• Back

Communal church service.... Tradition....

Communal service to God can indeed correspond to God's will if all people are simultaneously moved by the deep desire to contact the divine Lord and Saviour, and thus every person is also willing to serve God. But people are usually just observing a custom, a habit, which has been preserved over generations, consequently it is scarcely a heartfelt need. An action, which really should be tremendously significant for people, has become routine.... People just prepare themselves intellectually to make contact with God, i.e. they try to raise their thoughts to Him, and yet their heart need not be involved. However, the contact with God has to come from the heart. To enter into union with God is the state which should be the human being's only goal in earthly life, because then he has awakened in himself the feeling of belonging to God, Whom he originated from. He had never been separated from the elementary power but had not realised it and thus felt far removed from it, whereas the conscious union with God will bridge the apparent separation and the being will recognise himself as eternally linked with its Creator. When true believers gather for a communal service their united prayer will reach the heavenly Father, and God will be well pleased.

But when people come together without profound religious faith and only for the fulfilment of traditional requirements, their thoughts will frequently wander and a deeply felt closeness to God is out of the question. People will certainly make an effort to receive the Word of God, but this, too, will be heard more with the ear than the heart and will only have a spiritually beneficial effect if the person endeavours to put it into practice. But usually people are satisfied with this brief period of communal church service and believe to have done their duty by attending, i.e. by having acknowledged God publicly. But God does not attach any importance to outward acts, He evaluates the heart's longing for Him. And a heart longing to be with Him takes no notice of time and formalities, it will establish contact with Him as and when it feels urged to do so. It will seek God because of its inner desire and not in order to provide the world with evidence of its faith. And thus the only importance rests in the sincerity of contact between the human being and his Creator, and the communal service to God will be a congregation of completely devout people who are harbouring the will of unification with Him in their hearts....

Amen

JAVNO CRKVENO SLUŽENJE.... TRADICIJA

Javno služenje Bogu može zaista korespondirati sa Božjom voljom ako su svi ljudi istodobno potstaknuti dubokom željom da kontaktiraju Božanskog Gospodina i Spasitelja, i tako je svaka osoba također voljna služiti Bogu. Ali ljudi obično samo udovoljavaju običaju, navici, koja je bila očuvana generacijama, posljedično tome to je jedva jedvice iskrena potreba. Jedna akcija, koja bi ljudima stvarno trebala biti strahovito značajna, je postala rutina.... Ljudi sebe samo intelektualno pripremaju za kontakt s Bogom, to jest, oni pokušavaju uzdignuti svoje misli k Njemu, a ipak njihovo srce ne mora biti umiješano. Kontakt s Bogom, međutim, treba doći iz srca. Ući u sjedinjenje sa Bogom je stanje koje u zemaljskom životu treba biti jedini čovjekov cilj, pošto je on onda probudio u sebi osjećaj pripadnosti Bogu, iz Kojeg je proizašao. On nikad nije bio odvojen od elementarne sile ali ju nije realizirao i tako se osjeća vrlo daleko udaljen od nje, dok će svjesno sjedinjenje sa Bogom premostiti prividno odvajanje i biće će sebe prepoznati kao vječno povezano sa svojim Stvoriteljem.

Kada se istinski vjernici okupe zbog javnog služenja njihove sjedinjene molitve će doseći Nebeskog Oca, i Bog će biti vrlo zadovoljan. Ali kada se ljudi sastanu zajedno bez duboke religiozne vjere i jedino zbog ispunjavanja tradicionalnih zahtjeva, njihove misli će često lutati a dubok doživljaj bliskosti sa Bogom ne dolazi u obzir. Ljudi će zasigurno uložiti trud da bi primili Riječ Božju, ali ovu će, također, čuti više sa ušima nego srcem i imat će duhovno blagotvoran efekt jedino ako ju osoba nastoji primjeniti u praksi. Ali obično su ljudi zadovoljni sa ovim kratkim periodom javnog crkvenog služenja i vjeruju kako su ispunili svoju dužnost prisustvovanjem, to jest, time što su Boga javno priznali. Ali Bog ne pridaje nikakve važnosti vanjskim djelima, On vrednuje težnju srca za Njime. A težnja srca da bude sa Njime ne primjećuje vrijeme i formalnosti, ono će uspostaviti kontakt sa Njime kako i kad se osjeća potstaknuto na to. Ono će tražiti Boga zbog svoje unutarnje žudnje a ne kako bi svijetu pribavilo dokaz svoje vjere. I stoga je jedino važan iskren kontakt između ljudskog bića i njegovog Stvoritelja, a javna služba Bogu će biti skup potpuno pobožnih ljudi koji u svojim srcima imaju volju da bi se sjedinili s Njime.

AMEN