• Back

Reincarnation.... Spiritual vision....

Behold the stars of heaven, contemplate the firmament, and let your thoughts wander into the infinite universe which harbours works of creation in incomprehensible numbers.... Compared to these works of creation, man is only a tiny creature.... So it seems, and yet the whole of creation is intended to prepare the being for its stay on earth as a human being, thus the whole of creation is effectively a means to an end for the human being. The works of creation first had to bring the spiritual substance to a certain degree of maturity so that it could then take abode in the flesh, and be allowed to end its earthly progress with this stage. It was an infinitely long path on earth which, however, will now come to an end, regardless of how the soul's formation has developed, whether it is in a high or low state of maturity at the end of earthly life. The being has fulfilled its task on earth, but with which success, no longer changes the fact that the course on earth has now finally been covered, once physical death separates the soul from the body. The being has fulfilled its task on earth, regardless of it’s success, it no longer changes the fact that the course on earth has now finally been covered, when bodily death seperates soul from flesh. The soul now enters the kingdom of the beyond, which at this point can be the kingdom of light for it but also a lightless abode if earthly life was not utilised. It would then be an act of infinite cruelty if the soul were to remain in its lightless state for eternities, if it were no longer offered any opportunity to make up for what it had missed on earth, if free will has decided to exchange the lightless (state) abode for brighter regions. And thus the soul is also offered the opportunity to liberate itself in the beyond. It is up to it to look for a sphere of activity which gives it the same possibilities for the soul's higher development as on earth, or to reject every such possibility and to remain in a state without light. God has allowed countless creations to come into being precisely for the purpose of the further development of such imperfect souls, far removed from human knowledge and also never fathomable to it intellectually. And so, if there is talk of reincarnation, this is certainly correct, but it will never take place on the same earth that once gave the human soul free rein. God's creations all harbour beings which still strive to ascend.... Only the perfect beings, the beings of light, no longer require any works of creation for their task or pleasing activity. Only as long as the being is still bound, that is, has not yet detached itself from matter, is its whereabouts a place of God’s visible creations in the universe, depending on its state of maturity, but always outside of earth, for its stay on earth ends with bodily death. The divine creations have come into being in so inconceivably many variations that all imperfect beings have the opportunity, according to their state of maturity, to constantly work on themselves and to continue or tackle the work of self-redemption which was started or neglected on earth. It will only ever depend on how strong the will of these beings is for the light, that is, to what extent the being has the desire to escape its present state and environment in order to reach lighter spheres. However, the unused time on earth can no longer be recaptured insofar as that the stay on earth in a correctly utilised will earns the being the degree of childship to God, which, on the other hand, is no longer possible, although the redemption from darkness and the entry into spheres of light is likewise an unimaginable state of happiness for the being, only the tasks of these beings are different from those of the true children of God.... Even if people gain insight into the activity of struggling and also redeemed beings through spiritual vision, they are nevertheless unable to assess the degree of light, and even less able to recognise the souls' current place of abode. Therfore, the souls are active as long as they desire to ascend, and this activity is erroneously regarded as earthly activity, thus the conclusion is drawn that these beings are on earth again. There are no essential characteristics which mark the present whereabouts; the spiritual observer sees more the actual activity of the beings than their surroundings, and these surroundings are only dimly recognisable to the observer; they also correspond to the being's state of light and are therefore completely different, but always adapted to the being's state of maturity and desire. Thus, if the being is still exceedingly earthbound, that is, if it is still attached to earth and its possessions with all its senses, the environment will also take on such forms, for the being creates this environment itself according to its desires. And therefore, the soul can certainly dwell in earthly realms without, however, still being connected to earth. The environment will adapt itself to its desire and state of maturity, however always only in its imagination, but which the spiritually seeing person regards as reality, and therefore comes to the erroneous thinking that these beings return again to earth and are therefore allowed to embody themselves again on earth. Imperfect beings can never arbitrarily return to earth if they have travelled the earthly path through inconceivably long times and have now concluded their earthly existence as a human being with the death of their body. What they have to expect afterwards, whether in a mature or immature state of soul, is spiritual life completely outside of earth, because the whole universe has to show creations, which are again destined to shape the spiritual within the universe, so that it can free itself from everything what still encircles the spiritual as a burden. And if earthly life has not brought this redemption to the being, it has to go through God's further creations so that it finally can reach the light and enjoy eternal bliss close to God....

Amen

REINKARNACIJA.... DUHOVNA VIĐENJA....

