• Nazaj

OBREDI.... POSTATI BOŽJI OTROK

Pomislite na ljudi, ki se vedno trudijo biti pravični in pošteni, vendar ne pripadajo nobeni posebni teološki šoli mišljenja. Njihova volja je usmerjena k Bogu, torej k dobremu, manjka jim le pravega spoznanja, ki pa se mora prebuditi v globini njihovih src, in tako kot pri njih, tako je tudi pri vsakem pripadniku določene verske ločine.

In to notranje spoznanje je nujno potrebno za vsakega človeka, navzven manifestirana vera mu brez tega ne koristi, nasprotno pa tudi brez tega (navzven manifestirane vere) notranje spoznanje vzpostavlja pravi odnos med človekom in Bogom, odnos med otrokom in Očetom. In za to si je potrebno najprej prizadevati.

Čeprav je to zahtevo (notranje spoznanje) verjetno lažje razumeti in izpolniti zaradi verskega nauka neke cerkve, jo ne-pripadnost določeni cerkvi ne izključuje. Zdaj je tudi razumljivo, da je najprej potrebno vzpostaviti odnos z Očetom, da bi lahko govorili o tem, da smo Božji otroci.... da pripadnost tej ali oni cerkvi tega (da smo Božji otroci) ne zagotavlja, ampak je vedno odločilen le globok notranji občutek srca.

Pojem “pripadnosti“ je lahko zelo elastičen, vendar ne more biti odvisen zgolj od zunanjih dejavnikov, kot je izpolnjevanje zapovedi, ki so jih ljudje dodali Božjim zapovedim.... redno obiskovanje cerkve, standardizirana molitev in udeležba pri opravilu ima lahko le simbolično vrednost, dokler ga (opravila) ne oživi najgloblja povezava z Očetom. Bistveno bolj pa je dragoceno, če se človek v svoji želji po Bogu ne navdušuje nad takšnimi zunanjimi zahtevami, saj se bo tako lažje približal Očetu.

Predal se Mu bo z otroškim zaupanjem, ne bo mu potrebno najprej podreti toliko ovir, ki mu jih pred oči duha postavljajo strogi nauki in vsa mistična dejanja, katerih posledica je, da v človeku dozori občutek oddaljenosti od Boga, kar pa ni tako lahko premagati.... da se do Boga lahko pride samo po daljši poti, medtem ko srčna misel Nanj in hrepenenje po Njem že prinašata zemeljskemu otroku milost Njegove ljubeče naklonjenosti. Kljub temu bo le najbolj notranji občutek zmanjšal ali povečal ločitev od Očeta, ne pa tudi zunanja dejanja, ki pa so prav tako lahko brez notranjega občutka....

Amen

CEREMONIJE.... POSTAJANJE DJETETOM BOŽJIM

Razmišljajte o ljudima koji se uvijek trude biti pravedni i pošteni ali koji ne pripadaju ni jednoj određenoj teološkoj školi razmišljanja. Njihova volja je usmjerena ka Bogu, i na taj način prema dobru, njima jedino nedostaje ispravno razumijevanje, ali ovo se treba izdići iz samih dubina unutar njihovih srdaca, i kao što je slučaj sa njima, tako je također sa svakim pripadnikom određene teološke škole razmišljanja. I ovo unutarnje razumijevanje je apsolutno nužno za svako ljudsko biće, izvanjski manifestirana vjera mu bez toga nije od nikakve koristi, alternativno će međutim, unutrašnje razumijevanje bez takve vjere također uspostaviti čovjekov ispravan odnos prema Bogu, djetetov odnos sa Ocem. I za tim se najprije mora težiti. Iako se ovaj zahtjev može vjerojatno lakše shvatiti i ispuniti zahvaljujući religijskoj dogmi crkve, ne-pripadnost određenoj crkvi ga neće isključiti. Na taj način također treba biti razumljivo da najprije treba biti uspostavljen ovaj odnos sa Ocem kako bi se govorilo o dječaštvu Božjem.... da potonje nije osigurano pripadnošću ovoj ili onoj crkvi, nego da je duboki unutarnji osjećaj srca uvijek odlučujući činbenik.

Koncept ‘pripadnosti’ može biti vrlo fleksibilan ali ne može ovisiti samo o prividima, poput ispunjavanja zapovijedi koje su od strane ljudi bile nadodane Božanskim zapovijedima.... redovna posjeta crkvi, stereotipna molitva, i prisustvovanje jednom činu koji može imati jedino simboličnu vrijednost sve dok nije oživljen putem najdubljeg sjedinjenja sa Ocem. Međutim, poprilično više vrijedi ako ljudsko biće ima čežnju za Bogom bez da je pod pritiskom takvih formalnosti, pošto će se njemu biti lakše približiti Ocu. On će Mu se vjerno, poput djeteta, predati. On neće morati otkloniti onoliko prepreka koliko je krutih učenja i mističnih akcija ustanovljenih pred čovjekovim duhovnim okom, što na prvom mjestu stvara osjećaj udaljenosti od Boga, da Bog može biti dosegnut zaobilaznim putem.... što nije lako prevladano, dok će, u stvari, iskrena misao i žudnja za Njime zemaljskom djetetu već dati blagoslov Njegovog blagonaklonog osjećaja. I pored toga, jedino će najunutarniji osjećaj umanjiti ili povećati odvojenost od Oca a ne izvanjske akcije kojima također može nedostajati osobnog osjećaja.

AMEN