• Nazaj

NEZMOTLJIVOST... CERKVENE ZAPOVEDI

Kljub temu, da dajete prevelik pomen nezmotljivosti svojega cerkvenega voditelja, se močno motite. Božja volja ni bila, da bi Njegovo cerkev samovoljno oblikovali ljudje v skladu s človeško voljo. Vse pravilno in primerno za ohranjanje in širjenje njegovega nauka, je Jezus Kristus osebno dal svojim učencem na zemlji. Razširjanje svojega nauka je postavil v odvisnost od volje posameznika, ali ga sprejme ali ne. Dal je natančne smernice, ki so veljale za vse, ki so želeli sprejeti (slediti) njegov nauk. Te so sestavljene iz obljub, ki so bile dane pod pogojem, da se ljudje držijo zahtev Gospodovih naukov. Vedno je spoštoval svobodno voljo človeka. Človek naj se odloči prostovoljno in brez zunanjega pritiska ter tako izpolni Božjo voljo. In tem ljudem je obljubil večno življenje... Zato zahteva samo vero Vanj in Njegovo Besedo, ko pravi: 'Jaz sem pot, resnica in vsak, ki veruje vame, bo imel večno življenje...' (Janez 14,6). Njegova ljubezen želi podariti nekaj nepredstavljivo čudovitega... večno življenje. In za to potrebuje samo vero ljudi in njihovo voljo. Vendar pa njegova volja ni obremeniti človeštvo z novimi grehi, ki že tako živi v omejenem stanju na Zemlji... Za tistega, ki resnično veruje v Jezusa Kristusa, se bodo omejitve sprostile, tisti, ki ne veruje, je že dovolj kaznovan s svojim omejenim stanjem, ker mora v njem ostati vso večnost (Janez 3,18-36). Kdor ne upošteva desetih zapovedi, ki jih je ljudem dal sam Bog, kdor se jim upira, greši, torej ne uboga Boga, ki je ljubezen, ker ne uboga zapovedi ljubezni. Ne naredi ničesar, da bi se osvobodil svojega stanja, namesto tega naredi vse, da bi ga poslabšal. Izpolnjevanje teh zapovedi je edino sredstvo osvoboditve, medtem ko je njihovo kršenje popolno nasprotje. Dogma o nezmotljivosti pa je postala novi zakonodajalec za ljudi, saj je bilo od Boga danih 10 zapovedi povečanih še za nekaj, tako da so bile dodane Božjim zapovedim nove cerkvene zapovedi in neizpolnjevanje teh zakonov je veljalo za enako grešno kot ravnanje v nasprotju z zapovedmi, ki jih je dal Bog. In ta napaka ima strašne posledice. Kajti ljudje se zdaj obremenjujejo s povsem nepomembnimi, a dolžnimi dejanji, ki so povsem nepovezana z zapovedjo ljubezni do Boga in bližnjega. In zdaj vso svojo pozornost usmerjajo le na izpolnjevanje teh cerkvenih zapovedi in na to, da se osvobodijo domnevnih grehov... Tako je celotna naloga njihove duše sestavljena iz izpolnjevanja zapovedi, ki so jih določili ljudje, ali iz pokore za krivdo domnevne kršitve. In ignorirajo strašno suženjstvo duše, ki ga je mogoče rešiti le z ljubeznijo... Če bi bile te zapovedi res potrebne, bi jih Gospod osebno dal, in pridigal o njihovi izpolnitvi svojim učencem na zemlji... Tako so ljudje poskušali poljubno izboljšati Kristusov nauk in se niso obotavljali, da bi za to dobili Božansko odobritev. Ker so menili, da jih je razsvetlil Sveti Duh, medtem ko so bili še v stanju, ki je bilo daleč od tega, so določili zakone, ki niso mogli biti v skladu z Božjo voljo. Ti zakoni so zelo zmanjšali občutek odgovornosti ljudi za od Boga dane zapovedi, saj je bilo zdaj največ pozornosti namenjeno na novo določenim zapovedim, in sicer do te mere, da jih človeštvo zdaj povsem samodejno upošteva, in verjame, da sledi Kristusovemu nauku, ko izpolnjuje naloženo dolžnost. Resnično razsvetljeno človeško bitje je izbrano od Boga, da zaustavi to obžalovanja vredno stanje, torej, da ga razkrinka. Vendar pa Bog nikoli ne more razsvetliti tistih, ki so izdali ali odobrili take zapovedi. Nezmotljivost cerkvenega poglavarja je popačena podoba izlitja Svetega Duha. Vsak, ki ga je navdihnil Sveti Duh, bi vedno prepoznal napako te skupine zakonov, vendar jim je posvetno-cerkvena oblast preprečila, da bi popravili to pomembno napako. Kajti te zapovedi niso izhajale iz duha ljubezni... Pravi Božji služabniki so vedno prepoznavali to zlorabo in se ji želeli zoperstaviti, vendar je nauk o nezmotljivosti poglavarja cerkve že pregloboko zakoreninjen, da bi ga lahko tako zlahka izkoreninili. In le tisti, ki iščejo čisto resnico in prosijo Boga samega zanjo in za duha notranjega razsvetljenja, se je bodo lahko osvobodili....

AMEN

NEPOGREŠIVOST POGLAVARA RIMSKE CRKVE.... CRKVENE ZAPOVIJEDI

Vi previše značaja pridajete nepogrešivosti poglavara vaše crkve, a ipak ste uvelike obmanuti. Nije bila Božja volja da Njegova crkva bude proizvoljno formirana od strane ljudi i u skladu sa ljudskom voljom. Sve ispravno i podesno za [[p]]održavanje i širenje Njegovog učenja je na Zemlji od strane Isusa Krista Osobno bilo dano Njegovim učenicima. On je distribuciju Svoga učenja uvjetovao čovjekovom voljom koja ga može prihvatiti ili ne. On je dao precizne smjernice koje su važile za svakoga tko je želio prihvatiti Njegovo učenje. Ove se sastoje od obećanja koja su bila izgrađena na uvjetu da se ljudi pridržavaju zahtjeva Gospodinovih učenja.

On je uvijek poštovao slobodnu volju ljudskog bića. Ljudsko biće treba svoju odluku donijeti dobrovoljno i bez izvanjskog pritiska i tako ispuniti Božju volju. I tim ljudima je On obećao vječni život.... On stoga jedino zahtjeva vjeru u Njega i Njegovu Riječ kada kaže ‘Ja sam put, istina i život.... Ja sam sredstvo, zakon i ispunjenje.... svatko tko vjeruje u Mene će imati vječni život....’ [[Ivan 14:6]]. Njegova ljubav želi dati nešto nezamislivo divno.... vječni život. I za to on jedino zahtjeva ljudsku vjeru i njihovu volju. Međutim, Njegova volja nije op-teretiti čovječanstvo, koje na Zemlji već živi u ograničenom stanju, sa novim grijesima.... Ograničenja nekoga tko uistinu vjeruje u Isusa i Njegovu Riječ će biti popuštena/olabavljena, međutim, netko tko ne vjeruje je već kažnjen dovoljno svojim ograničenim stanjem jer u njemu mora ostati cijelu vječnost [[Ivan 3:18, 36]]. Svatko tko zanemaruje/omalovažava 10 Zapovijedi koje su ljudima bile dane od strane Boga Osobno, svatko tko im prkosi, počinjava grijeh, to jest, on ne sluša Boga Koji je ljubav, pošto ignorira zapovijed ljubavi. On ne čini ništa da bi sebe oslobodio iz svog stanja, umjesto toga čini sve da bi ga pogoršao. Ispunjenje ovih zapovijedi je jedino sredstvo oslobođenja, dok je njihovo kršenje tome potpuno nasuprotno.

Dogma o nepogrešivosti/potpunoj pouzdanosti je, međutim, postala novi zakonodavac za ljude utoliko što je Bogom-danih 10 Zapovijedi bilo povećano za nekoliko više, tako da su Božjim zapovijedima bile [[na]]dodane nove crkvene zapovijedi i podbacivanje u vršenju ovih zakona se smatralo isto tako grešno kao djelovanje u suprotnosti sa Bogom-danim zapovijedima. I ova greška ima užasnu posljedicu. Pošto su ljudi sada opteretili sebe sa potpuno nevažnim a ipak oba-vez[[a]]-nim djelovanjima koja su prilično ne-povezana [[= ne tiču se, nisu u odnosu]] sa zapovijeđu ljubavi prema Bogu i njihovom bližnjem. I sada oni jedino fokusiraju svoju cijelu pažnju na vršenje ovih crkvenih zapovijedi i na oslobađanje od pretpostavljenih grijeha.... Na taj način se njihov sveukupni duševni zadatak sastoji u vršenju zapovijedi koje su odredili ljudi ili u vršenju pokore za grijeh/zlo/krivnju zbog navodnog kršenja. A užasno duševno ropstvo, koje se može riješiti jedino putem ljubavi, je s njihove strane zanemareno....

Da su ove zapovijedi bile nužne, uistinu, Gospodin Osobno bi ih bio dao i propovijedao njihovo ispunjenjavanje Svojim učenicima na Zemlji.... Tako su ljudi pokušali proizvoljno unaprijediti Kristovo učenje i nisu oklijevali sebi za to dati Božansko odobrenje. Smatrajući sebe prosvjetljenima Svetim Duhom dok su i dalje u stanju jako udaljenom od toga, oni su sada donijeli zakone koji ne mogu biti u skladu sa Božjom voljom. Ti zakoni su značajno smanjili ljudski osjećaj odgovornosti prema Bogom-danim zapovijedima zahvaljujući činjenici da je sada novo-određenim/donešenim zapovijedima bila dana najveća pažnja, do te mjere da ih sada čovječanstvo vrši čisto automatski i vjeruje kako slijedi Kristovo učenje kada ispunjava svoju nametnutu dužnost.

Istinski prosvjetljeno ljudsko biće je od strane Boga odabrano da zaustavi ovo žalosno/nemilo stanje stvari, to jest, da ga razotkrije. Međutim, Bog nikad nije mogao prosvjetliti one koji su odredili ili odobrili takve zapovijedi. Nepogrešivost poglavara crkve je iskrivljena slika izlijevanja Svetog Duha. Svatko nadahnut Svetim Duhom bi uvijek prepoznao grešku ove skupine zakonâ ali ih je svjetovno-crkvena sila spriječila da isprave ovu značajnu grešku/zabludu. Jer ove zapovijedi nisu proizašle iz duha ljubavi.... Zakonodavci su imali malo interesa u smanjivanju rada za duše koje se bore ostvariti svoje konačno oslobođenje. Radije, njihov motiv za ustanovljavanje ovih zapovijedi je bila žudnja za povećanom moći i volja da ljude dovedu u određeno stanje ovisnosti, pošto je podbacivanje u izvršavanju ovih zapovijedi bilo istovremeno smatrano za smrtni grijeh. Istinske Božje sluge su uvijek prepoznale ovo žalosno stanje stvari i željeli su mu se suprotstaviti ali učenje o nepogrešivosti poglavara crkve je već pre-duboko ukorijenjeno da bi se moglo sa lakoćom otkloniti. I jedino netko tko traži čistu istinu i Boga Osobno moli za istinu i duh unutrašnjeg prosvjetljenja će biti sposoban sebe osloboditi od njega.

AMEN