Les hommes qui se croient trop supérieurs pour implorer l’Aide à Dieu sont dans le plus grand éloignement de Dieu, ils ne peuvent ni croire en un Pouvoir tout-puissant qui Aide, ni voir dans la prière un pont qui mène à l'éternelle Divinité, et donc ils ne nouent aucune liaison avec Elle et de ce fait ils sont toujours totalement solitaires et, lorsque des difficultés où l'aide terrestre ne peut plus rien s'approchent d’eux, ils ne peuvent y faire face. Parce que si, dans cette misère, l'homme ne trouve pas Dieu, cela est une preuve qu’il reste encore dans une grande opposition contre Dieu, que la vie terrestre ne lui a encore apporté aucun développement vers le Haut, que donc il se trouve dans un état très pitoyable, lorsqu’il doit laisser la vie terrestre. Il n'a fait encore rien de conscient sur lui, pour arriver à une marche plus élevée. Pour cela il lui manque la force, vu qu’il ne l'a pas demandée dans la prière. Et malgré cela ces hommes doivent sentir la bénédiction de la prière, parce qu'ils pourront constater un ramollissement perceptible de leur être, dès qu’un prochain priera pour eux. L’intervention peut faire beaucoup et la plupart de l'humanité serait sauvée si l’un voulait demander pour l'autre l’amour et la grâce de Dieu. Alors la volonté de refus ne serait plus aussi grande, parce que Dieu écoute la prière qui révèle l’amour désintéressé pour le prochain, lorsqu’Il est prié pour le don d’une aide pour le prochain. L'infini Amour de Dieu est toujours prêt pour s'acquitter d'une telle prière, parce qu'elle témoigne de l'amour pour le prochain. Car l'éloignement de Dieu peut être diminué seulement au moyen de l'amour, et si l'être échoue et il peut être aidé encore sur la Terre au moyen de l'intervention et il peut lui être indiqué la voie juste.
Plus loin l'homme se trouve de l'éternelle Divinité, plus incompréhensible lui est aussi la pensée d’une aide. Et de ce fait il ne se tourne pas vers Dieu dans la prière. Mais vu qu’un changement de pensée peut être obtenu seulement par une intime prière, l'homme ne doit perdre aucune possibilité de prier intimement pour son prochain qui est encore faible dans la foi. La force de la prière est énorme, et par la prière l'homme croyant obtient tout, et elle a un effet surtout sur l'état spirituel, c'est-à-dire que l'homme renonce à sa résistance contre tout le spirituel, il deviendra réfléchi et ce qu’il avait auparavant constamment refusé, maintenant il l'étudie et il arrivera à un autre résultat. Cet homme qui prie pour l’éclairage spirituel de son prochain a une influence hors du commun et cela s'exprime de sorte que celui-ci écoute maintenant volontairement ce qui lui est transmis, même si initialement il était réticent, ainsi il réfléchit et si plus tard il s’en rappelle, il l’accepte volontiers et avec joie. Et ainsi l'éloignement de Dieu diminue. La prière intérieure apporte la plus grande force et donc elle doit se manifester sur le prochain, lorsque la prière était pour lui. Les hommes loin de Dieu ne sont donc pas perdus sans espoir, parce que lorsqu’ils trouvent quelqu'un qui reconnaît la grande misère spirituelle de ceux-ci et qui voudrait les libérer, eux-mêmes ont en main un moyen efficace, une intime prière adressée à Dieu, que l'homme qui était incorrigible, perçoit agréablement et il ne peut pas se fermer à cet amour. Il sera guidé sur la voie juste et arrivera même à la reconnaissance, même si c’est souvent seulement après un temps long ; mais il n'est pas exposé sans espoir à l'influence de l'ennemi, ainsi les êtres bons qui luttent rapporteront la victoire en aidant l'homme à le libérer de son état d'éloignement de Dieu.
Amen
TraducteursLjudi koji sebe smatraju previše nadmoćnima da bi Boga zazivali za pomoć su najudaljeniji od Boga.... oni nisu sposobni niti vjerovati u predusretljivu i svemoguću Silu niti gledati na molitvu kao na most koji vodi do nebeskog Božanstva.... koji prema tome neće niti uspostaviti vezu i tako su u potpunosti prepušteni sebi ako su suočeni sa poteškoćama koje zemaljska pomoć ne može riješiti. Jer ako čovjek ne može pronaći put do Boga u svojoj nevolji on time demonstrira da i dalje ostaje u očitoj opoziciji prema Bogu, da mu zemaljski život još nije donio viši razvoj, da je on prema tome i dalje u vrlo bijednom stanju ako mora napustiti svoj zemaljski život. On se još nije svjesno potrudio kako bi postigao viši stupanj. A pošto on za njega ne zamoljeva u molitvi, njemu također nedostaje snage da bi to učinio. A ipak, čak i ovi ljudi bi trebali osjetiti blagoslov molitve, jer biti će u stanju otkriti perceptibilno smekšavanje svoje prirode čim njihov bližnji moli u njegovo ime. Zauzimanje/posredovanje može postići jako puno i većina čovječanstva bi bila iskupljena do sada ako bi jedan čovjek apelirao Bogu za ljubav i milost u ime drugog. Onda svojevoljno odbacivanje više ne bi bilo tako ogromno, jer Bog uslišava svaku molitvu koja otkriva nesebičnu ljubav prema bližnjem ako je ono za što se zamoljeva dar realizacije/spoznaje za bližnjega. Božja beskonačna ljubav je smjesta voljna ispuniti takvu molitvu pošto ona svjedoči o ljubavi prema drugoj osobi. Udaljenost od Boga je međutim jedino smanjena kroz ljubav, a ako samo biće zakaže ono i dalje može biti pomognuto na zemlji i ispravan put mu može biti ukazan kroz zauzimanje/posredovanjem.
Što je čovjek udaljeniji od vječnog Božanstva utoliko mu je više nezamisliva ideja o pomoći. I on se prema tome neće ni okrenuti prema Bogu u molitvi. Ali pošto se promjena razmišljanja može postići jedino kroz iskrenu molitvu, čovjek ne bi trebao propustiti ni jednu priliku da iskreno moli za svog bližnjeg koji je i dalje slab u vjeri. Sila molitve je ogromna i čovjek može sve postići sa usrdnom/revnom molitvom, a ona posebice afektira duhovna stanja, to jest, čovjek će odustati od svojeg otpora u svezi svih duhovnih stvari, postat će reflektivan [[= sklon razmišljanju]] i razmišljat će o onome što je prije kategorično odbijao i onda će pristići do drugačijeg rezultata nego ranije. Čovjek koji moli u ime svoga bližnjeg za duhovno prosvjetljenje ima izvanredan utjecaj na potonjeg koji sebe manifestira činjenicom da je on voljan slušati što mu je priopćeno/pruženo, čak ako je najprije bio tome protivan, da on o tome razmišlja i, ako se toga kasnije prisjeti, da će to rado i sa veseljem prihvatiti. I na taj način će udaljenost od Boga biti smanjena. Iskrena molitva rezultira u ogromnoj snazi i mora prema tome stupiti na snagu/postati djelotvorna kod njegovog bližnjeg čim mu se ova molitva aplicira. Iz tog razloga ljudi koji su udaljeni od Boga nisu beznadežno izgubljeni, jer čim se netko može pronaći tko prepoznaje veliku nevolju i želio bi ih osloboditi od nje on ima djelotvorna sredstva na svom raspolaganju.... intimno zauzimanje kod Boga, koje ranije nepopravljiva osoba osjeća vrlo dobrotvorno tako da ne može ignorirati ovu ljubav. I on će biti vođen/izveden na pravi put i još ostvariti realizaciju/spoznaju, čak ako i nakon jako dugo vremena; ali on nije beznadežno prepušten na milost neprijatelju, umjesto toga bića koja se muče/naprežu za dobro će ostati pobjednici i pomoći će iskupiti čovjeka iz stanja u kojem se nalazi jako udaljen od Boga.
AMEN
Traducteurs