Pogledajte zvijezde na nebu, promotrite nebeski svod, i pustite da vaše misli kruže u beskrajnom svemiru, koji sklanja djela Stvaranja u neshvatljivom broju.... Čovjek je naspram ovog djela Stvaranja, tek jedno sićušno stvorenje.... To zaista tako izgleda, a ipak je cijelo Stvaranje određeno za to da biće najprije pripremi za boravak na Zemlji kao čovjek, tako je za ljude cijelo Stvaranje na neki način sredstvo do cilja. Djela Stvaranja najprije moraju dovesti duhovno do jedne određene zrelosti, tako da bi potom ono moglo uzeti boravište u tijelu, i sa ovim stadijem moglo završiti svoj zemaljski hod. Ovo je bio beskrajno dug put na Zemlji, koji međutim, sada nalazisvoj kraj, bez obzira kako se razvilo uređenje duše, da li se na kraju zemaljskog života ona nalazi u visokom ili niskom stupnju zrelosti. Biće je ostvarilo svoj zemaljski zadatak, ali s kojim uspjehom, ne mijenja ništa više na činjenici, da je zemaljski put sada konačno prevaljen, kada tjelesna smrt odvoji dušu od tijela. Sada duša ulazi u onostrano kraljevstvo, koje za nju sada može biti kraljevstvo svjetla, ali također i boravište bez svjetla, ako zemaljski život nije bio iskorišten. Sada bi to bio jedan čin beskrajne okrutnosti, ako bi duša kroz vječnosti bila ostavljena u njenom stanju bez svjetla, ako joj dakle, ne bi bila ponuđena više nijedna prilika da može nadoknaditi propušteno na Zemlji, ako je slobodne volje odlučila zamijeniti boravište bez svjetla sa onim svjetlijih predjela. Istoga će duši biti ponuđena prilika i u onostranom, da samu sebe oslobodi. To je njoj na volju, da sebi potraži krug djelovanja, koji joj pruža jednake mogućnosti za viši razvoj duše, kao na Zemlji, ili sada također može odbaciti svaku takvu mogućnost, te ustrajati u stanju bez svjetla. Bog je dopustio da nastanu bezbrojne tvorevine baš u svrhu daljnje izobrazbe takvih nesavršenih duša, daleko od ljudskog znanja, a ovo također razumski nije nikada dokučivo. I stoga, ako se govori o reinkarnaciji, onda je to sasvim ispravno, ali ona se nikada neće događati na istoj Zemlji, koju je duša čovjeka jednom napustila. Božje tvorevine sklanjaju sva bića koja još teže naviše.... Jedino savršena bića, bića svjetla, više ne zahtijevaju djela Stvaranja za njihov zadatak ili aktivnost koja usrećuje. Samo dok je biće još vezano, odnosno, još se nije odvojilo (oslobodilo) od materije, njegovo je prebivalište od Boga-vidljivo-u-svemir-postavljeno-stvaranje, prema njegovom stanju zrelosti, ali uvijek izvan Zemlje, jer je boravak na njoj sa tjelesnom smrću završen. Božanske tvorevine su nastale u tako nezamislivo mnogo raznolikosti, da sve nesavršeno postojanje,u skladu sa njegovim stanjem zrelosti, ima mogućnost stalno raditi na sebi, i da djelo samo iskupljenja koje je otpočelo ili je bilo zanemareno na Zemlji, nastavi ili poduzme. Uvijek će ovisiti jedino o tome koliko snažna je volja ovih bića za svjetlom, koliku stoga biće nosi žudnju da pobjegne od trenutnog stanja ili okruženja, kako bi pristiglo u svjetlije sfere. Samo, neiskorišteno vrijeme na Zemlji nije više nadoknadivo, utoliko što jedino boravak na Zemlji u ispravno korištenoj volji, donosi biću stupanj dijeteštva Božjeg, što drugačije više nije moguće, iako je izbavljenje iz tame i ulazak u svjetlosne sfere, za biće također nezamislivo stanje sreće, jedino su zadaci ovih bića drugačiji nego oni od istinske Božje djece.... Ako sada ljudi kroz duhovno viđenje steknu uvid u djelovanje bića koja se bore, kao i izbavljenih (iskupljenih, oslobođenih) bića, oni ipak nisu u stanju prosuditi stupanj svjetla, a još manje raspoznati prebivalište, u kojem se duše sada kreću. Duše su dakle u aktivnosti, ako žude za visinom, a ova aktivnost se pogrešno drži za zemaljsku aktivnost, tako da se iz toga izvodi zaključak da se ova bića iznova nalaze na Zemlji. Nema nikakvih suštinskih obilježja, koja karakteriziraju sadašnje prebivalište; duhovni vidjelac radije vidi vlastitu aktivnost bića kao njegovo okruženje, a to okruženje je vidjeocu tek nejasno raspoznatljivo; ono također odgovara svjetlosnom stanju bića, i stoga je sasvim raznoliko, ali uvijek primjereno stanju zrelosti i žudnji bića. Ako je dakle biće još jako vezano za Zemlju, odnosno, još svim osjetilima priljubljeno za Zemlju i njena dobra, također će i okruženje preuzeti takve oblike, jer biće samo stvara ovo okruženje, primjereno njegovim žudnjama. I otuda duša može doduše prebivati u zemaljskim predjelima, no bez da je više povezana sa Zemljom. Okruženje će se prilagoditi njegovim žudnjama i stupnju zrelosti, ali uvijek samo u njegovoj mašti, što međutim duhovni vidjelac drži za stvarnost, i otuda dospijeva u obmanuto mišljenje, da se ova bića vraćaju na Zemlju i tako se opet mogu utjeloviti na Zemlji. Nesavršena bića se nikada ne mogu svojevoljno vratiti na Zemlju, kada su oni prevalili zemaljski put kroz nezamislivo dugo vremena, i sada su kao čovjek tjelesnom smrću zaključili zemaljsko postojanje. Ono što potom treba očekivati, bilo u zrelom, bilo u nezrelom stanju duše, je duhovno iskustvo sasvim izvan Zemlje, budući cijeli svemir sadržava tvorevine koje su iznova određene za to da oblikuju duhovno u svemiru, tako da se ono može osloboditi od svega što još opterećujuće okružuje duhovno. A ako zemaljski život biću nije donio ovo izbavljenje, ono mora proći kroz daljnje Božje tvorevine, tako da konačno prispije do svjetla, i u Božjoj blizini može uživati vječnu blaženu sreću.

AMEN