Hay incontables almas en el Más Allá que luchan por llegar a la Altura, y estas se encuentran en grandes apuros porque su falta de fuerza no les permite el ascenso, y el reconocimiento de su debilidad las tormenta horriblemente porque no saben cómo remediarla. Precisamente esta falta de saber provoca su desdicha, porque la Ley desde eternidad sólo permite aplicarles lo que su voluntad permite - y conforme esta voluntad están atendidas.
Si desean la Luz, esta les será dada, pero sin nunca haberla sentido el bien que esta surte, tampoco la anhelan. Su estado angustioso consiste en que continuamente sufren porque ya no logran activar la voluntad para cambiar su estado desgraciado, porque no hacen sino servirse de ella para altercar con Dios y su suerte, y que rabian cruelmente contra toda su vecindad.
Estas almas ya se encuentran en un estado infernal porque hay poderes del infierno que continuamente las instigan; de modo que su cambio y su progreso hacia la Altura aún les costarán un tiempo inimaginable. También las almas que se han quedado en un letargo total pueden sufrir un tiempo eterno en una suerte fatal, si no les llega ayuda por alguna parte porque ellas solas no pueden remediar su situación a causa de la debilidad de su voluntad.
Para salir de esta miseria sólo les pueden ayudar seres cuyo amor las quiere liberar de las tinieblas... hombres en esta Tierra o también seres en el Más Allá que ya están en la Luz o que tienen un grado de saber ya algo más elevado que los capacita para prestar ayuda.
Incontables almas se encuentran en estos apuros, a los que los hombres deberían prestar ayuda, pero precisamente por parte de estos poca ayuda les llega, porque ya no creen en la vida del alma después de la muerte. En el ámbito espiritual los hombres tendrían un gran campo de actividad, si se hicieran cargo de las almas que en el Más Allá están sufriendo y les ayudaran para sacarlas de las profundidades... y esta ayuda prestada tendría su efecto sobre los mismos hombres el día que estos se encuentren en miseria corporal o anímica.
Pero los hombres se prestan poco para tal actividad redentora; e incluso a sus queridos en el Más Allá los dejan en sus apuros, a pesar de que se debieran preocupar sobre todo de estos...
Está bien hecho si en la Tierra se reúnen hombres que apoyen esa voluntad favorable a la Redención... hombres que quieren encender una Luz a muchas almas que se encuentran en tinieblas. Por eso también hay seres de Luz que apoyan la actividad redentora, manteniéndose cerca de lugares donde hay los que con amor se acuerdan de seres infelices en el Más Allá. Allí su asistencia es evidente, porque cuando la invasión de seres oscuros amenaza a la Obra de Redención, estos se ponen delante los hombres en la Tierra para protegerla.
Tanto las almas en el Más Allá como también los hombres en la Tierra tienen sus espíritus de la guarda que, cuando amenaza un peligro, entran en acción conforme a la voluntad de estos.
Pero donde haya hombres que quieren actuar de manera redentora, siempre estará el enemigo al acecho, para sembrar confusión donde se quiere ofrecer claridad a los que andan en tinieblas. Pero él no podrá evitar que los rayos de Luz que surgen del amor redentor aborden a las almas de las tinieblas, lo que a estas produce un bienestar; por eso acuden por donde sea que se reúnen hombres que les quieren ayudar - y esta voluntad será bendecida. Porque una vez que un alma haya entrado en la zona de influencia de un rayo de Luz de amor, esta nunca volverá a caer en la profundidad, sino buscará la Luz, y también la encontrará porque a cada alma será dado lo que desea.
Amén.
TraductorNebrojene se duše u onostranom naprežu uspeti [[iz ponora/bezdana]], i te duše trpe najgoru patnju, jer njihov nedostatak snage čini njihov uspon nemogućim, a njihova realizacija [[vlastite]] slabosti je za njih neizmjerno bolna pošto ne znaju kako poboljšati njihovu situaciju. Sam ovaj nedostatak znanja je njihova nesreća/bijeda, pošto im se zbog zakona vječnosti može dati jedino ono što žele, i oni primaju u skladu sa njihovom voljom. Ako žele svjetlo, oni će ga primiti, ipak bez da su doživjeli dobrobit svjetla oni niti ne žude za njime. Njihova agonija počiva u činjenici da su oni u neprestanom stanju patnje i više nisu sposobni prikupiti volju da bi ga promijenili. Ako ne koriste svoju volju da bi revoltirali protiv Boga i njihove sudbine, oni pak nastavljaju užasno bijesniti u njihovom okruženju. Ove su duše već u paklenom stanju, budući su neprestano podbadane od strane paklenih sila i za njihovu promjenu i težnju za usponom je i dalje potrebno nevjerojatno dugo vrijeme. Također bi i letargične/indiferentne duše jednako morale trpjeti njihovu bolnu sudbinu jedno izuzetno dugo vrijeme ukoliko ne prime pomoć sa strane, pošto su one zbog njihove slabe volje nesposobne sebi samima pomoći.
A ta im pomoć jedino može biti pružena od strane bića čija ih ljubav želi osloboditi iz tame.... od strane ljudi na Zemlji ili bića u onostranom koja su ili već prosvjetljena ili posjeduju tek nešto viši stupanj znanja koji im omogućava pomoći. Tako bezbrojne duše proživljavaju ovakvu nevolju i ljudi bi se nad njima trebali sažaliti.... ali posebice će ljudi rijetko pomoći tim dušama, pošto ljudi više ne vjeruju u nastavak dušinog života nakon smrti.. Ljudi bi mogli imati ogromnu sferu aktivnosti na duhovnom nivou da su potpomagali patničke duše u onostranom te su im pomogli uspeti se iz ponora, a pomaganje ovim dušama u onostranom bi zauzvrat opet imalo učinak na ljude kada trpe fizičku i psihološku nevolju.... Ipak ljudi vrlo rijetko sudjeluju u ovom iskupiteljskom radu, oni čak ostavljaju njihove voljene u onostranom u velikoj patnji, o kojima bi se posebice trebali brinuti.... To je razlog zašto je pozdravljeno sa velikom radošću kada se na Zemlji okupe ljudi koji imaju volju vršiti iskupiteljski rad i žele zapaliti svjetlo mnogim dušama u tami.
Iz ovog razloga svjetlosna bića isto tako igraju iskupljujuću ulogu utoliko što se ona također pojavljuju tamo gdje su se [[ljudi]] sa ljubavlju ispunjenim mislima prisjetili nesretnih duša u onostranom, i njihova je pomoć očigledna pošto oni zaštitnički okružuju ljude na Zemlji kada gomila mračnih duhovnih bića prijeti dovesti u opasnost iskupiteljski rad. Duše u onostranom baš kao i ljudi na Zemlji imaju njihove anđele čuvare koji će, zavisno o volji prijašnjih, intervenirati kada prijeti opasnost. A neprijatelj će uvijek vrebati tamo gdje ljudi žele vršiti iskupiteljski rad i pokušat će zbuniti one koji bi trebali ponuditi prosvjetljenje dušama u tami. Pa ipak on neće biti sposoban spriječiti da zrake svjetla, koje izbijaju iz iskupljujuće ljubavi, dodirnu duše u tami, koje osjećaju njihovu dobrobit i borave/pojavljuju se gdjegod se ljudi okupljaju sa voljom da bi im pomogli, i ovaj će rad biti blagoslovljen.... Jer jednom kada je duša bila dotaknuta zrakom svjetla i ljubavi, ona više nikad neće sići [[u ponor/bezdan]], ona će tražiti svjetlo i također ga pronaći, jer svaka će duša primiti ono za čim žudi.
AMEN
Traductor