Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

L’immortalità dell’anima – Falsi insegnamenti

E’ necessario per voi un vero chiarimento, perché dottrine errate oscurano il vostro spirito e vi forniscono un’immagine falsa della Mia Volontà di Creatore e del Mio Spirito di Creatore, non fanno riconoscere né il Mio Amore né la Mia Sapienza e vi ostacolano così di accendere nel vostro cuore la fiamma dell’amore che vi porta più vicino a Me. False dottrine possono portare soltanto all’assenza di fede se non viene corretta, e perciò vi voglio sempre di nuovo dare il chiarimento per via di voi stessi, che potete diventare beati solamente attraverso la fede e l’amore. A che cosa vi dovrebbe ben servire una dottrina che mette in discussione l’immortalità dell’anima? L’anima è qualcosa di spirituale, cioè mentre il corpo è materia, il corpo può bensì morire, cioè scomparire e dissolversi nella sua sostanza, l’anima però, lo spirituale, è imperitura, deve rimanere esistente, sfugge solo dal corpo, appena questo ha assolto il suo compito come involucro dell’anima sulla Terra. Lei abbandona la forma esteriore materiale per continuare il suo percorso di sviluppo in sfere spirituali, cioè per giungere alla maturità sempre più alta, quando ha raggiunto un certo grado di maturità sulla Terra, oppure rimanere nello stato di totale immaturità se il cammino terreno per lei era fallito, secondo la sua volontà, oppure di sprofondare anche nell’oscurità, ma sempre in sfere che sono da intendere al di fuori dal mondo terreno-materiale. Per l’anima esiste bensì uno stato morto, con cui però non è da intendere l’essere dissolto, ma solo uno stato di totale assenza di Luce e Forza, uno stato di impotenza, ma sempre con la consapevolezza dell’esistenza. L’anima non perde mai la consapevolezza dell’esistenza, per lei può essere soltanto il concetto di beatitudine, come però anche di inimmaginabili tormenti, corrispondenti sempre al cammino di vita che l’uomo ha condotto sulla Terra. La vita dell’anima corrisponde quindi alla vita nella carne su questa Terra. Le opere della carne determinano quindi la sorte e il luogo di soggiorno dell’anima dopo la morte ed il giorni della morte è per l’uomo il Giorno del Giudizio, dopo il quale lei risorge alla Vita nella Luce oppure nell’oscurità. L’anima è qualcosa di spirituale che non può mai e poi mai cessare essere, che non viene nemmeno cancellato temporaneamente, ma vive sempre ed eternamente, solo che un esistere nell’oscurità non può essere chiamato vita, ma una morte spirituale, ma non si può nemmeno parlare di uno stato di quiete. Una quiete fino al Giorno del Giudizio è una falsa immagine, perché le anime che sono inattive, lo sono soltanto per il proprio tormento, mentre l’attività è la vera Vita di un’anima, che però richiede un certo grado di maturità che l’anima può raggiungere facilmente sulla Terra, se è di buona volontà. Le anime dimorano nel Regno spirituale e possono rimanere comunque costantemente vicino alla Terra, soltanto che si trovano al di fuori del mondo materiale, quindi non più legate in una forma materiale, ma sono degli esseri spirituali liberi, se sono colme di Luce, invece ancora degli esseri incatenati, in uno stato di oscurità, perché la totale assenza di Forza significa per lei una catena. Così l’anima non può mai morire, sfugge soltanto dal corpo, che con ciò ha terminato la sua vita terrena.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

BESMRTNOST DUŠE.... POGREŠNI NAUK....

Vama je potrebno istinsko razjašnjenje, jer pogrešna (obmanuta) učenja zatamnjuju vaš duh i daju vam krivu sliku o Mojoj stvaralačkoj volji i o Mom stvaralačkom Duhu, ne dopuštaju prepoznati ni Moju Ljubav, ni Moju mudrost, i tako vas sprječavaju da zapalite u vašem srcu Ljubavni plamen, koji vas približava Meni. Pogrešna učenja mogu dovesti do pomanjkanja (odsustva) vjere, pogrešna učenja mogu uništiti svu vjeru, ako ona nisu ispravljena, i stoga vam Ja uvijek iznova želim dati jasnoću zbog vas samih, koji pak možete postati blaženi jedino kroz vjeru i Ljubav.

Čemu bi vam trebao poslužiti nauk koji dovodi u pitanje besmrtnost duše? Duša je nešto duhovno, dok je tijelo materija.... tijelo zasigurno može umrijeti, odnosno uminuti i raspasti (rastvoriti, otopiti) se u svojoj supstanci, ali duša, duhovno, je besmrtna, ona mora opstati (nastaviti postojati), samo izmiče tijelu, čim je ono izvršilo svoj zadatak kao omot (ovoj) duše na Zemlji. Ona napušta izvanjsku materijalnu formu, da svoj razvojni put nastavi u duhovnim sferama, odnosno dođe do sve veće zrelosti, ako je postigla određeni stupanj zrelosti na Zemlji, ili pak, ako je zemaljski hod za nju bio bezuspješan, u stanje potpune nezrelosti, ovisno o njenoj volji, da ustraje u istom stanju, ili da propadne u tamu, ali uvijek u sferama koje treba shvatiti izvan zemaljsko-materijalnog svijeta. Za dušu tako zaista postoji mrtvo stanje, pod kojim međutim, ne treba razumjeti uništenje (brisanje), nego jedino stanje potpunog odsustva svjetla i snage, stanje nemoći, ali uvijek sa svjesnošću postojanja. Duša nikada ne gubi svijest o postojanju, samo za nju ono može biti oličenje blaženstva, kao međutim i neizrecivih mučenja, uvijek primjereno načinu života kojeg je čovjek vodio na Zemlji. Stoga život duše odgovara životu u tijelu na ovoj Zemlji. Djela tijela tako određuju sudbinu i prebivalište duše nakon smrti, a dan smrti je za čovjeka dan Suda, poslije kojega će ona uskrsnuti u život u svjetlu, ili u mraku.... Duša je nešto duhovno, što baš nikada ne može prestati postojati, što ne može niti privremeno biti izbrisano (uništeno, ugašeno), nego uvijek i vječno živi, samo što postojanje u mraku ne može biti nazvano životom, nego je duhovna smrt, međutim, ne može se govoriti ni o stanju mirovanja (sna). Mirovanje do Dana Suda je pogrešna predodžba, jer duše koje su neaktivne, to su jedino na vlastitu muku, dok je aktivnost istinski život duše, što međutim zahtijeva izvjestan stupanj zrelosti, kojeg duša može lako postići na Zemlji, ako je dobre volje. Duše prebivaju u duhovnom kraljevstvu, a ipak mogu uvijek biti u blizini Zemlje, samo što se nalaze izvan materijalnog svijeta, dakle više nisu vezane u materijalnoj formi, nego su slobodna duhovna bića, ako su ispunjena svjetlom, u suprotnom su još svezana bića, u stanju tame, jer potpuni nedostatak snage za njih znači sputanost. No duša nikada ne može umrijeti, jedino izmiče tijelu, koje je time dokončalo svoj zemaljski život.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel