Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

La Benedizione del dubbio – La Verità

Che si insinuano sempre di nuovo dubbi nel vostro cuore, è vantaggioso in quanto allora riflettete su questioni che vi muovono ed ora potete anche essere influenzati da esseri che si sforzano di risolvere i vostri dubbi. Ma con ciò sono da intendere solo tali dubbi che assalgono un uomo che cerca seriamente, non quei dubbi che uomini indifferenti si credono autorizzati di rifiutare il sapere offerto loro, perché non lo desiderano per nulla, che perciò non vogliono mai riconoscere un portatore della Verità. I loro dubbi sono soltanto delle scuse e la fuga di ritorno nell’oscurità. Ma seri ricercatori non si accontentano subito ed i loro dubbi possono diventare Benedizione per loro stessi, dato che non abbandonano le domande e proprio questo dà agli esseri di Luce la possibilità di agire su loro sempre di nuovo mentalmente, finché non si è chiarito il loro pensare ed è diventato loro certezza ciò che dapprima sembrava loro ancora dubbioso.

L’uomo pensante non sarà quasi mai superficiale da rigettare semplicemente ciò che non gli sembra credibile, ma va più a fondo, prima di rigettare del tutto un insegnamento giuntogli. Ed un dubbio può quindi condurre al chiarimento, un dubbio può anche proteggere dall’accettare l’errore, quando l’uomo intende camminare nella Verità. Perciò non è da condannare l’uomo che esprime a voce dei dubbi, perché un tale testimonia di una giusta serietà. Deve anche lasciar valere la possibilità ed ora non riposare prima di essere arrivato interiormente alla piena convinzione, che ora o accetta il sapere come Verità oppure lo può rifiutare sicuro come errore. E per arrivare a questa convinzione lo aiutano i dubbi.

Un uomo che si crede sapiente non può più essere istruito, perché non si apre più alle correnti dal mondo di Luce, lascia diventare attivo solo il suo intelletto, ma non ascolta ciò che gli viene sussurrato dalla parte sapiente. Un uomo dubbioso ascolta, domanda e poi crede bensì anche di risolvere da sé questi dubbi intellettualmente. Appena tende seriamente alla Verità, può anche confidare che il suo pensare venga ora anche guidato bene, perché il serio ricercatore della Verità ha questa garanzia, perché Dio come l’Eterna Verità Si lascia anche trovare da lui. E perciò anche l’uomo stesso determina il valore del suo sapere, di cui ha fatto la sua proprietà mentale, perché questo dipende solo dal fatto, quanto forte è il suo desiderio per la Verità.

Ed anche su ciò deve rendere conto a sé stesso, perché ognuno so che “uomini possono sbagliare”, che quindi non si può appoggiare su un sapere che gli è stato trasmesso da prossimi e che perciò deve anche essere disposto di rinunciare a quel sapere, se vuole ricevere “la pura Verità”. E la pura Verità la può desiderare e ricevere solo là, dov’E’ la Fonte della Verità. Quindi deve anche presentare dapprima a Dio il sapere già accolto e pregarLo, di fargli chiarissimamente riconoscere, fin dove corrisponde alla Verità. E Dio esaudirà davvero questa richiesta e gli metterà forse anche dubbi nel cuore, perché solo allora può aver luogo la trasmissione della pura Verità, quando l’uomo ora si apre per cogliere dalla Fonte Suprema ciò che desidera: la pura Verità di Dio.

Questo riguarda prevalentemente il sapere spirituale, ma vengono ora anche guidati bene terrenamente i pensieri dell’uomo che ha preso questa via verso Dio, verso la Fonte della Verità. E la profonda interiore certezza, la ferma convinzione che ora lo colma, è la migliore garanzia che ha percorso la retta via, perché nessuna obiezione lo potrà scuotere nel suo punto di vista, potrà anche rappresentare la sua convinzione nei confronti dei prossimi ed ora non capiterà nuovamente in dubbi, a meno che non vengano sollevati nuovi problemi, che si lascerà ora anche tranquillamente risolvere nello stesso modo. Perché Dio dà la Verità a tutti coloro che la desiderano solo seriamente, ma la nasconde a coloro che si appoggiano sulla loro propria forza, che cercano di sondare in modo puramente intellettuale ciò che Solo Dio so.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

DVOJBA KAO BLAGOSLOV.... ISTINA....

To što vam se uvijek iznova u srca ušuljaju dvojbe, povoljno je, utoliko da vi onda razmislite o pitanjima koja vas pokreću i onda se već na vas može misaonim putem izvršiti utjecaj onih bića koja se trude riješiti vam dvojbe. Međutim u ovom slučaju radi se samo o onim dvojbama koje se javljaju ozbiljnom tražitelju, koje neprestano potiču na to da se traži više i da se pita.... ne one dvojbe radi kojih ravnodušan čovjek vjeruje da je opravdano odbijati znanje koje mu se nudi pošto ga on uopće ne želi, koji radi toga nikada neće htjeti priznati nositelja Istine. Njihove dvojbe samo su izgovori i bijeg natrag u tamu.

Tako da i dvojba može dovesti do jasnoće, dvojba isto tako može štititi od prihvaćanja neistine, ako se čovjek trudi hodati u Istini. Stoga ne treba osuđivati čovjeka koji glasno izražava svoje sumnje, jer one samo svjedoče o pravičnoj ozbiljnosti. No on isto tako treba uzeti u obzir mogućnost i ne smiriti se prije negoli je došao do unutarnjeg uvjerenja da onda to znanje prihvati kao Istinu ili ga pak može sigurno odbaciti kao neistinu. A da bi došao do tog uvjerenja, pomažu mu dvojbe.

Čovjek koji vjeruje da zna, više ne može naučiti, jer on se više ne otvara strujama iz svijeta svjetla, on aktivira samo svoj razum, a ne sluša ono što mu se došaptava od one strane koja posjeduje znanje. No čovjek koji ima dvojbe osluškuje, pita te onda i vjeruje da si sam razumski rješava te dvojbe. Ali ako on istinski teži ka Istini, on se i može osloniti na to da će njegovo razmišljanje onda i biti ispravno upravljano, jer ozbiljni tražitelj za Istinom ima to jamstvo budući da se Bog kao vječna Istina i dozvoli od njega naći.

Pa zato čovjek sam i određuje vrijednost svoga znanja koje prisvaja kao misaono vlasništvo.... Pošto je ono ovisno jedino o tome koliko je jaka njegova žudnja za Istinom. A o tome sam sebi treba polagati račune, jer svatko zna da se “ljudi mogu zabuniti”.... da se dakle ne može osloniti na znanje koje mu je prenešseno od bližnjih, i da zato i mora biti spreman odustati od tog znanja jednom kad može primiti “Čistu Istinu”.

A Čista Istina može se uvijek žudjeti i primiti jedino tamo gdje je Izvor Istine. Tako da dakle mora i već primljeno znanje prvo prinijeti Bogu i (za)moliti Ga da uspije naj-jasnije spoznati koliko ono odgovara Istini. A Bog će tu molbu uistinu uslišiti i njemu možda i spustiti dvojbe u srce, budući da do predaje Čiste Istine može doći tek kad se čovjek otvorio da bi onda primio iz Najvišeg Izvora ono što žudi: Čistu Istinu iz Boga....

To se tiče prije svega duhovnog znanja, ali će onda i zemaljski biti pravo upravljane misli onog čovjeka koji je krenuo tim putem ka Bogu, Izvoru Istine. A duboka, unutarnja izvjesnost, čvrsto uvjerenje, koje ga onda ispunjava, najbolje je jamstvo toga da je krenuo ispravnim putem, jer u njegovom uvidu neće ga moći uzdrmati nikakav protu-argument, on će i spram svojih bližnjih moći zastupati svoje uvjerenje i onda ponovo ne upasti u dvojbe.... Osim ako se pojave novi problemi, koje će on onda na isti način riješiti.... Jer Bog Istinu daje svima koji ju samo ozbiljno žude, no On ju uskraćuje onima koji se oslanjaju na svoju vlastitu snagu, koji se trude obrazložiti čisto razumski ono što zna samo Bog....

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel