Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

Ulteriore Spiegazione sull’anima

Spiegare il concetto “anima”, sarà necessario affinché voi n o n vi muoviate nell’errore. Tutto quello che vedete intorno a voi è Forza spirituale irradiata da Me nel passato come esseri, che sono stati dissolti, quando loro non utilizzavano più la Forza d’Amore che affluiva loro costantemente, secondo la Mia Volontà perché questa Forza deve diventare attiva secondo la Legge dell’eterno Ordine. Questa Forza d’Amore un tempo irradiata come esseri Io l’ho trasformata in Opere di Creazione, che eseguono una attività di servizio E così la Creazione intorno a voi è in fondo in fondo quella Forza che è stata esternata da Me come esseri autonomi. E la Forza spirituale che ora è diventata anche materia per quanto indurita, sono tutte delle scintille di Luce e d’Amore, che si irradiano da Me, che solo tramite la Mia Volontà hanno ricevuto una forma rispondente al Mio Amore e Sapienza. Ma ora lo spirituale non può più cessare di esistere. La Forza irradiata in passato da Me ritorna inevitabilmente di nuovo a Me. Ma quello che vi circonda, si trova nel grado di maturità più diverso, perché questo è senso e scopo della Creazione, di portare lo spirituale alla maturazione, che nel caso della sua caduta nell’abisso si è invertita totalmente nel suo essere e che ora deve di nuovo divinizzare in questo processo di purificazione l’intera Creazione, cioè deve diventare di nuovo un essere autonomo, che agisce nella Luce e Forza e Libertà per la sua propria felicitazione. Una volta quindi tutte le particelle si raccolgono in un’anima primordiale, e questa cammina ora in una forma esteriore di un uomo sulla Terra, per raggiungere il suo ultimo perfezionamento su questa nella libera volontà. Quest’anima è quindi quella Forza d’Amore irradiata da Me nel passato, ma tutte le sue sostanze necessitano ancora di una chiarificazione. Ciononostante è dello spirituale, quello che voi vedete, perché tutto è Forza spirituale, persino quando è consolidata come materia tramite la Mia Volontà. Quello che come “anima” ora vivifica l’uomo, lo spirituale ha raggiunto già un determinato grado di maturità, altrimenti non sarebbe ammessa la sua incarnazione come uomo. Ma non si può parlare di un’anima perfetta, perché è passata nel regno di Lucifero ed il suo pensare e volere è orientato secondo Lucifero. Ma è lo spirito primordiale caduto in passato, che può diventare totalmente libero da tutte le influenze non spirituali attraverso il cammino terreno, che può volere ed agire liberamente e perciò ha anche la possibilità di giungere sulla Terra nell’ultimo perfezionamento e di rientrare di nuovo come raggiante spirito di luce nel Regno dell’aldilà, quando deve abbandonare il corpo terreno. L’anima è di conseguenza invisibile per l’occhio umano, che è eterna, che rimarrà esistente in tutta l’eternità, mentre la materia, ogni forma esterna visibile all’occhio – è temporale, ma viene dissolta solo tramite la Mia Volontà, per liberare lo spirituale celato in essa. Quindi anche la Creazione è pure dello spirituale visibile come essere che passa, soltanto dissolto, attraverso questa Creazione, che però una volta è anche maturata fino al punto, che lo spirito primordiale caduto, come anima può incorporarsi in un uomo. L’anima ha ben la forma di un uomo, ma è visibile soltanto con l’occhio spirituale, cioè soltanto un determinato grado di maturità permette ad un'altra anima, di vedere quell’anima, come anche in passato nel Regno spirituale si riconoscevano