Cuando el alma del ser humano se une a su espíritu, cuando así lo deja al mando, el ser humano no puede extraviarse, y todos su pensamiento, querer y actuar estarán ahora correctamente dirigidos.... Pero ¿cuándo se une el alma con su espíritu?.... Este es el momento en que el ser humano aprende, desde su convicción más profunda, a creer en un Dios Creador, cuya creación él mismo es, y cuando tiene el deseo de entrar en contacto con este Dios reconocido.... cuando sus pensamientos se dirigen hacia Él y desea interiormente entrar en una relación con Él que Le agrade.... cuando tiene una actitud positiva hacia Dios.... Entonces será cogido por lo divino dentro de sí mismo, el espíritu que duerme dentro de él lo guiará a partir de ese momento, y se sentirá interiormente impulsado a vivir según la voluntad de Dios, encenderá el amor dentro de sí mismo, porque esto ya es la obra del espíritu en el ser humano, y porque el espíritu ahora también puede expresarse notablemente, porque el ser humano le da el derecho de hacerlo a través de su estilo de vida amorosa....
Así que, la obra del amor es, por primera vez señal de un espíritu despertado a la vida, ya que el espíritu determina al alma.... el pensar, el sentir y el querer en el ser humano.... y además, de un ser humano activo en el amor se puede decir con certeza que su alma se ha unificado con el espíritu. Y entonces, junto a su vida terrenal, el ser humano también vive una vida espiritual; entonces sus pensamientos no solo se centrarán en el mundo y las cosas terrenales, sino que a menudo habitará mentalmente en el reino donde busca a Dios; se ocupará de preguntas que trascienden el conocimiento terrenal, y las plantea, por así decirlo, al espíritu que obra en él, quien también las responde, aunque el ser humano sólo se crea “mentalmente activo”....
El deseo de estar en una relación correcta con Dios resulta inevitablemente en la unión de su alma con el espíritu, y este deseo seguramente se cumplirá, porque es una petición espiritual que el ser humano envía al Creador del Universo, la cual es escuchada y siempre respondida, porque es el propósito de la vida humana en general entrar en una relación correcta con Él.... Pero entonces el espíritu asume completamente la guía del ser humano, y entonces ciertamente logrará su objetivo....
Lo divino dentro del ser humano siempre se expresará cuando sus pensamientos se dirijan seriamente a Dios, porque entonces Dios Mismo obra en él a través de Su Espíritu, y cada pensamiento dirigido hacia Él es un paso hacia arriba. Y si el ser humano sigue conscientemente este pensamiento al enviar una oración a su Dios y Creador desde la Eternidad, Dios pronto Se le revelará a él como Padre, pues la oración es el puente que establece una conexión entre el ser humano y Dios.... pero entonces el ser humano está en el mejor cuidado, pues la Deidad esencial le capta y obra en él a través del Espíritu, de modo que éste continuamente reduce la distancia entre sí mismo y Dios, porque el espíritu presiona continuamente hacia el Espíritu Padre, y el deseo del ser humano de acercarse a Dios crecerá cada vez más hasta encontrar su plenitud en la unificación completa con Él a través del amor.... que ahora llena el ser del ser humano, porque el Amor Eterno obra en él....
amén
TraductorKad se duša čovjeka sjedini s njenim duhom, kad mu ona dakle prepusti vodstvo, čovjek ne može promašiti, i sve njegovo razmišljanje, htijenje i postupanje biti će ispravno usmjereno.... Ali kada se duša sjedinjuje sa njenim duhom?.... To je trenutak gdje čovjek iz najunutarnijeg uvjerenja povjeruje u Boga i Stvoritelja, Čije stvorenje je on sam, i kad ima potrebu s tim spoznatim Bogom stupiti u kontakt.... Kad su Mu njegove misli usmjerene i on iznutra želi s Njim stupiti u odnos koji je Bogu ugodan.... Kad se on pozitivno postavi spram Boga.... Tada će on biti obuhvaćen Božanskim u sebi, u njemu drijemajući duh upravlja ga od tog trenutka, i on će se iznutra osjećati potaknutim živjeti onako kako je Božja volja, on će u sebi upaliti Ljubav, jer je već to djelovanje Duha u čovjeku i jer se tad i Duh može primjetno izraziti, pošto Mu čovjek putem svog života u Ljubavi daje pravo na to....
Prakticiranje Ljubavi prvi je znak duha probuđenog u život, jer na to duh pokreće dušu.... razmišljanje, osjećanje, i htijenje u čovjeku.... i za Ljubav-no aktivnog čovjeka može se reći da se njegova duša sjedinila s duhom. A tada čovjek i pored svog zemaljskog života živi jedan duhovni život, tad se njegove misli neće baviti samo svijetom i zemaljskim stvarima, tada će on često misaono boraviti u tom području gdje on traži Boga; baviti će se pitanjima koja leže van zemaljskog znanja, i on ta pitanja onda postavlja takoreći tome u njemu djelujućem duhu, koji mu na njih i odgovara, čak i ako čovjek to uobražava samo kao “svoju vlastitu misaonu aktivnost”....
Žudnja za tim da se s Bogom stoji u ispravnom odnosu, za posljedicu neopozivo ima sjedinjenje njegove duše s duhom, a ta žudnja će mu sigurno i biti ispunjena, jer to je jedna duhovna molba, koju čovjek upućuje Stvoritelju Svemira, koja je zamijećena i uvijek odgovorena, pošto je svrha čovjekovog života uopće to da s Njim stupi u ispravan odnos.... pa duh tada preuzima potpuno vodstvo čovjeka, a onda ovaj sigurno i postiže svoj cilj....
Božansko u čovjeku uvijek će se izraziti kad se njegove misli zbiljski okrenu put Boga, jer tada Bog Sam i djeluje na njemu putem Svoga Duha, i svaka Njemu usmjerena misao korak je prema gore, a ako se tu misao svjesno slijedi, tako što čovjek uputi molbu svome Bogu i Stvoritelju od vječnosti, onda će se njemu Bog uskoro i objaviti kao Otac, jer molitva je most koji uspostavlja vezu od čovjeka k Bogu.... A tada je čovjek u najboljoj skrbi, jer Božansko biće zahvaća ga i na čovjeka utječe putem duha, tako da on jaz između sebe i Boga sve više smanjuje, jer duh neprekidno tiska prema Ocu Duhu, i žudnja u čovjeku da Bogu priđe bliže, biti će sve veća, sve dok ne nađe ispunjenje u potpunom sjedinjenju s Njim putem Ljubavi.... Koja onda ispunjava biće čovjeka, pošto Sama Vječna Ljubav djeluje u njemu....
AMEN
Traductor