Annoveratevi fra i Miei discepoli, che Io istruisco per la loro ultima attività su questa Terra. Nuovamente Mi eleggo dei combattenti, Mi eleggo dei discepoli, ai quali Io posso annunciare il Mio Vangelo, affinché lo portino fuori nel mondo. Il tempo della fine è iniziato, sta arrivando il tempo del raccolto e deve essere fatto ancora molto lavoro che Io dò incarico ai Miei discepoli, i quali, Mi seguono e si lasciano istruire da Me nella libera volontà. Questi discepoli del tempo della fine hanno la stessa missione come i Miei primi discepoli, che Io Stesso ho scelto per Me secondo il loro valore interiore, cioè: Ogni uomo è capace d’amare, ma se è volonteroso d’amare lo decide lui stesso. La Capacità d’Amare è il Mio Dono, la Volontà d’Amare è il suo merito. E così sono molti i chiamati, ma soltanto pochi gli eletti. Queste Mie Parole sono da intendere come le ho spiegate Io, che tutti gli uomini, le possono intendere se soltanto lo vogliono, che però i volonterosi sono anche gli eletti, che Io riverso con dei Doni. Le Mie Parole non deve significare nient’altro che Io concedo soltanto ad alcuni pochi la Grazia di appartenere ai Miei, mentre a tutti gli altri lo nego. Tutti gli uomini sono chiamati, ma non i servitori del diavolo, perché dato che ho dato ad ognuno la facoltà di portare allo sviluppo l’amore in sé, ognuno può anche formarsi ad un vaso d’accoglienza dello Spirito, e quindi è poi anche eletto, ma questa formazione della sua anima è l’opera della sua libera volontà. E se non utilizza la sua facoltà d’amare, la sua anima non cambierà mai e non sarà mai idonea ad essere un vaso d’accoglienza dello Spirito. Allora farà certamente parte dei chiamati, ma non degli eletti, allora non è determinante la Mia Volontà, ma unicamente la sua, allora non è un Mio discepolo, perché non Mi segue ed alla fine del tempo non sarà adeguato al lavoro. Quanto potreste compiere voi uomini, se utilizzaste bene le vostre facoltà! I Miei primi discepoli erano colmi dello Spirito quando uscivano fuori nel mondo, loro stessi portavano allo sviluppo la loro facoltà d’amare, tutti Mi erano dediti e seguivano in tutto la Mia Volontà, ed Io li ho scelti, ho assegnato loro la loro attività, li ho inviati fuori nel mondo, perché dovevano dare l’annuncio di ciò che avevano ricevuto in parte da Me sulla Terra, in parte lo ricevevano trasmesso dal Mio Spirito. E loro eseguivano il Mio Incarico ed insegnavano, portavano agli uomini la pura Verità, perché il loro puro essere volonteroso d’amare impediva ad ogni opinione sbagliata ed errata interpretazione. E finché loro stessi parlavano, la Mia Dottrina era pura e non deformata. Ma non rimaneva tale, perché degli uomini che venivano dopo di loro e nei quali il Mio Spirito non poteva ancora agire, si arrogavano la stessa funzione d’insegnamento, e la pura Dottrina veniva deformata. I discepoli del tempo della fine sono di nuovo stati scelti da Me e rispetto alla loro volontà d’amare dei portatori della pura Verità. Anche loro devono portare agli uomini la Verità non deformata e perciò devono essere illuminati dal Mio Spirito, se vogliono eseguire la loro funzione d’insegnamento per la benedizione degli uomini. La volontà d’amare fa di loro dei discepoli idonei, mentre la facoltà d’amare non garantisce ancora la virtù per la funzione d’insegnamento. Per poter insegnare, devono dapprima chiamare loro proprio un sapere; il trasmettere di questo sapere però è la conseguenza di una vita d’amore senza costrizione. Voi tutti siete chiamati, ma chi si forma in modo che Io lo possa scegliere, che possa riversare su di lui il Mio Spirito, che garantisce la purissima Verità? Ma Io benedico i Miei discepoli del tempo della fine, perché presso di loro Io dimoro soltanto nello Spirito, mentre ero costantemente vicino ai Miei primi discepoli, e di conseguenza per loro doveva essere più facile credere in Me, che ai discepoli del tempo della fine, che risvegliano in sé la fede in Me e la devono far crescere, e che perciò è più difficile per loro credere ed accettare ogni Parola come Verità. Ma a loro starò sempre a fianco, anche se non corporalmente; ma nello Spirito dimoro costantemente presso di loro fino alla fine, perché Io Stesso li ho scelti, perché li ho riconosciuti e conosco la loro volontà d’amare sin dall’Eternità.
Amen
TraduttoreUbrojite se među Moje učenike, koje Ja obrazujem za njihovu posljednju aktivnost na ovoj Zemlji. Ja iznova izabirem ratnike, Ja izabirem Moje učenike, kojima Ja mogu objaviti Moje Evanđelje, da ga oni iznesu u svijet. Vrijeme Kraja je započelo, dolazi vrijeme žetve, i treba biti obavljeno još mnogo posla, kojeg Ja dodjeljujem (nalažem) Mojim učenicima, onima koji Me slijede i dopuštaju biti podučenima od Mene u slobodnoj volji. Ovi učenici vremena Kraja imaju istu Misiju kao i Moji prvi učenici, koje Sam Ja Sebi Sam izabrao, prema njihovoj unutarnjoj kvaliteti, odnosno, koje Sam Ja prepoznao voljnima i sposobnima, i kojima Sam Ja stoga mogao poslati Svoj Duh, koji ih je dalje podučavao, kada Ja više nisam hodao ovom Zemljom. Svaki čovjek je sposoban ljubiti, no da li je on voljan ljubiti, to odlučuje on sam. Sposobnost da ljubi je Moj dar, voljnost da ljubi je njegova zasluga.... I tako su mnogi pozvani, no samo malobrojni izabrani.... Ove Moje Riječi treba tako razumjeti, kako Sam ih Ja objasnio, da svi ljudi mogu, ako oni samo žele, ali da su voljni također i izabrani, koje Ja obasipam darovima. Moje Riječi ne trebaju značiti ništa drugo, a nikada to da Ja samo nekolicini dodjeljujem milost da pripadaju Mojima, dok drugima Ja nju uskraćujem. Svi ljudi su pozvani, ali ne i đavolje sluge, jer, budući Sam Ja svakome dao sposobnost da unaprijedi Ljubav u sebi, također se svatko može i oblikovati u posudu za primanje Duha, pa je dakle on onda također i izabran, no ovo oblikovanje njegove duše je djelo njegove slobodne volje. A, ako on ne koristi svoju sposobnost da ljubi, njegova se duša neće nikada promijeniti, i on neće nikada biti sposoban da bude posuda za primanje Duha. Onda on zasigurno pripada pozvanima, ali ne izabranima, onda nije odlučujuća Moja volja, nego jedino njegova, onda on nije Moj učenik, jer Me ne slijedi i na kraju vremena neće biti sposoban za rad. Što biste vi ljudi mogli ostvariti, ako biste ispravno koristili vaše sposobnosti.... Moji prvi učenici su bili puni Duha kada su izašli u svijet, oni su svi razvili njihovu sposobnost da ljube, svi su Mi bili predani, i u svemu su slijedili Moju volju, a Ja Sam ih izabrao, dodijelio Sam im njihovu aktivnost, poslao Sam ih u svijet, tako da su oni trebali dati nauk od onoga što su dijelom primili od Mene na Zemlji, a dijelom im je bilo preneseno od Mojega Duha. I oni su obavljali Moj zadatak i podučavali.... oni su nosili ljudima Čistu Istinu, jer je njihovo čisto biće, voljno ljubiti, sprječavalo svako pogrešno razumijevanje i obmanjujuće tumačenje. I dok god su oni sami govorili, Moje je učenje bilo čisto i neizobličeno. Ali, ono nije takvo ostalo, jer su ljudi koji su došli nakon njih, a u kojima Moj Duh još nije mogao djelovati, sebi prisvojili istu službu podučavanja, i čisto je učenje bilo izobličeno.... Učenici vremena Kraja su iznova izabrani od Mene, i srazmjerno njihovoj voljnosti da ljube, nositelji (su) Čiste Istine. Oni također moraju ljudima predati neizobličenu Istinu, i stoga trebaju biti prosvijetljeni Mojim Duhom, žele li oni obavljati njihovu učiteljsku službu na blagoslov ljudi. Voljnost da ljube čini ih prikladnim učenicima, dok im sposobnost da ljube još ne jamči podobnost (upotrebljivost) za službu podučavanja. Da bi mogli podučavati, oni najprije moraju nazvati vlastitim jedno znanje; prenošenje ovoga znanja je međutim posljedica života u Ljubavi, bez prisile. Svi vi ste pozvani, ali tko se oblikuje tako da ga Ja mogu izabrati, da Ja mogu na njega izliti Mojega Duha, koji jamči najčišću Istinu? Ali, Ja blagoslivljam Moje učenike vremena Kraja, jer s njima Ja prebivam jedino u Duhu, dok Sam Mojim prvim učenicima stalno bio u njihovoj blizini, dok Sam Ja njima stalno bio prisutan, i posljedično je njima moralo biti lakše vjerovati u Mene, nego učenicima vremena Kraja, koji u sebi moraju probuditi i povećavati vjeru u Mene, i kojima je zato daleko teže vjerovati i prihvatiti svaku Riječ kao Istinu. Ali, Ja ću uvijek stajati uz njih, iako ne fizički; ali u Duhu Ja stalno boravim s njima sve do Kraja, budući Sam ih Ja Osobno izabrao, jer Sam ih Ja prepoznao, i od vječnosti znam o njihovoj voljnosti da ljube.
AMEN
Traduttore