bene gli esseri creati e potevano avere degli scambi, ma soltanto per il fatto che avevano la capacità spirituale del vedere, cosa che, un uomo oppure una anima immatura che ha lasciata la terra, non ha. Quindi una anima non è più una forma sostanziale, se si intende per ‘sostanza’, qualcosa di materiale, visibile. E’ una forma spirituale, è la Forza irradiata da Me, che da ad una forma morta – il corpo umano, la vita. Ciononostante l’anima può pensare, sentire e volere, cosa che il corpo non può fare, se gli manca la vera vita, l’anima appunto gli organi umani adempiono bensì le loro funzioni, ma sempre spinti o vivificati dall’anima, dal vero io, che determina tutte queste funzioni per la sua attività. E perciò porta la responsabilità per l’esistenza terrena soltanto l’anima, mai il corpo, il quale penserebbe e agirebbe sempre in modo sbagliato, se Io non le avessi associata la scintilla dello Spirito come Mia Parte, che cerca ora di esercitare la sua influenza, di sottomettersi alla sua spinta ed alla quale vuole sempre determinare la Mia Volontà, ma non interviene mai in modo costringente sull’anima. All’anima è lasciata la libertà, di sottomettersi al desiderio dello spirito o al desiderio del corpo questo è la sua vera prova di vita terrena, che l’anima ha da sostenere, per poter entrare perfetta nel Regno dell’aldilà. Voi uomini dovete prendere confidenza con il pensiero che proprio quello ‘spirito primordiale caduto’ è il vostro vero “Io”, che questo spirito primordiale però all’inizio della sua incarnazione come uomo è ancora uno spirito molto impuro, perché si trova nella regione di Lucifero, egli stesso è passato attraverso tutte le Creazioni, in cui tutto il luciferico è ancora legato. Ed anche l’involucro esterno umano è materia, quindi dello spirituale che si sta ancora sviluppando. L’Ultimo perfezionamento deve solo svolgersi nella vita terrena, ma può essere raggiunta, perché l’Opera di Salvezza venne compiuta da Gesù Cristo, il Mio Figlio Primogenito, che ho mandato sulla Terra, per annullare la grande colpa primordiale, che ha impedito a tutti gli esseri caduti, l’ingresso nel Regno della Luce. L’Anima dell’uomo Gesù era quindi una anima di Luce, che allo scopo di una missione è discesa sulla Terra nel regno dell’oscurità. L’Anima di Luce si è incarnata in un involucro carnale, nel corpo di un uomo terreno, che era costituito proprio come ogni altro uomo. Questo involucro venne preparato bensì prima dall’Anima nella Luce, perché doveva essere un vaso puro, perché Io Stesso volevo prendere dimora nell’uomo Gesù. Ciononostante il corpo carnale era fatto di sostanza terrena-materiale, perché l’uomo Gesù doveva compiere su se stesso un’Opera di Spiritualizzazione, che serviva agli altri uomini come esempio, che dunque tutti gli uomini devono compiere su loro stessi, per perfezionarsi. Inoltre l’Anima di Gesù, una purissima Anima della Luce, si trovava in un ambiente oscuro; è scesa nel regno di Lucifero e si vide anche esposta da lui, a tutti gli attacchi. Ma l’Anima di Gesù non era uno spirito caduto. Ma dato che doveva passare attraverso l’abisso, non poteva rifiutare il non spirituale, che su ordine di Lucifero la opprimeva molto. L’Anima di Gesù era Luce in tutta la Pienezza. Ma quando è discesa nell’abisso, ha lasciato indietro la Luce, che gli uomini nella loro oscurità avrebbero consumato inevitabilmente. Quindi la Luce colmava soltanto in misura limitata l’involucro Gesù, Egli non fece splendere la Sua Luce d’Amore, ma questo Amore lo legò intimamente con Me, suo Padre