Compare proclamation with translation

Other translations:

Incarnation of God....

The fact that I took abode on earth in a human shell will remain an insoluble problem for people as long as they live on earth, for they will never be able to comprehend that the most sublime, the creator of heaven and earth, could shelter in a human being, in a shell, which therefore meant limitation for this spirit of eternity. People will never be able to penetrate this mystery, even if it is explained to them according to their maturity of soul. This problem of the human manifestation is so mysterious and yet My love tries again and again to make it understandable to people so that they can believe what they should believe in order to become blissfully happy. For the time being, the reason for My incarnation on earth lies in My infinite love. My creatures were no longer able to recognize the connection between themselves and their creator. And thus I wanted to make Myself recognizable to them in order to stimulate them to re-establish the bond with Me, for My love eternally desires that which has emerged from Me. And the desire must also be on the part of My living creations if the union is to take place. Thus My love wanted to bring itself close to people so that they would recognize Me.... Man is only a work of creation in the smallest miniature compared to My infinitely great strength.... he would not be able to face My abundance of strength without being crushed by it.... Thus I had to confront him in a form he could understand and bear in order to give him the opportunity to make contact with Me. And thus I came to people as a human being.... My spirit, which also slumbers in every human being as a spiritual spark, took abode in all its fullness in a human form. The form thus hid the divine from their eyes, before which they could not exist if it were to irradiate them in all fullness of strength.... My spirit filled infinity.... But it could also shelter itself in the smallest shell because My spirit is not bound to time and space. My spirit did not need a cover, but it gave itself a cover for the sake of My creatures, which were never able to bear Me without a cover. In a human form, therefore, I brought Myself into visible proximity to people. Every human form is first enlivened by My spiritual spark, by My breath, My portion, which, placed in it at the beginning of its embodiment as a human being, lies dormant and awaits awakening. And My living creation becomes divine as soon as it awakens this spiritual spark, the part of Myself, through love.... The man Jesus then brought the spiritual spark within Himself to life through loving activity, the spark ignited into a bright flame and He drew Me in all fullness into His physical external form, which now became the abode of Myself. My spirit of eternity is not bound to time and space, it is not limited, it fills the whole universe, the spiritual kingdom and all creations, it is everywhere.... consequently, it must also be able to dwell in a human shell if this shell allows its dwelling in it insofar as it has shaped itself such that it is no longer consumed by My strength and love.... For this presupposes perfection, which people lacked but Jesus had achieved on earth. This is why the man Jesus was able to be in closest contact with Me without passing away, while His cover sheltered Me from those who could not bear My nearness because they were still imperfect. Nevertheless, they could see Me but they did not recognize Me, they only saw the man Jesus but not Me in Him. But I Myself had become a human being, I Myself had given Myself a human shell, for I Myself am the creator of everything that is visible. The reason why I came to humanity is My overwhelming love for them, because they needed My presence in order to find their way back to Me. I became a human being and as a human being took up the battle with My adversary who wanted to push My living creations away from Me and deprived them of all willpower to oppose him.... And thus I fought with him for people.... And My weapon was love, which defeats everything that opposes it.... I suffered and died as a human being for people, out of love for them, in order to defeat the adversary whose strength could not withstand this weapon, whose power I broke through love.... (10.1.1946) My descent on earth was therefore the outcome of a battle between light and darkness. The light itself confronted the prince of darkness in order to break his power over the spiritual, which was to decide in free will for light or for darkness. My adversary, however, did not allow this free decision of will but forced the spiritual substance insofar as he claimed people's weakened will for himself, that he made it impossible for people to recognize God, that he therefore tried to keep Me, the light of eternity, away from them in order to prevent them from deciding in favour of Me. And therefore I came to people's aid. I took away My adversary's power to influence weak-willed people in this way, I placed Myself on people's side and fought against him as a human being.... i.e. My external form was subject to the same laws as every other human being. It had to wrestle its way through all temptations and earthly weaknesses, yet it was inspired by love, and the strength of love kept the victory, it was stronger than the power of the one who was without love. In the human being Jesus I was in all fullness, My spirit of eternity had taken abode in Him, but before that the human being Jesus had shaped Himself such that I could take Him as My abode. My external form was certainly also My work, the work of the creator of eternity, yet at the beginning of the embodiment of His soul this external form was also a carrier of immature substances which first had to spiritualize itself through the will of the man Jesus, through His love, thus it first had to become the receptacle of My Self.... For I, the most perfect spirit from eternity, could only take abode in a perfect vessel.... But then I dwelled visibly among men, then I Myself walked on earth in the form of a human being; I Myself, the spirit Who controls infinity, had descended to earth, I had manifested Myself in a form which was visible to men.... This is a mystery which will remain incomprehensible to you despite any explanation, and yet I try to make it comprehensible to you to such an extent that you can acknowledge Me Myself in Jesus, for just as a smouldering spark can grow to have an elementary effect as a mighty fire, so the spiritual spark in the man Jesus ignited into brightest embers and united with the eternal fire, the eternal fire consumed everything earthly from the man Jesus and only the divine remained in and on Him.... It was I, the great spirit of eternity, Who was visible to people in order to bring them knowledge of God again, to Whom they should strive on earth, for Whom they should decide of their own free will and Who acquired the strength to do so again through His death on the cross, which the man Jesus took upon Himself in order to redeem His fellow human beings....

Amen

Translator
Translated by: Doris Boekers

POSTANAK BOGA ČOVJEKOM....

To što Sam na Zemlji uzeo prebivalište u jednom ljudskom omotaču, ostat će nerješiv problem za ljude, sve dok borave na Zemlji, jer nikada neće moći shvatiti da se Najuzvišeniji, Stvoritelj neba i Zemlje, mogao skloniti u ljudsko biće, u omotač koji je prema tome značio ograničenje za ovaj Duh od vječnosti. Ljudi nisu nikada bili u stanju prodrijeti u ovu tajnu, čak i kada im je objašnjeno u skladu sa zrelošću njihove duše. Ovaj problem postanka čovjekom je tako zagonetan, pa ipak ga Moja Ljubav nastoji uvijek iznova učiniti razumljivim ljudima, tako da oni mogu (po)vjerovati, ono što trebaju vjerovati da bi postali blaženi. Razlog za Moj postanak čovjekom na Zemlji se prije svega nalazi u Mojoj beskrajnoj Ljubavi. Moja stvorenja više nisu bila u stanju prepoznati vezu od sebe do njihovog Stvoritelja. I stoga Sam Ja Sebe Samoga htio učiniti njima prepoznatljivim (primjetnim, očiglednim, jasnim), da ih potaknem da ponovno uspostave vezu sa Mnom, jer Moja Ljubav vječno čezne za onim što je proizašlo iz Mene. A žudnja mora također postojati sa strane Mojih stvorenja, ako se treba dogoditi sjedinjenje. Moja je Ljubav stoga Sebe Samu željela približiti ljudima, tako da Me oni prepoznaju.... Čovjek je tek jedno djelo stvaranja u najsićušnijoj minijaturi, uspoređeno sa Mojom beskonačno velikom snagom.... on ne bi mogao stati pred Moju puninu snage bez da od nje bude zdrobljen.... Njemu Sam Ja stoga morao doći u za njega najrazumljivijem i najpodnošljivijem obliku, da mu dam mogućnost da stupi u vezu sa Mnom. I stoga Sam Ja došao ljudima kao čovjek.... Moj Duh, koji također kao duhovna iskra drijema u svakom čovjeku, uzeo je u svoj punini prebivalište u ljudskoj formi. Forma je na taj način sakrila Božansko pred njihovim očima, pred kojim nisu mogli opstati ako bi ih ono obasjalo u svoj punini snage.... Moj Duh ispunja beskonačnost.... no On se također može sakriti u najmanjem omotaču (čahuri), jer Moj Duh nije vezan vremenom i prostorom. Moj Duh nije trebao nikakvu čahuru, ali je Sebi dao omotač zbog Mojih stvorenja, koja Me bez omotača (otkrivenog, ogoljenog) nikada nisu bila u stanju podnijeti. U ljudskoj formi Sam tako Sebe doveo ljudima na očigled blizu. Svaka ljudska forma je najprije oživljena kroz Moju duhovnu iskru, kroz Moj Dah, Moj udio koji je na početku utjelovljenja kao čovjek položen u njega, drijema i čeka buđenje. A Moje stvorenje je Božansko, čim ono ovu duhovnu iskru, udio Mene Samoga, probudi kroz Ljubav.... Čovjek Isus je onda kroz Ljubavno djelovanje duhovnu iskru u Sebi doveo u život, iskra se zapalila u jasni plamen, i On je povukao Mene u svoj punini u Svoju vanjsku tjelesnu formu, koja je sada postala Meni Samome boravište. Moj Duh od vječnosti nije vezan vremenom i prostorom, on nije ograničen, on ispunjava cijeli svemir, duhovno kraljevstvo i sva stvorenja (tvorevine), On je posvuda.... posljedično, on također mora moći prebivati u ljudskoj ovojnici (omotaču), ako ovaj omotač dozvoljava Njegovo prebivanje unutra, ukoliko sebe tako oblikuje, da više neće biti progutan od Moje sile i Moje Ljubavi.... Jer ovo pretpostavlja savršenstvo koje nedostaje ljudima, ali koje je Isus postigao na Zemlji. Stoga je čovjek Isus mogao stajati u najužoj vezi sa Mnom bez da prestane postojati, dok je Njegov omotač zaklonio Mene pred onima koji nisu mogli podnijeti Moju blizinu, jer su još bili nesavršeni. Ipak su Me oni mogli vidjeti, ali Me nisu prepoznavali, vidjeli su samo čovjeka Isusa, ali ne Mene u Njemu. Sam Ja sam međutim postao čovjek, Sam Ja sam dao Sebi ljudski omotač, jer Ja Sam doista jesam Stvoritelj svega što je vidljivo. To što sam došao ljudima ima svoj razlog (uzrok) u Mojoj golemoj Ljubavi za njih, budući da su imali potrebu za Mojim prisustvom, da bi iznova pronašli put povratka Meni. Ja sam postao čovjekom i kao čovjek sam poduzeo borbu s Mojim protivnikom, koji je Moja stvorenja želio odgurnuti od Mene, i uzeo im svaku snagu volje da mu se suprotstave.... I tako sam se Ja s njim borio za ljude.... A Moje oružje je bilo Ljubav, koja pobjeđuje sve što joj se suprotstavi.... Ja Sam patio i umro kao čovjek za ljude, iz Ljubavi za njih, da bih pobijedio protivnika, čija snaga nije mogla izdržati ovo oružje, čiju sam moć slomio kroz Ljubav.... (10 Siječanj 1946) Moj silazak na Zemlju je dakle bio odluka borbe između svjetla i tame. Samo svjetlo je predalo Sebe princu tame da razbije njegovu moć nad duhovnim, koje se u slobodnoj volji moralo odlučiti za svjetlo ili za tamu. Moj protivnik međutim, nije dopuštao ovu odluku slobodne volje, nego je prisiljavao duhovno, budući da je zauzimao (zaokupljao, okupirao) oslabljenu volju ljudi, da je on ljude učinio nesposobnima prepoznati Boga, da je on tako, Mene kao Svjetlo od vječnosti, nastojao zadržati udaljenim od njih, kako bi spriječio da se oni odluče za Mene. I stoga sam Ja došao ljudima pomoći. Uzeo sam moć Mojemu protivniku da na ovaj način utječe na ljude oslabljene volje, postavio sam Sebe Osobno na stranu ljudi, i borio se protiv njega kao čovjek.... odnosno, Moja vanjska forma je bila podložena (podvrgnuta) istim zakonima kao i bilo kojeg drugog čovjeka. Ona je morala proći kroz sve kušnje i zemaljske slabosti, ali ona je bila ispunjena (oživljena) Ljubavlju, i snaga Ljubavi je zadržala pobjedu, ona je bila jača od moći onoga koji je bio bez Ljubavi. U čovjeku Isusu sam Ja bio u svoj punini, Moj Duh od vječnosti je uzeo u Njemu prebivalište, no prethodno Se čovjek Isus tako oblikovao, da Ja mogu uzeti Njega za boravište. Moja vanjska forma je sasvim jednako bila Moje djelo, djelo Stvoritelja od vječnosti, ali, također je ova vanjska forma na početku utjelovljenja Njegove duše bila nosilac nezrelih supstanci, koja se kroz volju čovjeka Isusa, kroz Njegovu Ljubav, prethodno morala produhoviti, tako je najprije morala postati posuda za primanje Mene Samoga. Jer Ja, najsavršeniji Duh od vječnosti, mogao Sam uzeti prebivalište jedino u savršenoj posudi.... Ali, onda Sam vidljivo prebivao među ljudima, onda sam Ja Sam hodao na Zemlji u obliku čovjeka; Sam Ja, Duh, Koji vlada beskonačnošću, sišao Sam na Zemlju, očitovao Sam se u formi koja je ljudima bila vidljiva.... Ovo je tajna koja će vam ostati neshvatljiva, unatoč bilo kakvom objašnjenju, ali Ja nju vama nastojim učiniti toliko razumljivom, da vi u Isusu možete Mene Osobno priznati, jer tako, kao što tinjajuća iskrica može narasti da djeluje elementarno kao moćna vatra, tako se duhovna iskra u čovjeku Isusu zapalila do najjasnijeg žara, i sjedinila se sa vječnom vatrom, vječna vatra je sagorjela (konzumirala) sve zemaljsko od čovjeka Isusa i ostalo je samo Božansko u i na Njemu.... To sam bio Ja, veliki Duh od vječnosti, Koji je bio vidljiv ljudima, da im iznova donese znanje od Boga (Božje), Kojem su oni morali stremiti na Zemlji, za Kojeg su se morali odlučiti u slobodnoj volji, i Koji je za njih iznova stekao (kupio) snagu kroz Svoju smrt na križu, koju je čovjek Isus uzeo na Sebe, da izbavi Svoje bližnje.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel