsku formu takvog prvobitnog duha se nije razlikovalo od bezbrojnih mnogih djela stvaranja koja su prethodno nastala.... to je bila Moja eksternalizirana misao koja se, kroz Moju volju, pojavila preda Mnom već upotpunjena/kompletna. Ali dati život toj formi je bilo jedino moguće tako što bi se prožela [[ili ‘ali oživjeti tu formu je bilo moguće jedino prožimanjem’]] sa Snagom Moje ljubavi....
Prvobitno stvoreni duh je, međutim, bio Moja isijana snaga ljubavi.... Otud je on jedino trebao zaposjednuti izvanjsku formu kako bi ju pretvorio u živo biće. Duh je bio blizu svoga savršenstva.... a ipak daleko od njega pošto mu je nedostajala konačna realizacija [[ili ‘krajnji uvid’]].... budući ga je grijeh sa kojim je bio opterećen potpuno lišio sveg znanja i u tom stanju je trebao poduku i zapovijedi.... na taj način je on trebao postepeno sazrijeti u realizaciju pomoću vršenja/udovoljavanja tim zapovijedima....
Velika duhovna borba se dogodila prethodno pošto je veliki broj palih prvobitnih duhova želio okupirati Moju prvo-stvorenu formu.... Jer oni su znali kako su mogli ponovno doći/pristupiti k Meni jedino u tijelu ljudskog bića, da će biti sposobni postići nezamislivo izobilje snage i svjetla jedino kroz probu života [[= životni test]] u koj-oj[[/em]] su trebali dokazati na koji način će iskoristiti snagu koja im je na raspolaganju.... Ali Ja Osobno Sam odlučio koji će se prvobitni duh nastaniti u prvom ljudskom biću.... Jer jedino Ja Sam znao čije se suprotstavljanje Meni tako oslabilo da bi mu se mogla nametnuti konačna proba zemaljskog života; Ja Sam znao čija bi se volja mogla oduprijeti sili Mojeg neprijatelja. Prema tome, odabrao Sam jednog prvobitnog duha koji je jednom tijekom otpadništva duhova zauzimao vodeću poziciju.... koji je doista bio teže opterećen grijehom ali kojeg je Moja ljubav itekako puno težila ponovno zadobiti, jer bezbrojna bića bi ga na isti način slijedila i iskupljenje bi moglo puno brže napredovati.... Znao Sam, u stvari, od vječnosti kako će ovaj prvobitni duh pogriješiti/podbaciti.... Usprkos tome, poradi njegove promijenjene volje tijekom preliminarnih stadija on je bio najsnažniji duh, tako je također bio ovlašten [[= imao pravo]] biti prvi koji će primiti stanje slobodne volje, a što je stoga nudilo najbolju perspektivu prolaženja testa volje....
Forma prvog ljudskog bića.... prije nego ju je okupirao ovaj prvobitni duh, je također bila vidljiva Luciferu, koji je zasigurno znao kako je ova forma bila [[izlazna]] kapija iz kraljevstva mraka, iz njegovog carstva, u Moje kraljevstvo, u kraljevstvo svjetla.... On je također znao.... ako nije želio izgubiti svoje sljedbenike.... kako je morao koristiti sva sredstva da bi duše oteo nazad od Mene tijekom odobrenog probnog perioda za ljudskog biće, kako bi tu probu okrenuo u svoju korist....
Moja stvorena forma je i dalje bila bez života kada ju je Lucifer ščepao sa ciljem bi ju testirao oživljavajući ju sa svojim duhom.... pa ipak, njegov je nepripitomljeni duh raspuknuo formu, i on je bio uvjeren kako će nju raspuknuti svaki duh prognan u ovu formu i kako za njega nikad neće biti nikakve opasnosti gubitka....
Dozvolio Sam da se ova proba dogodi i onda Sam mu dokazao kako je njegova pretpostavka bila pogrešna.... Jer zahvaljujući svojem dugom procesu razvoja sâm duh koji se trebao utjeloviti u ljudskom biću više nije dijelio Luciferovu volju, on je dobrovoljno okupirao konačnu izvanjsku formu, i pošto je ovaj prvobitni duh bio blizu svojeg izvornog stanja on izvanjsku formu nije smatrao zaprekom koja bi spriječila padanje u grijeh.... Jer on je bio gospodar nad cijelim stvaranjem, on je mogao vladati kao gospodar nad zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svakom tvorevinom.... Imao je izobilnu moć i snagu.... jedino podređenu Mojoj moći, koja mu je jedino dala laganu zapovijed, poslušnost kojoj bi bila skršila svako njemu nametnuto ograničenje....
A kada je Lucifer ovo shvatio razmišljao je o načinima kako spriječiti ljudsko biće izvršiti ovu zapovijed, a pošto je poznavao tijelo prvog ljudskog bića on je pokušao učiniti ga odbojnim predstavljajući ga kao zapreku.... time što je oslobođenje od njega činio ovisnim o kršenju ove zapovijedi.... podstičući na taj način prvobitnog duha da se iznutra ponovno pobuni protiv Mene zbog toga što mu nisam dao potpunu slobodu.... To je bila promišljena prevara kojoj se prvo ljudsko biće moglo suprotstaviti/oduprijeti jednostavnim pridržavanjem Moje jednostavne zapovijedi.... da je bio zadovoljan sa njegovim posjedovanjem moći i snage koji su ga činili doista sretnim sve dok Moj neprijatelj nije u njemu pobudio nečistu žudnju.... da bude veći od Onog, Koji je bio perceptibilna sila nad njime.... o Kojem je on znao i Čiju je zapovijed usprkos tome zanemario....
Pad prvog ljudskog bića u grijeh je prema tome bilo ponavljanje prvog pada prvobitnih duhova. On je slijedio Lucifera i za sobom je u ponor povukao nebrojena bića.... baš kao što su svi potomci prvog ljudskog bića iza toga također bili postavljeni u oslabljeno stanje grešnih ljudi sve dok Isus Krist nije došao izbaviti ih, sve dok Isus Krist kroz Njegovo raspeće nije postigao snagu volje namjesto čovječanstva, sve dok se Isus Krist nije suprotstavio Luciferovom iskušenju sa Njegovom snažnom voljom i porazio ga....
Ništa ne bi moglo potaći prvo-stvoreno biće, Lucifera, proći zemaljskim napredovanjem kao ljudsko biće sve dok je on sebe i dalje smatrao gospodarem duhovnog svijeta koji Me je zajedno sa njime napustio, jer on osobno se nije zaputio kursom kroz materiju, kroz stvaranje, prije stvaranja prvog ljudskog bića.... Kao duhovno stvaran duh on je u svojoj volji i dalje bio Moj najveći protivniik, on je sebe smatrao gospodarem stvaranja koje je pružalo utočište duhovnoj supstanci koja mu je pripadala, iako on sam nije imao utjecaja nad njom. Njegov unutarnji otpor je i dalje bio neslomljen, i on se nikad ne bi pomirio sa bilo kakvom prisilom, on sam nikad dobrovoljno ne bi ušao u formu stvorenu od strane Moje volje.... pošto je mrzio sve forme za duhovne supstance, sva djela stvaranja, i težio je uništiti ih.... Međutim, njegova mu je moć nad djelima stvaranja bila oduzeta, ali onda mu je bio podaren utjecaj nad svakom dušom kada je ova ponovno trebala donijeti svoju slobodnu odluku za Mene ili za njega.... On je također znao kako je sam bio nesposoban uništiti formu jednom kada je bila nastanjena duhovnim bićima, i iz tog razloga je unaprijed nadzirao formu prvog ljudskog bića, jer njegov je cilj bio navesti prvobitnog duha koji ju je trebao okupirati da uništi svoju vlastitu izvanjsku formu.... pošto je vjerovao kako bi ga on na taj način opskrbio sa slobodom koju Sam morao oduzeti svim duhovima poradi djela stvaranja.... On Me želio spriječiti kompletirati plan Spasenja.
Protivnost/opozicija između Mene i njega je postojala još od otpadništva i on neće nikada odustati od nje sve dok ne shvati kako je potpuno bespomoćan, te Me u najdubljoj slabosti i poniznosti zamoli da mu dam snage.... Iz ovog razloga bi bilo nemoguće dati njemu prvo ljudsko tijelo kao prebivalište. Jer njegova volja nije stremila ka uzlasku, dok je raniji otpor prema Meni od strane duhovne supstance, koja je prošla kroz stvaranje u stanju prisile, već bio umanjen i trebala je još samo jednom dokazati kako je odustala od svojeg protivljenja Meni i Mojoj snazi ljubavi. I Lucifer je znao koliko je ova duhovna supstanca sebe već udaljila od njega, i također je znao kako je sada postojao rizik da ju u potpunosti izgubi. A budući je prvobitni duh utjelovljen u ljudskom prvom ljudskom biću jednom bio njegov nepokolebljiv podržavatelj on je bio posebise zainteresiran prouzročiti njegov pad.... Ali on je također znao o njegovoj sadašnjoj žudnji da se oslobodi od svakog fizičkog ograničenja....
I zatim Sam Ja postavio drugo biće pored ovog prvobitnog duha, koje ga je istovremeno trebalo podržavati ali mu također i pomoći u svezi probe njegove volje. Njih obadvoje su trebali podržavati jedno drugo da bi pristigli do konačnog cilja; Ja nisam postavio odgovornost samo na jedno rame.... dao sam Zapovijed obadvoma, i obadvoje su bili sposobni ostvariti cilj zajedno.... I ovo drugo biće je iskoristio Lucifer, koji je prepoznao njegovu slabu volju i iz toga se nadao ostvariti svoj cilj.... Proba volje je morala biti postavljena pred prvi ljudski par [[u smislu, ‘od njih se to moralo potraživati’]], i kao podrška ovoj probi su također i protivne sile morale biti aktivne, jer Lucifer se isto tako borio sa svoje žive tvorevine, koje on nije želio izručiti premda su one također pripadale Meni. Njegov je plan uspio, ali untaoč tome, to Me nije zaustavilo bezbrojnim bićima opet i iznova pružiti priliku uzeti novu formu u ljudskim bićima ove zemlje i tako ostvariti još viši stupanj zrelosti čak ako su, zahvaljujući padu prvog ljudskog para, kapije do kraljevstva svjetla ostale zatvorene sve do dolaska Isusa Krista....
Prvi grijeh je odgodio ali nije otkazao iskupljenje duhovnih bića, jer ono što je prvo ljudsko biće podbacilo napraviti je bilo napravljeno od strane ljudskog bića Isusa.... On je bio snažniji od Mojeg protivnika budući se On okoristio Mojom snagom.... On je bio i ostao u kontaktu sa Mnom kroz ljubav i dobrovoljno je ostvario ono što prva ljudska bića nisu ispunila kao zapovijed.... On je sebe potpuno podredio Mojoj volji i dokazao Svoju privrženost Meni kroz Svoju patnju i smrt na križu.... On je znao za prvobitni grijeh i opetovanu krivnju prvih ljudskih bića, i kako bi poništio tu krivnju, kako bi iskupio čovječanstvo, On se ponudio prinijeti Mi žrtvu, što je Mene zadovoljavalo [[ili ‘za Mene bilo zadovoljavajuće’]].... žrtvu, koja je ponovno otvorila kapije duhovnog kraljevstva, stazu do Mene, i sada omogućuje svim Mojim živim bićima koja priznaju Njega kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta još jednom postati blaženo sretnima.
AMEN
Traducteurs