dall’Eternità. L’Anima di Gesù era Spirito del Mio Spirito, era irradiata ugualmente come Luce d’Amore da Me e non diede via questo Amore, quando entrò sulla Terra. Ma allora iniziò l’intervento del Mio avversario, che voleva impedire l’Opera di Salvezza di Gesù e che cercava anche di tirare giù l’Anima di Gesù nell’oscurità. Grazie alla Sua immensa Luce d’Amore Gesù avrebbe facilmente potuto porre resistenza ai suoi attacchi. Ma allora il “seguito” di Gesù sarebbe stato messo in questione, allora Lui non avrebbe vissuto d’esempio come “ uomo” per la vita del prossimo, che questi doveva condurre, per liberarsi dal Mio avversario, ma soltanto la Forza divina avrebbe compiuto qualcosa, il che non sarebbe mai stato possibile ad un uomo. Per questo un’Anima di Luce ha assunto coscientemente la lotta con il Mio avversario, mentre gli offriva tutte le superfici di attacco. Gesù ha affrontato coscientemente la lotta ed ordinò contemporaneamente, di non resistere agli spiriti impuri, quando volevano impossessarsi della Sua Anima. Lui li vinse non grazie alla Sua Potenza, ma grazie al Suo Amore, cioè egli li ammansiva, Egli ha portato loro la salvezza, perché il Suo Amore era ultragrande e durante la vita terrena come uomo crebbe in un mare di fuoco. Egli accolse Me Stesso come “l’eterno Amore” in Sé. Egli non cedette alle tentazioni dell’avversario, ma vinse ogni attacco, ogni pretesa di quegli spiriti secolari con ultragrande pazienza e misericordia, per aiutare questo spirituale non salvato, per metterlo in una condizione, che poteva adattarsi alla Sua Anima. E l’Amore ha compiuto l’Opera, che anche tutte le sostanze ancora non spirituali del corpo si adattavano alla Sua Anima, che Anima e Corpo splendevano nella più sublime Pienezza di Luce e si univano a Me, la Luce d’Amore dall’Eternità. E lo stesso processo si svolge, quando uno spirito di Luce, uno spirito d’Angelo, vuole fare il cammino attraverso l’abisso, per giungere alla figliolanza divina, per essere nella libera volontà; uno spirito perfezionato nel modo più sublime, che può creare in e con Me nella libera volontà. Allora lo Spirito limita sempre la sua Pienezza di Forza e Luce, perché questo farebbe saltare (esplodere) il corpo umano, che non è ancora un corpo puramente spirituale. Esso, lo Spirito di Luce, assume quindi la forma di un corpo umano, ma rimane un corpo di spirito. E questa forma spirituale ‘illimitata’ è l’anima, che vivifica il corpo di carne altrimenti morto. Quando quest’Anima esce di nuovo dal corpo carnale, allora non sperimenta nemmeno alcuna limitazione, allora è di nuovo lo spirito libero, colmo di luce e forza, che però non esclude, che questo spirito abbia percorso, una volta come ‘anima umana ’, la via attraverso l’abisso. Ma un tale spirito disporrà anche nella vita terrena di insolite capacità spirituali, malgrado sia esposto alle più pesanti tentazioni da parte del Mio avversario, esso non perderà mai totalmente il legame con Me, e la forza del suo amore lo farà anche uscire come vincitore. Perché quello che non è riuscito al Mio avversario, quando ha portato il grande esercito di spiriti primordiali creati alla caduta da Me, non gli riuscirà nemmeno ora. Ma ciononostante la vita terrena di uno Spirito di Luce sarà sempre particolarmente pesante, finché non ha assolto del tutto apertamente la grande prova di volontà, che lo ha reso ora Mio figlio, che è in eterno unito a Me, con suo Padre, ed ora godrà di illimitate beatitudini.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

DODATNO OBJAŠNJENJE U SVEZI DUŠE....

Nužno je razjasniti pojam ‘duše’ tako da vi ne živite u pogrešci: Sve što vidite okolo vas je duhovna snaga.... koja je jednom bila isijana od strane Mene kao bića koja su bila razložena kada nisu iskoristili Moju snagu Ljubavi, koja je tekla prema njima bezprestano, u skladu sa Mojom voljom. Jer ova snaga mora postati aktivna u skladu sa zakonom vječnog reda. Stoga Sam Ja preoblikovao ovu snagu Ljubavi, jednom isijanu kao ‘bića’, u djela stvaranja koja vrše služeću funkciju. I tako je cijelo stvaranje koje vas okružuje u osnovi snaga koja je bila prikazana u vanjskom obliku izvan Mene Samoga kao neovisna bića. I bez obzira kako (tj. na koji način i koliko) je ukrućena duhovna snaga što je postala materija.... oni su svi iskrice svjetla i Ljubavi koje su izbile iz Mene, Moja volja im je samo dala oblik u skladu sa Mojom Ljubavlju i mudrošću.... Međutim, ova duhovna supstanca više ne može prestati postojati, Moja jednom isijana snaga će se Meni neizbježno povratiti.... Ipak stupanj zrelosti svega oko vas se razlikuje značajno, budući je značenje i svrha stvaranja dovesti duhovnu supstancu do pune zrelosti pošto je ona, kao rezultat njezina pada u bezdan, bila kompletno okrenula svoju prirodu i, posredstvom ovog procesa iskušavanja, ovog procesa pročišćavanja kroz cijelo stvaranje, će sebe iznova deificirati, time još jednom postati neovisno biće, koje će raditi u svjetlu i snazi i slobodi za njegovu vlastitu sreću. Prije ili poslije sve sićušne čestice razloženog prvobitnog duha će se iznova sakupiti.... i ovaj će onda živjeti na Zemlji u izvanjskom obliku ljudskog bića kako bi postigao njegovo konačno savršenstvo njegovom vlastitom slobodnom voljom. Otud je ova duša Moja jednom isijana snaga Ljubavi, ipak sve njezine supstance i dalje zahtijevaju pročišćavanje.... Unatoč tome, ona je duhovna supstanca, jer sve što vidite je duhovna snaga, čak ako je ukrućena kao materija kao rezultat Moje volje.... Duhovna suština koja sada oživljava ljudsko biće kao ‘duša’ je zasigurno već dosegla izvjestan stupanj zrelosti, ili joj ne bi bilo dozvoljeno da utjelovi sebe kao ljudsko biće; međutim, čovjek ne može govoriti o ‘savršenoj’ duši, budući je ona putovala kroz Luciferovu oblast i njezine misli i namjere su i dalje sotonski naklonjene. Ali to je jednom pali prvobitni duh koji, kroz zemaljski napredak, može sebe u cjelosti osloboditi od svih neduhovnih supstanci, koji može slobodno željeti i djelovati i prema tome također ima priliku ostvariti konačno savršenstvo na Zemlji i ući u kraljevstvo onostranog kao blistavo zračeći svjetlosni duh kada mora napustiti zemaljsko tijelo. Otud je duša nešto nevidljivo ljudskom oku što je vječno, što nastavlja živjeti za cijelu vječnost, dok je materija.... svaka izvanjska forma koja je vidljiva oku.... prolazna ali će također biti razgrađena od strane Moje volje kako bi oslobodila duhovnu supstancu sakrivenu unutra....

Vidljivo stvaranje je isto tako duhovna supstanca koja je jednom bila prikazana u vanjskom obliku izvan Mene Samoga kao bića, jedino što ona prolazi kroz ove tvorevine u razgrađenom stanju, ipak jednog dana će biti dovoljno sazrijela tako da će palom prvobitnom duhu biti dozvoljeno utjeloviti sebe kao duša u ljudskom biću. Premda duša ima oblik čovjeka ona je, međutim, jedino vidljiva duhovnom oku, to jest, jedino izvjestan stupanj zrelosti omogućuje drugoj duši da vidi prije spomenutu, baš kao što su bića u duhovnom kraljevstvu bila jednom sposobna prepoznati i komunicirati jedno sa drugim, ali jedino jer su posjedovali duhovnu viziju, koju ljudsko biće ili duša koja je napustila Zemlju u nezrelom stanju ne posjeduje. Time duša više nije supstancijalna forma, ako se pod ‘supstancom’ treba razumjeti nešto materijalno, vidljivo.... ona je duhovna forma, ona je Moja isijana snaga koja daje život mrtvoj formi.... ljudskom tijelu. Pa ipak, duša može misliti, osjećati i željeti, što samo tijelo ne može učiniti jednom kada stvarni život, duša, nedostaje.... Ljudski organi zasigurno obavljaju njihove funkcije, ipak uvijek pokretani ili oživljavani od strane duše, stvarnog Ja, koja određuje aktivnost svih ovih funkcija. To je zašto cijela odgovornost za postojanje na Zemlji počiva na duši, nikada na tijelu.... ali ona bi uvijek razmišljala i djelovala pogrešno da ju Ja nisam bio opskrbio sa duhovnom iskrom kao Mojim udjelom, koji naknadno nastoji utjecati na dušu da ju podredi sebi, svojim nagonjenjima i koji ju uvijek želi savjetovati u skladu sa Mojom voljom ipak nikada prisilno ne utječe na dušu. To je u cjelosti do duše da sebe podredi žudnji duha ili tjelesnim željama; ovo je stvarni ispit zemaljskog života kojeg će duša morati proći kako bi bila sposobna ući u duhovno kraljevstvo u savršenom stanju. Vi ljudi se morate naviknuti na ideju da je sam ovaj ‘pali duh’ vaše stvarno Ja.... Ali da je ovaj prvobitni duh na početku njegovog utjelovljenja kao ljudsko biće i dalje vrlo nečist, jer on živi u Luciferovoj oblasti, on je putovao kroz sve tvorevine u kojima je sve sotonsko zavezano. I ljudski izvanjski oblik je također materija, time duhovna supstanca koja je i dalje u procesu razvoja.... Jer konačno savršenstvo će se jedino trebati dogoditi tijekom zemaljskog života no (ono) može biti postignuto, budući je čin Spasenja bio ostvaren od strane Isusa Krista, Mojeg prvorođenog Sina, Kojeg Sam poslao na Zemlju da iskupi ogroman praiskonski grijeh koji je nijekao svim palim bićima ulazak u kraljevstvo svjetla....

Duša čovjeka zvanog Isus je prema tome svjetlosna duša koja je, u svrhu misije, sišla u oblast tame.... Svjetlosna duša je sebe utjelovila u pokrovu od mesa, u tijelu zemaljskog i (pri)vremenog ljudskog koje je bilo baš poput bilo kojeg drugog ljudskog. Premda je svjetlosna duša najprije pripremila ovu čahuru, jer ona je morala biti čista posuda, budući Sam se Ja Osobno želio nastaniti u Isusu, čovjeku. Unatoč tome, tijelo od mesa se sastojalo od materijalnih supstanci, budući je Isus ljudsko biće trebao ostvariti jedan čin deifikacije (postajanja Božanskim) na Njemu Samome koji je trebao služiti drugim ljudima kao primjer.... kojeg će prema tome svi ljudi trebati ostvariti kako bi sebe usavršili.

