Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

La Divenuta Uomo di Dio

Il più imponente problema è la Divenuta Uomo di Dio in Gesù Cristo. E malgrado ciò, un uomo con fede infantile può passarvi oltre senza difficoltà d’intelletto, gli può sembrare semplice appunto perché crede, per lui Gesù Cristo E’ Dio e lo crede anche con pieno diritto, perché E’ divino ciò che Si unisce con Dio tramite l’Amore. Che quest’unificazione raggiunta dall’Uomo Gesù nel breve tempo terreno era in genere la meta finale di un uomo, rimane comunque anche una Verità che non può essere negato né dall’intelletto più acuto né dal cuore più credente, perché per raggiungere il grado della perfezione che rende divina un’anima, dev’essere condotta assolutamente una vita nell’amore nella libera volontà, per propria spinta, e cioè nello stadio come uomo, e non dev’essere agito in nessun modo sulla volontà in un certo stato di costrizione. Un essere già perfetto viene sulla Terra solo allo scopo di una missione e l’adempirà anche, ma mai in base al suo alto grado di maturità già raggiunto prima dell’incorporazione come uomo, ma la sua vita come quella di ogni altro uomo, dev’essere una lotta condotta nella libertà della volontà contro le debolezze ed errori di ogni genere. Deve voler liberamente il grado della perfezione che lo timbra ad un essere divino, tendervi e raggiungerlo tramite l’agire nell’amore, che può anche omettere, come potrebbe anche rivolgere la sua volontà verso il basso, perché può usare liberamente la sua volontà. Deve poter essere tanto cattivo quanto buono, come gli viene anche messo in conto una volta ogni decisione. Dio non agirà in nessun modo su una tale anima, come però non permette nemmeno che cada all’avversario senza libera volontà, quindi che venga costretta da costui alla caduta da Dio oppure all’agire contro la Sua Volontà. Questa libertà della decisione doveva essere concessa anche all’Uomo Gesù, se la Sua Opera di Redenzione non doveva perdere nel valore, come anche la Sua Divinità doveva essere il Merito di un Uomo che lottava per la perfezione, il Quale deve servire come esempio per l’intera umanità e spronare all’imitazione del Suo Cammino di Vita. (27.11.1947) Gesù ha vissuto per gli uomini una Vita d’esempio secondo la Volontà divina, di conseguenza dev’essere anche possibile per un uomo giungere alla stessa perfezione. Egli Era un Mediatore fra Dio e gli uomini, di conseguenza dev’essere possibile giungere a Dio con l’Assistenza di Gesù Cristo; quindi Gesù doveva anche stare umanamente vicino agli uomini, Egli doveva aver percorso lo stesso cammino sulla Terra e stare verso ambedue, verso Dio e gli uomini, in un rapporto confidenziale, in un rapporto che era supportato dal più profondo Amore, che sentiva per gli uomini un così grande Amore, che voleva aiutarli; come però Egli sentiva anche per l’eterna Divinità l’Amore che Dio esige, per darGli illimitata Potenza e Pienezza di Forza, che Egli Stesso Si univa con Lui, cosa che però premette sempre che Gesù Era un Uomo il Quale ha raggiunto la Sua Meta, Che Era nato come Uomo ed E’ asceso al Cielo come Dio in tutta la Magnificenza. Egli non Era provveduto in nessun modo privilegiato, che Gli fosse riuscito il successo della Sua Esistenza umana senza qualsiasi fatica ed in tutta la naturalezza, Egli aveva piuttosto da lottare in modo insolito contro le aggressioni degli spiriti impuri che sapevano della Sua Missione sulla Terra e che cercavano di impedirla. A Lui si avvicinavano le tentazioni in ogni modo e ci voleva tutta la Sua Forza di Volontà per resistere e di adeguare i Suoi desideri corporei ai Desideri dello Spirito e dell’Anima, perché il Suo Corpo esteriore era Uomo con Carne e Sangue, il Suoi Sensi percepivano in misura insolita la bellezza ed il fascino del mondo terreno e desideravano l’esaudimento, ed Egli lo ha comunque negato al Corpo per Amore per l’umanità sofferente di miseria, alla quale poteva portare l’Aiuto solamente attraverso il Sacrificio di Sé Stesso, mentre attraverso la prestazione di rinuncia ha ottenuto un grado superiore di maturità della Sua Anima, che Lo ha portato all’unificazione con Dio. L’Unificazione con il Padre Suo dall’Eternità però Lo ha reso primariamente capace per la Sua Missione di diffondere la divina Dottrina dell’amore sulla Terra e di annunciare agli uomini la Volontà divina, come però d’altra parte Gli dava anche la Forza di portare il Sacrificio più difficile che un Uomo sulla Terra ha mai portato a Dio ed agli uomini. Prendere su di Sé senza colpa la morte sulla Terra e soffrire inimmaginabilmente nell’Anima e nel Corpo per Amore per l’umanità, per portarle l’Aiuto, che nella grande colpa di peccato aveva da aspettarsi una orrenda sorte nell’aldilà, per preservarla da una eterna dannazione, dallo sprofondare nell’oscurità più profonda. L’Uomo Gesù ha posto la Vita spirituale davanti a quella terrena, la Sua Volontà era più forte che il Suo desiderio corporeo e così Egli ha vinto nella lotta contro Sé Stesso ed ha conquistato così il Premio più sublime, l’Amore dell’eterna Divinità, la Quale Gli Si E’ data, Che affluiva a Lui senza restrizione ed agiva su di Lui come Forza. Ed Egli divenne potente e saggio, Era colmo di Luce e Forza, l’Essere di Dio prendeva totalmente possesso di Lui. Cioè, il Corpo e l’Anima si sono formati nell’Amore e diventavano così Divini, perché la Sostanza Primordiale E’ l’Amore dell’eterna Divinità e di conseguenza dev’essere un essere divino, chi porta in sé l’amore e quindi si unisce con Dio, l’eterno Amore. Gesù Era Dio e Uomo. Dio Era il Suo Essere, Uomo Era il Suo Corpo che celava in sé l’Essere divino, l’Amore. Se quindi si parla di Gesù come Dio, E’ inteso il Suo Essere, la formazione spirituale della Sua Anima, il sorgere nel puro Amore altruistico e da ciò il formare della Sua Anima nell’Immagine di Dio. E dato che Gesù ha conquistato la Vittoria su di Sé, si è spiritualizzato il Suo Corpo e si è subordinato totalmente alla Volontà dell’Anima. E quindi Gesù Era compenetrato, circumfluito dalla Luce, e come purissimo Spirito, ma attraverso la Sua Volontà, anche contemplabile dai discepoli; dopo la Sua morte E’ asceso al Cielo. Perché Egli aveva vinto la morte, Egli aveva redento il mondo dallo stato di debolezza nella quale era capitata attraverso il peccato, Egli aveva compiuto l’Opera di Redenzione come Uomo, perché diversamente non sarebbe stata una morte di Sacrificio e nessuna estinzione dell’immensa colpa di peccato nella quale era capitata l’umanità.

Amen

Indicazione:

Il libro 50 termina con la Comunicazione 4176, il libro 51 comincia con la Comunicazione 4287, le Comunicazioni mancanti sono andate perdute.

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

POSTANAK BOGA ČOVJEKOM....

Najteži problem je postanak Boga čovjekom u Isusu Kristu. A ipak, čovjek sa djetinjom vjerom može ga bez racionalnih poteškoća nadvladati, to mu može izgledati jednostavno upravo stoga što on vjeruje.... za njega je Isus Krist Bog, a on to također sa punim pravom vjeruje, jer Božansko je, što se kroz Ljubav sjedinilo s Bogom. Da je ovo sjedinjenje, postignuto od čovjeka Isusa u kratko zemaljsko vrijeme, zapravo bilo konačni cilj čovjeka, jednako međutim ostaje Istina koju ni najoštriji um, ni najuvjerenije srce ne može poreći, jer da bi se postigao stupanj savršenstva koji dušu čini Božanskom, neizostavno mora biti vođen život u Ljubavi, u slobodnoj volji, iz vlastitog poticaja, baš u stadiju (fazi) čovjeka, i nikako ne treba biti vršen utjecaj na volju u izvjesnom stanju prisile. Jedno već savršeno biće, dolazi na Zemlju jedino u svrhu misije (zadatka). Ovu misiju će također i ispuniti, ali nikada na temelju njegovog već visokog stupnja zrelosti već prije utjelovljenja kao čovjek, nego njegov život, kao onaj bilo kojeg drugog čovjeka, mora biti borba vođena u slobodi volje protiv slabosti i propusta bilo koje vrste. On mora slobodno željeti stupanj savršenstva koji mu daje pečat jednog Božanskog bića, prema tome nastojati i to postići kroz aktivnost Ljubavi, što on također može propustiti (zanemariti), kako bi mogao također okrenuti svoju volju prema dolje, jer on svoju volju može slobodno koristiti. On mora imati mogućnost biti jednako zao, koliko i dobar, kako bi mu također svaka odluka jednom bila obračunata. Bog neće na nijedan način djelovati na jednu takvu dušu, kao što On također neće dopustiti da prisilno (ne-svojevoljno) pripadne protivniku, tako da od ovoga bude prinuđen na otpadništvo od Boga ili na djelovanje protiv Njegove volje. Ova sloboda odlučivanja morala je također biti dopuštena i čovjeku Isusu, ako Njegovo otkupljujuće djelo nije trebalo izgubiti na vrijednosti, kao što je također Njegova Božanstvenost morala biti zasluga čovjeka koji se borio za savršenstvo, Koji treba poslužiti kao primjer za cijelo čovječanstvo i potaknuti na nasljedovanje (oponašanje) Njegovog načina života.... (27 Studeni 1947) Isus je ljudima služio za primjer života prema Božjoj volji, zbog čega za čovjeka također mora biti moguće doći do istog savršenstva. On je bio Posrednik između Boga i ljudi, prema tome, moralo je biti moguće stići do Boga uz pomoć Isusa Krista; stoga je Isus također morao ljudski stajati blizu ljudi, On je morao proći isti put na Zemlji, i sa oboje, sa Bogom i sa ljudima, stajati u prisnom odnosu, u odnosu koji je bio nošen od najdublje Ljubavi, tako da je On za ljude osjetio toliko veliku Ljubav, da im je želio pomoći; kao što je On i za vječno Božanstvo osjećao Ljubav, koju je Bog zahtijevao da bi Mu dao neograničenu moć i puninu snage, da bi se On Sam sjedinio s Njim, što međutim, uvijek pretpostavlja da je Isus bio čovjek Koji je postigao Svoj cilj.... bio je rođen kao čovjek, a kao Bog je u svoj slavi uzašao na nebo. On nije bio ni na jedan način povlašteno obdaren kako bi postigao uspjeh svog ljudskog postojanja bez ikakvog napora, i sasvim spontano, On se radije morao iznimno boriti protiv napada nečistih duhova koji su znali za Njegovu misiju na Zemlji, i koji su je nastojali spriječiti. Njemu su prilazile kušnje na svaki način, i to je zahtijevalo svu Njegovu snagu volje, da bi se odupro i prilagodio Svoje tjelesne želje željama Duha i duše jer, Njegovo vanjsko tijelo je bilo čovjek sa mesom i krvi, Njegova osjetila su u iznimnoj mjeri ćutila ljepotu i čari zemaljskog svijeta, i žudila ispunjenje, a On ga je međutim uskratio tijelu, iz Ljubavi prema čovječanstvu izmučenom nevoljama, kojem je On mogao donijeti pomoć jedino žrtvujući Sebe Samoga, tako da je kroz odustajanje i odricanje Njegova duša postigla viši stupanj zrelosti, koji Ga je doveo do sjedinjenja s Bogom. Sjedinjavanje s Njegovim Ocem od vječnosti Ga je prvenstveno osposobilo za Njegovo poslanje (misiju) razdjeljivanja Božanskog učenja Ljubavi na Zemlji i objavljivanje ljudima Božanske volje, kao što Mu je s druge strane također dalo snagu da podnese najtežu žrtvu koju je ikada jedan čovjek na Zemlji ponudio Bogu i ljudima.... Bez krivnje uzeti na Sebe smrt na križu, nezamislivo patiti duševno i tjelesno iz Ljubavi za čovječanstvo, da bi njemu, koje je u velikoj krivnji grijeha trebala očekivati strašna sudbina u onostranom, donio pomoć i da bi ga sačuvao od vječnog prokletstva, od propadanja u najdublju tamu. Čovjek Isus je stavio duhovni život ispred onog zemaljskog, Njegova volja je bila snažnija od Njegovih tjelesnih žudnji, i tako je On pobijedio u borbi protiv Samoga Sebe i kroz to osvojio najuzvišeniju nagradu.... Ljubav vječnog Božanstva, koja Mu je predala Sebe Samu, koja Mu je pritjecala bez ograničenja i djelovala na Njega kao snaga. I On je postao moćan i mudar, On je bio ispunjen svjetlom i snagom, Božje Biće Ga je potpuno uzelo u posjed. Odnosno, tijelo i duša su se oblikovali u Ljubav i tako postali Božanski, jer je prvobitna supstanca vječnog Božanstva Ljubav, te prema tome, mora biti Božansko Biće, Tko u Sebi nosi Ljubav i Sebe tako sjedinjuje s Bogom, vječnom Ljubavlju.... Isus je bio Bog i čovjek.... Bog je bio Njegovo Biće, čovjek je bio Njegovo tijelo, koje je Božansko Biće, Ljubav, sklonilo u sebe. Ako se dakle govori o Isusu kao Bogu, tada se misli na Njegovo Biće, duhovno oblikovanje Njegove duše, uzlaženje u čistu nesebičnu Ljubav, i kroz to oblikovanje Njegove duše na sliku Božju.... A, budući da je Isus izborio pobjedu nad Sobom, produhovio je Svoje tijelo i potpuno se podredio volji duše.... I tako je Isus bio prožet svjetlom, opran svjetlom, i On je kao najčišći Duh, no Njegovom voljom također vidljiv učenicima, nakon Svoje smrti uzašao na nebo.... Jer, On je pobijedio smrt, On je otkupio svijet iz stanja slabosti u koju je bio zapao kroz grijeh.... On je ostvario djelo otkupljenja kao čovjek, jer drugačije to ne bi bila žrtvena smrt, i ne bi bilo brisanja goleme krivnje grijeha u kojoj se našlo čovječanstvo.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel