Kundgabe mit Übersetzung vergleichen

Weitere Übersetzungen:

Adam.... Urgeist.... Luzifers Versuch.... Sprengen der Form....

Wer sich zur Wahrheit durchringet, der lässet alle Finsternis hinter sich, er wird für alles eine Erklärung haben, er wird wissen um den Zusammenhang aller Dinge, er wird erkennen, daß sein Weg aufwärts führt, daß er die Verbindung mit Gott gefunden hat, daß er nicht mehr irren kann, weil Gott Selbst ihm die Wahrheit zuführt. Zur Wahrheit durchringen aber heißt, sie vorerst ernstlich begehren und dann das Herz dafür aufzuschließen, was ihm nun an Wissen zugetragen wird.... sei es von außen oder auch von innen in Form von Gedanken.... Denn das Herz wird annahmewillig oder abwehrwillig sein für Wahrheit und Irrtum und also auch entsprechend auf den Menschen einwirken. Die Wahrheit muß insofern errungen werden, als daß der Wille des Menschen selbst tätig werden muß.... sie kann nicht dem Menschen einfach vermittelt werden, der sich vollständig passiv verhält, der nicht selbst will und die erforderlichen Anstalten trifft, um in ihren Besitz zu gelangen. Denn dieser wird in der Dunkelheit seines Geistes verbleiben und nicht zur Höhe gelangen. Die Wahrheit aber ist der Weg nach oben.... Die Wahrheit ist das von Gott Selbst den Menschen zugeführte Geistesgut, das in jedem Menschen einen Empfänger sucht, das jedes Menschen Wille sich aneignen kann, weil es in verschiedenster Art dem Menschen vermittelt werden kann.... doch immer das Verlangen danach voraussetzt. Wer sich aber in ihrem Besitz befindet, der steht nicht mehr in der Finsternis, für ihn ist alles sonnenklar, für ihn gibt es keinen Zweifel mehr, denn was ihm noch unklar ist, wird ihm auf seine Bitten hin auch erläutert, so er sich nur an den Quell der Wahrheit wendet.... so er Gott Selbst seine Zweifel und Fragen vorlegt und nun darauf wartet, was Gott ihm durch das Herz antwortet.... Das Verlangen nach der Wahrheit, die gedankliche Verbindung mit Gott und sein Lauschen nach innen garantiert ihm auch eine klare wahrheitsgemäße Antwort. Und das sollet ihr Menschen wissen, daß es für euch nichts Ungeklärtes zu geben braucht, wenn ihr nur Aufklärung wollet und jede Frage Dem unterbreitet, Der die Wahrheit Selbst ist und Der sie auch Seinen Erdenkindern vermitteln will, um ihnen Licht zu geben, um ihnen den Weg nach oben zu erleuchten: (6.11.1953) Der erstgeschaffene Mensch war seinem Leibe nach auch ein Erschaffungsakt Meiner Liebe. Ich mußte dem gefallenen Geistigen dann eine Außenhülle schaffen, als es sich aus der Tiefe wieder so weit emporgearbeitet hatte, daß es also die letzte Willensprobe in aller Freiheit ablegen konnte.... Ich mußte Formen schaffen für alle von Mir einst erschaffenen Urgeister, die sich nach endlos langer Zeit wieder in allen einstmals aufgelösten Substanzen gesammelt hatten, die also wieder als Ich-bewußte Wesenheiten warteten auf das Zulassen zu einer Tätigkeit.... Die Außenform für einen solchen Urgeist zu schaffen war nichts anderes als die endlos vielen Schöpfungswerke, die zuvor erstanden waren.... es war der aus Mir herausgestellte Gedanke, der durch Meinen Willen auch schon in seiner Ausführung vor Mir stand. Dieser erschaffenen Form nun aber das Leben zu geben war nur möglich durch das Durchströmen Meiner Liebekraft.... Das urgeschaffene Geistige aber war ausgeströmte Liebekraft von Mir.... Also brauchte es nur die Außenform in Besitz zu nehmen, um es zu einem lebenden Wesen werden zu lassen. Das Geistige stand kurz vor seiner Vollendung.... doch darum weit davon entfernt, weil ihm die letzte Erkenntnis fehlte.... weil die auf dem Geistigen lastende Sünde ihm die volle Erkenntnis geraubt hatte und es also in diesem Zustand Belehrungen und Gebote benötigte.... es also langsam zur Erkenntnis heranreifen sollte durch den Gehorsam jenen Geboten gegenüber.... Es hat ein großer geistiger Kampf zuvor stattgefunden, weil es dieser gefallenen Urgeister in großer Zahl gab, die in der ersten von Mir geschaffenen Form Aufenthalt nehmen wollten.... Denn das wußten sie, daß nur in der Form eines Menschen sie wieder Zugang fanden zu Mir, daß sie zu unbeschränkter Kraft- und Lichtfülle nur gelangen konnten durch ein Probeleben, in dem sie beweisen sollten, wie sie die ihnen zur Verfügung stehende Kraft nützten.... Ich Selbst aber bestimmte den Urgeist, der in dem ersten Menschen Aufenthalt nehmen sollte.... (7.11.1953) Denn Ich allein wußte darum, wessen Widerstand gegen Mich so nachgelassen hatte, daß ihm die letzte Erdenlebensprobe auferlegt werden konnte; Ich wußte es, wessen Willen den Versuchungen Meiner Gegenkraft hätte standhalten können. Und Ich wählte darum einen Urgeist, der einstmals führend war beim Abfall der Geister.... dessen Sünde darum wohl schwerer auf ihm lastete, den zurückzugewinnen aber Meine Liebe überaus bemüht war, weil ihm dann gleichfalls unzählige Wesen gefolgt wären und die Erlösung weit rascher vor sich gegangen wäre.... Ich wußte zwar seit Ewigkeit um das Versagen dieses Urgeistes.... Dennoch war er durch seinen in den Vorstadien gewandelten Willen der stärkste Geist, der also auch berechtigt war, als erster in den Zustand des freien Willens versetzt zu werden, und der darum die meiste Aussicht bot, die Willensprobe zu bestehen.... Die Form des ersten Menschen nun war.... bevor dieser Urgeist sie bezog, auch Luzifer sichtbar, der wohl wußte, daß diese Form die Durchgangspforte war aus dem Reiche der Finsternis, aus seinem Bereich, in Mein Reich, in das Reich des Lichtes.... Er wußte auch, daß er.... wollte er seinen Anhang nicht verlieren.... jedes Mittel anwenden mußte, um Mir in dieser dem Menschen zugebilligten Probezeit das Geistige abzuringen, um die Probe zu seinen Gunsten ausfallen zu lassen....

Die von Mir erschaffene Form war noch ohne Leben, als Luzifer sich ihrer bemächtigte, um sie mit seinem Geist probeweise zu beleben.... doch sein ungebändigter Geist sprengte die Form, und er war sich dessen sicher, daß ein jeder in diese Form gebannte Geist sie sprengen würde und nimmermehr die Gefahr eines Verlustes für ihn bestand.... Diesen Versuch ließ Ich zu und bewies ihm nun, daß seine Vermutung falsch war.... Denn das Geistige, das sich im Menschen verkörpern sollte, war durch den langen Entwicklungsgang in der Schöpfung nicht mehr gleichen Willens wie Luzifer; es bezog die letzte Außenform willig, und jener Urgeist war nahe dem Urzustand, und die Außenform erschien ihm keine Fessel vor dem Sündenfall.... Denn er war Herr der Schöpfung, er konnte gebieten wie ein Herr über die ihm zur Verfügung stehende Erde mit jeglicher Schöpfung.... Er war macht- und kraftvoll.... nur Meiner Macht unterstellt, die ihm nur ein leichtes Gebot gab, dessen Befolgen jede noch ihm auferlegte Fessel gesprengt hätte.... Und als Luzifer dies erkannte, sann er auf Mittel, den Menschen am Befolgen jenes Gebotes zu hindern, und da er selbst die Form des ersten Menschen kannte, suchte er auch ihm sie unleidlich zu machen, indem er sie als Fessel darstellte.... indem er die Freiheit davon als von dem Übertreten jenes Gebotes abhängig hinstellte.... und also den Urgeist innerlich wieder auflehnte wider Mich, daß Ich ihm nicht die volle Freiheit gab.... Es war ein bewußtes Irreleiten, dem der erste Mensch hätte Widerstand leisten können, wenn er sich nur an Mein leichtes Gebot gehalten hätte.... wenn er vorerst sich hätte genügen lassen an dem Besitz von Macht und Kraft, die ihn wahrlich beseligte, bis Mein Gegner ein unreines Begehren in ihm entfachte.... größer zu sein als Der, Der ihm als Macht über sich erkenntlich war.... um Den er wußte und Dessen Gebot er dennoch mißachtete....

Der Sündenfall des ersten Menschen war sonach eine Wiederholung des ersten Falles des Urgeistes. Er folgte Luzifer und riß unzählige Wesen mit hinab zur Tiefe.... wie nun auch alle Nachkommen des ersten Menschen in den Schwächezustand sündiger Menschen versetzt waren so lange, bis Jesus Christus ihnen zu Hilfe kam, bis Jesus Christus die Willensstärke den Menschen erwarb durch Seinen Tod am Kreuz, bis Jesus Christus Seinen starken Willen den Versuchungen Luzifers entgegensetzte und ihn bezwang.... (8.11.1953) Nichts hätte das erstgeschaffene Wesen, Luzifer, dazu bewegen können, den Erdengang als Mensch zurückzulegen, solange er selbst sich noch als Herr der Geistwelt fühlte, die mit ihm Mir abtrünnig wurde, denn er selbst war den Gang durch die Materie, durch die Schöpfung, vor der Erschaffung der ersten Menschen nicht gegangen.... Er war noch immer als wesenhafter Geist willensmäßig Mein stärkster Gegner, er fühlte sich selbst als Herr der Schöpfung, die das ihm zugehörige Geistige barg, wenngleich er selbst auf dieses Geistige keinen Einfluß hatte. In ihm selbst also war noch ungebrochener Widerstand, und nimmermehr hätte er sich einen Zwang gefallen lassen, nimmermehr hätte er freiwillig sich in eine Form gegeben, die Mein Wille erschaffen hatte.... weil er alle Formen für das Geistige, alle Schöpfungswerke, haßte und sie zu zerstören suchte.... Die Macht über die Schöpfungswerke aber war ihm genommen, dagegen der Einfluß auf das Geistige dann eingeräumt, wenn dieses wieder frei sich entscheiden sollte für Mich oder für Ihn.... Er wußte auch, daß er selbst eine Form nicht zerstören konnte, sowie sie von geistigen Wesenheiten bewohnt war, und darum nahm er die Form des ersten Menschen zuvor in Augenschein, denn sein Ziel war, den Urgeist, der darin verkörpert werden sollte, zu veranlassen, selbst seine Außenform zu sprengen.... weil er glaubte, ihm dann die Freiheit zu verschaffen, die Ich durch die Schöpfungswerke dem Geistigen genommen hatte.... Er wollte Mich hindern, den Heilsplan zu Ende zu führen. Die Gegnerschaft zwischen Mir und ihm bestand seit seinem Abfall und wird von seiner Seite aus nimmer aufgegeben werden, bis er sich völlig kraftlos erkennt und in tiefster Schwäche und Niedrigkeit (9.11.1953) um Zuwendung von Kraft bittet.... Darum wäre es auch unmöglich gewesen, ihm die erste Menschenform zum Aufenthalt zu geben. Denn in ihm war nicht der Wille zur Höhe, während das im Mußzustand durch die Schöpfung gegangene Geistige schon in seinem einstigen Widerstand gegen Mich nachgelassen hatte und nur noch einmal das Aufgeben des Widerstandes gegen Mich und Meine Liebekraft unter Beweis stellen sollte. Und Luzifer wußte es, wie weit dieses Geistige schon im Abstand zu ihm war, und er wußte es auch, daß nun die Gefahr bestand, es ganz zu verlieren. Und da der im ersten Menschen eingezeugte Urgeist einst eine starke Stütze von ihm war, war ihm auch an seinem Fall ganz besonders gelegen.... Er wußte aber auch um dessen nunmehriges Verlangen, frei zu werden von jeglicher materiellen Fessel....

Diesem Urgeist gesellte Ich nun ein zweites Wesen zu, das ihm gleichzeitig zur Unterstützung, aber auch zur Erprobung seines Willens dienen sollte. Ein jeder hätte dem anderen beistehen können, das letzte Ziel zu erreichen, Ich legte nicht die Verantwortung auf eine Schulter allein.... beiden gab Ich das Gebot, und beide konnten gemeinsam das Ziel erreichen.... Und dieses zweiten Wesens bediente sich Luzifer, der dessen geschwächten Willen erkannte und durch ihn zum Ziel zu gelangen hoffte.... Die Willensprobe mußte gefordert werden von dem ersten Menschenpaar, und zur Erprobung mußten auch die Gegenkräfte wirken können, denn auch Luzifer kämpfte um seine Geschöpfe, die er nicht hergeben wollte, wenngleich sie auch Mein eigen waren. Sein Plan gelang ihm, hielt Mich aber dennoch nicht ab, unzähligen Wesen in der Folge immer wieder die Möglichkeit zu geben, sich zu verformen in den Menschen auf dieser Erde und also zu immer höherem Reifegrad zu gelangen, wenngleich durch den Fall des ersten Menschenpaares die Pforte zum Lichtreich verschlossen blieb, bis Jesus Christus kam.... Es war die Erlösung der Geistwesen durch die erste Sünde aufgeschoben, aber nicht aufgehoben, denn was der erste Mensch nicht geschafft hat, das hat der Mensch Jesus erreicht.... Er war stärker als Mein Gegner, denn Er bediente Sich Meiner Kraft.... Er war und blieb durch die Liebe mit Mir verbunden und tat freiwillig, was die ersten Menschen nicht als Gebot erfüllt haben.... Er unterstellte Sich völlig Meinem Willen und bewies Seine Hingabe an Mich durch Sein Leiden und Sterben am Kreuz.... Er wußte um die Urschuld und um die abermalige Schuld der ersten Menschen, und um diese Schuld zu tilgen, um die Menschen zu erlösen, brachte Er Mir ein Opfer dar, an dem Ich Mir genügen ließ.... ein Opfer, das die Pforte zum geistigen Reich, den Weg zu Mir, wieder öffnete und alle Meine Geschöpfe nun selig werden können, die Ihn anerkennen als Sohn Gottes und Erlöser der Welt....

Amen

Übersetzer
Dies ist eine Originalkundgabe von Bertha Dudde

ADAM.... PRVOBITNI DUH.... LUCIFEROV TEST.... RASPUKNUĆE FORME

Svatko tko stremi prispjeti do istine ostavlja iza sebe svu tamu, on će za sve imati objašnjenje, poznavat će međuodnos između svih stvari, on će prepoznati kako njegov put vodi nagore, da je pronašao sjedinjenje sa Bogom, kako više ne može griješiti pošto mu Bog Osobno dostavlja istinu. Ali stremljenje za istinom znači da za njom najprije treba iskreno žudjeti, i onda znanje koje prima.... bilo ono izvani ili iznutra u obliku misli.... treba biti prihvaćeno sa otvorenim srcem. Jer srce će biti voljno ili prihvatiti ili odbaciti istinu i pogrešku i na taj način sukladno utjecati na osobu.

Za istinom treba čeznuti u tolikoj mjeri da volja ljudskog bića mora biti aktivno uključena.... nju se ne može jednostavno dati potpuno pasivnoj osobi koja ju sama ne želi i koja neće poduzeti nužne korake da bi ju stekla. Jer onda će on ostati u duhovnom mraku i neće ostvariti napredak. Istina je, međutim, uzlazni put.... Istina je duhovno znanje dostavljeno ljudima od strane Boga Osobno koja nastoji pronaći primatelja u svakom ljudskom biću, koja može biti stečena od strane volje svakog čovjeka budući može biti prenijeta ljudima na mnoge različite načine.... ali za njom uvijek najprije treba čeznuti. No svatko tko je stekao istinu [[ili ‘prispjeo do istine’]] više ne živi u mraku, sve mu je kristalno jasno, on više ne sumnja, jer što god je još nejasno će mu biti objašnjeno kada to zatraži pod uvjetom da se okrene izvoru istine.... pod uvjetom da svoje sumnje i pitanja postavi Bogu Osobno i onda čeka da mu Bog odgovori kroz njegovo srce.... Žudnja za istinom, mentalni kontakt sa Bogom i njegovo unutarnje osluškivanje mu također osigurava jasan i istinit odgovor. Vi ljudi bi trebali znati da za vas ne treba postojati ni jedno neriješeno pitanje samo pod uvjetom da želite objašnjenje te svako pitanje predstavite Onome Koji je Sama istina i Koji ju također želi dodijeliti Svojoj djeci kako bi ih prosvjetlio, kako bi osvijetlio njihov put uzlaska:

Tijelo prvo-stvorenog ljudskog bića je također bilo djelo stvaranja od strane Moje ljubavi. Ja Sam tada morao stvoriti izvanjsku čauru/kućište za palog duha jednom kada je odradio svoj put na gore od ponora do točke gdje je bio sposoban poduzeti njegov konačni test volje u potpunoj slobodi.... Morao Sam stvoriti forme za sve Moje jednom stvorene prvobitne duhove čije su se ranije razložene supstance ponovno sakupile nakon beskonačno dugog vremena i koji su, stoga, kao samo-svjesna bića još jednom, čekali dopuštenje da postanu aktivni.... Stvoriti izvanjsku formu takvog prvobitnog duha se nije razlikovalo od bezbrojnih mnogih djela stvaranja koja su prethodno nastala.... to je bila Moja eksternalizirana misao koja se, kroz Moju volju, pojavila preda Mnom već upotpunjena/kompletna. Ali dati život toj formi je bilo jedino moguće tako što bi se prožela [[ili ‘ali oživjeti tu formu je bilo moguće jedino prožimanjem’]] sa Snagom Moje ljubavi....

Prvobitno stvoreni duh je, međutim, bio Moja isijana snaga ljubavi.... Otud je on jedino trebao zaposjednuti izvanjsku formu kako bi ju pretvorio u živo biće. Duh je bio blizu svoga savršenstva.... a ipak daleko od njega pošto mu je nedostajala konačna realizacija [[ili ‘krajnji uvid’]].... budući ga je grijeh sa kojim je bio opterećen potpuno lišio sveg znanja i u tom stanju je trebao poduku i zapovijedi.... na taj način je on trebao postepeno sazrijeti u realizaciju pomoću vršenja/udovoljavanja tim zapovijedima....

Velika duhovna borba se dogodila prethodno pošto je veliki broj palih prvobitnih duhova želio okupirati Moju prvo-stvorenu formu.... Jer oni su znali kako su mogli ponovno doći/pristupiti k Meni jedino u tijelu ljudskog bića, da će biti sposobni postići nezamislivo izobilje snage i svjetla jedino kroz probu života [[= životni test]] u koj-oj[[/em]] su trebali dokazati na koji način će iskoristiti snagu koja im je na raspolaganju.... Ali Ja Osobno Sam odlučio koji će se prvobitni duh nastaniti u prvom ljudskom biću.... Jer jedino Ja Sam znao čije se suprotstavljanje Meni tako oslabilo da bi mu se mogla nametnuti konačna proba zemaljskog života; Ja Sam znao čija bi se volja mogla oduprijeti sili Mojeg neprijatelja. Prema tome, odabrao Sam jednog prvobitnog duha koji je jednom tijekom otpadništva duhova zauzimao vodeću poziciju.... koji je doista bio teže opterećen grijehom ali kojeg je Moja ljubav itekako puno težila ponovno zadobiti, jer bezbrojna bića bi ga na isti način slijedila i iskupljenje bi moglo puno brže napredovati.... Znao Sam, u stvari, od vječnosti kako će ovaj prvobitni duh pogriješiti/podbaciti.... Usprkos tome, poradi njegove promijenjene volje tijekom preliminarnih stadija on je bio najsnažniji duh, tako je također bio ovlašten [[= imao pravo]] biti prvi koji će primiti stanje slobodne volje, a što je stoga nudilo najbolju perspektivu prolaženja testa volje....

Forma prvog ljudskog bića.... prije nego ju je okupirao ovaj prvobitni duh, je također bila vidljiva Luciferu, koji je zasigurno znao kako je ova forma bila [[izlazna]] kapija iz kraljevstva mraka, iz njegovog carstva, u Moje kraljevstvo, u kraljevstvo svjetla.... On je također znao.... ako nije želio izgubiti svoje sljedbenike.... kako je morao koristiti sva sredstva da bi duše oteo nazad od Mene tijekom odobrenog probnog perioda za ljudskog biće, kako bi tu probu okrenuo u svoju korist....

Moja stvorena forma je i dalje bila bez života kada ju je Lucifer ščepao sa ciljem bi ju testirao oživljavajući ju sa svojim duhom.... pa ipak, njegov je nepripitomljeni duh raspuknuo formu, i on je bio uvjeren kako će nju raspuknuti svaki duh prognan u ovu formu i kako za njega nikad neće biti nikakve opasnosti gubitka....

Dozvolio Sam da se ova proba dogodi i onda Sam mu dokazao kako je njegova pretpostavka bila pogrešna.... Jer zahvaljujući svojem dugom procesu razvoja sâm duh koji se trebao utjeloviti u ljudskom biću više nije dijelio Luciferovu volju, on je dobrovoljno okupirao konačnu izvanjsku formu, i pošto je ovaj prvobitni duh bio blizu svojeg izvornog stanja on izvanjsku formu nije smatrao zaprekom koja bi spriječila padanje u grijeh.... Jer on je bio gospodar nad cijelim stvaranjem, on je mogao vladati kao gospodar nad zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svakom tvorevinom.... Imao je izobilnu moć i snagu.... jedino podređenu Mojoj moći, koja mu je jedino dala laganu zapovijed, poslušnost kojoj bi bila skršila svako njemu nametnuto ograničenje....

A kada je Lucifer ovo shvatio razmišljao je o načinima kako spriječiti ljudsko biće izvršiti ovu zapovijed, a pošto je poznavao tijelo prvog ljudskog bića on je pokušao učiniti ga odbojnim predstavljajući ga kao zapreku.... time što je oslobođenje od njega činio ovisnim o kršenju ove zapovijedi.... podstičući na taj način prvobitnog duha da se iznutra ponovno pobuni protiv Mene zbog toga što mu nisam dao potpunu slobodu.... To je bila promišljena prevara kojoj se prvo ljudsko biće moglo suprotstaviti/oduprijeti jednostavnim pridržavanjem Moje jednostavne zapovijedi.... da je bio zadovoljan sa njegovim posjedovanjem moći i snage koji su ga činili doista sretnim sve dok Moj neprijatelj nije u njemu pobudio nečistu žudnju.... da bude veći od Onog, Koji je bio perceptibilna sila nad njime.... o Kojem je on znao i Čiju je zapovijed usprkos tome zanemario....

Pad prvog ljudskog bića u grijeh je prema tome bilo ponavljanje prvog pada prvobitnih duhova. On je slijedio Lucifera i za sobom je u ponor povukao nebrojena bića.... baš kao što su svi potomci prvog ljudskog bića iza toga također bili postavljeni u oslabljeno stanje grešnih ljudi sve dok Isus Krist nije došao izbaviti ih, sve dok Isus Krist kroz Njegovo raspeće nije postigao snagu volje namjesto čovječanstva, sve dok se Isus Krist nije suprotstavio Luciferovom iskušenju sa Njegovom snažnom voljom i porazio ga....

Ništa ne bi moglo potaći prvo-stvoreno biće, Lucifera, proći zemaljskim napredovanjem kao ljudsko biće sve dok je on sebe i dalje smatrao gospodarem duhovnog svijeta koji Me je zajedno sa njime napustio, jer on osobno se nije zaputio kursom kroz materiju, kroz stvaranje, prije stvaranja prvog ljudskog bića.... Kao duhovno stvaran duh on je u svojoj volji i dalje bio Moj najveći protivniik, on je sebe smatrao gospodarem stvaranja koje je pružalo utočište duhovnoj supstanci koja mu je pripadala, iako on sam nije imao utjecaja nad njom. Njegov unutarnji otpor je i dalje bio neslomljen, i on se nikad ne bi pomirio sa bilo kakvom prisilom, on sam nikad dobrovoljno ne bi ušao u formu stvorenu od strane Moje volje.... pošto je mrzio sve forme za duhovne supstance, sva djela stvaranja, i težio je uništiti ih.... Međutim, njegova mu je moć nad djelima stvaranja bila oduzeta, ali onda mu je bio podaren utjecaj nad svakom dušom kada je ova ponovno trebala donijeti svoju slobodnu odluku za Mene ili za njega.... On je također znao kako je sam bio nesposoban uništiti formu jednom kada je bila nastanjena duhovnim bićima, i iz tog razloga je unaprijed nadzirao formu prvog ljudskog bića, jer njegov je cilj bio navesti prvobitnog duha koji ju je trebao okupirati da uništi svoju vlastitu izvanjsku formu.... pošto je vjerovao kako bi ga on na taj način opskrbio sa slobodom koju Sam morao oduzeti svim duhovima poradi djela stvaranja.... On Me želio spriječiti kompletirati plan Spasenja.

Protivnost/opozicija između Mene i njega je postojala još od otpadništva i on neće nikada odustati od nje sve dok ne shvati kako je potpuno bespomoćan, te Me u najdubljoj slabosti i poniznosti zamoli da mu dam snage.... Iz ovog razloga bi bilo nemoguće dati njemu prvo ljudsko tijelo kao prebivalište. Jer njegova volja nije stremila ka uzlasku, dok je raniji otpor prema Meni od strane duhovne supstance, koja je prošla kroz stvaranje u stanju prisile, već bio umanjen i trebala je još samo jednom dokazati kako je odustala od svojeg protivljenja Meni i Mojoj snazi ljubavi. I Lucifer je znao koliko je ova duhovna supstanca sebe već udaljila od njega, i također je znao kako je sada postojao rizik da ju u potpunosti izgubi. A budući je prvobitni duh utjelovljen u ljudskom prvom ljudskom biću jednom bio njegov nepokolebljiv podržavatelj on je bio posebise zainteresiran prouzročiti njegov pad.... Ali on je također znao o njegovoj sadašnjoj žudnji da se oslobodi od svakog fizičkog ograničenja....

I zatim Sam Ja postavio drugo biće pored ovog prvobitnog duha, koje ga je istovremeno trebalo podržavati ali mu također i pomoći u svezi probe njegove volje. Njih obadvoje su trebali podržavati jedno drugo da bi pristigli do konačnog cilja; Ja nisam postavio odgovornost samo na jedno rame.... dao sam Zapovijed obadvoma, i obadvoje su bili sposobni ostvariti cilj zajedno.... I ovo drugo biće je iskoristio Lucifer, koji je prepoznao njegovu slabu volju i iz toga se nadao ostvariti svoj cilj.... Proba volje je morala biti postavljena pred prvi ljudski par [[u smislu, ‘od njih se to moralo potraživati’]], i kao podrška ovoj probi su također i protivne sile morale biti aktivne, jer Lucifer se isto tako borio sa svoje žive tvorevine, koje on nije želio izručiti premda su one također pripadale Meni. Njegov je plan uspio, ali untaoč tome, to Me nije zaustavilo bezbrojnim bićima opet i iznova pružiti priliku uzeti novu formu u ljudskim bićima ove zemlje i tako ostvariti još viši stupanj zrelosti čak ako su, zahvaljujući padu prvog ljudskog para, kapije do kraljevstva svjetla ostale zatvorene sve do dolaska Isusa Krista....

Prvi grijeh je odgodio ali nije otkazao iskupljenje duhovnih bića, jer ono što je prvo ljudsko biće podbacilo napraviti je bilo napravljeno od strane ljudskog bića Isusa.... On je bio snažniji od Mojeg protivnika budući se On okoristio Mojom snagom.... On je bio i ostao u kontaktu sa Mnom kroz ljubav i dobrovoljno je ostvario ono što prva ljudska bića nisu ispunila kao zapovijed.... On je sebe potpuno podredio Mojoj volji i dokazao Svoju privrženost Meni kroz Svoju patnju i smrt na križu.... On je znao za prvobitni grijeh i opetovanu krivnju prvih ljudskih bića, i kako bi poništio tu krivnju, kako bi iskupio čovječanstvo, On se ponudio prinijeti Mi žrtvu, što je Mene zadovoljavalo [[ili ‘za Mene bilo zadovoljavajuće’]].... žrtvu, koja je ponovno otvorila kapije duhovnog kraljevstva, stazu do Mene, i sada omogućuje svim Mojim živim bićima koja priznaju Njega kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta još jednom postati blaženo sretnima.

AMEN

Übersetzer
Übersetzt durch: Lorens Novosel