Štoviše, Isusova duša, beskrajno čista svjetlosna duša, je sebe našla u mračnim okruženjima; ona je sišla u Luciferovu oblast i bila je naknadno izložena svim moćnim napadima na njega. Međutim, Isusova duša nije bila pali duh. Ali pošto je trebala putovati kroz bezdan ona je bila nesposobna oduprijeti se svemu neduhovnome što ju je strašno opsjedalo na Luciferove poduke. Isusova duša je bila svjetlo u svoj njegovoj punini.... Ipak kada je sišla u bezdan ona je ostavila svjetlo iza sebe budući bi ono bilo neopozivo uništilo ljude u tami. Isus je prema tome jedino ušao u Njegovu fizičku čahuru do ograničenog opsega (Filipljanima 2:6-8), On nije dopustio Njegovom svjetlu Ljubavi isticati se ipak Ljubav je bila u Njemu, On nije lišio Sebe Ljubavi i ova Ljubav Ga je intimno sjedinila sa Mnom, Njegovim Ocem od vječnosti. Stoga se Isusova duša sastojala od duha napravljenog od Mojeg Duha, on je, također, bio isijan od strane Mene kao svjetlo Ljubavi i nije se isto tako Nje odrekao kada je došao u svijet. Ali onda je utjecaj Mojeg protivnika započeo, koji je želio spriječiti Isusov čin Spasenja i također gledao kako da povuče Isusovu dušu dolje u tamu. Vrlinom ogromnog svjetla Ljubavi Isus se lagano mogao oduprijeti njegovom svakom nasrtaju ali ovo bi stavilo slijeđenje Isusa u opasnost, on nikada ne bi primjerom ukazao, kao ‘ljudsko biće’, život kojeg Njegova ljudska bića trebaju živjeti kako bi sebe oslobodili od Mojeg protivnika, namjesto toga, Božanska snaga jedina bi bila ostvarila nešto što nikada ne bi blo moguće za ijedno ljudsko biće. To je zašto je svjetlosna duša svjesno ušla u borbu protiv Mojeg protivnika nudeći mu svaku metu za napad.... On ga je izazvao hotimično a to je naznačavalo, u isto vrijeme, ne boriti se sa zlodusima kada su oni pokušali zaposjednuti Njegovu dušu.... On ih nije porazio vrlinom Njegove moći nego vrlinom Njegove Ljubavi, to jest, On ih je pripitomio, On im je donio iskupljenje, jer Njegova je Ljubav bila veća od najveće i, tijekom Njegovog zemaljskog života kao ljudsko biće, ona je izrasla u plameno more.... On je prihvatio Mene Osobno kao Vječnu Ljubav u Njega.... On nije podlijegao kušnjama protivnika nego je nadvladao svaki izazov, svaku žudnju od strane ovih zloduha sa bezgraničim strpljenjem i milosrđem kako bi pomogao tim neiskupljenim duhovima i postavio ih u stanje da su se mogli prilagoditi Njegovoj duši.... I Ljubav je ostvarila rad da su se sve i dalje neiskupljene fizičke supstance prilagodile Njegovoj duši, da su duša i tijelo zračili najviše izobilje svjetla i sjedinili se sa Mnom, vječnim svjetlom Ljubavi....

I ovaj isti proces se događa kada se najuzvišeniji svjetlosni duh.... jedan anđeoski duh.... želi zaputiti stazom kroz bezdan kako bi postigao dijeteštvo Božje, kako bi po vlastitoj želji postao najsavršeniji duh koji može stvarati u i sa Mnom u slobodnoj volji.... U tom slučaju, duh će uvijek ograničiti njegovo izobilje svjetla i snage, budući bi to rasprsnulo ljudsko tijelo, koje još nije čisto duhovno tijelo.... Stoga svjetlosni duh uzima oblik ljudskog tijela a ipak ostaje u duhovnom tijelu.... I ova duhovno ‘ograničena’ forma je duša koja na prvom mjestu i oživljava inače mrtvo tijelo od mesa.... Kada duša iznova napusti tijelo od mesa ona više neće biti ograničena i biti će iznova slobodan duh, pun svjetla i snage.... ali to ne isključuje mogućnost da se ovaj duh jednom bio zaputio stazom kroz bezdan kao ljudska duša.... Ali takav duh će također u zemaljskom životu imati izvanredne duhovne sposobnosti na njegovom raspolaganju, jer premda je izložen najsnažnijim iskušenjima od strane Mojeg protivnika (Sotone) on neće nikada potpuno izgubiti njegovu povezanost sa Mnom, i snaga njegove Ljubavi će također jamčiti da će on izroniti kao pobjednik. Jer što je Moj protivnik podbacio ostvariti kada je prouzročio otpadništvo velike gomile prvobitno stvorenih duhova od Mene, on isto tako neće ostvariti ni sada.... A ipak, život svjetlosnog duha na Zemlji će uvijek biti posebice težak sve dok on nije sasvim otvoreno prošao važan ispot volje koji ga je okrenuo u Moje dijete tako da će zauvijek biti sjedinjen sa Mnom, sa njegovim Ocem, i onda uživati neograničena blaženstva.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel