Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

Il suicidio – La sorte nell’aldilà

La via della carne deve essere portata a termine, cioè, ogni essere deve anche vivere l’incorporazione come uomo. Non può abbreviare anzitempo il cammino terreno oppure interromperlo mediante la sua volontà. Ma nello stadio della libera volontà, come uomo, può usare la sua libera volontà e perciò terminare arbitrariamente la sua vita terrena come uomo, senza che venga ostacolato. Le conseguenze di un tale intervento nella Volontà divina però sono orribili. Un tale uomo è ancora immaturo, cioè, gli manca la conoscenza, altrimenti non farebbe questo passo, che deruba lui stesso di una grande Grazia, di poter lavorare ancora sul suo essere, finché Dio Stesso termina la sua vita. La conoscenza della sua azione infelice gli viene però nell’aldilà, ed il suo pentimento è indescrivibile. Quando la vita viene terminata tramite la Volontà di Dio, anche se l’uomo è ancora giovane e non maturo per l’Eternità, allora Dio riconosce la necessità di ciò, ed il termine della vita terrena è un Atto di Grazia, per evitare un pericolo per l’anima oppure per dare a quest’anima una possibilità nell’aldilà, che aumenta in breve tempo lo stato della sua maturità. Il terminare violentemente la vita però è una grande retrocessione nel rapporto spirituale; perché all’improvviso l’essere è senza forza per lavorare su di sé, e dipende dalla grazia degli esseri di Luce oppure degli uomini, cioè se questi l’assistono, essa rimane sullo stesso gradino di imperfezione in eterno. All’anima deve venire solo nell’aldilà la conoscenza, che fa scaturire uno stato di pentimento che è indescrivibile. Se ora l’anima è volonterosa, allora utilizza ogni occasione, per essere attiva nel servizio, ma la sua lotta è indescrivibilmente difficile. Lei deve continuare a portare ugualmente la sofferenza terrena a cui voleva sfuggire, anche nell’aldilà; ciò che ha gettato via le è ancora invariabilmente attaccato e la tormenta in modo indescrivibile. Ma Dio non è nemmeno senza Misericordia nei confronti di una tale anima, che ha disdegnata la Sua Volontà, se l’anima non è del tutto incaparbita. Dopo un tempo che sembra all’anima infinitamente lungo viene posta anche nell’aldilà davanti a dei compiti, il cui adempimento le procura un alleggerimento della sua situazione. Ed ora deve di nuovo far diventare attiva la sua volontà. Se è pronta a rivolgere il suo aiuto a delle anime sofferenti nell’aldilà, allora riconosce anche presto un notevole miglioramento della sua situazione. Ma questo può essere a volte soltanto dopo il tempo della sua vera vita terrena stabilita da Dio, in modo che non ha abbreviato arbitrariamente questo cammino terreno e nel suo stato di sofferenza, che le sembrava insopportabile sulla Terra, deve stare ancora nell’aldilà finché Dio abbia Misericordia dell’anima. E’ stato dunque il suo intervento nella Volontà divina totalmente inutile, l’ha derubato della Grazia della maturazione sulla Terra, ma non ha terminato per nulla i tormenti dell’esistenza terrena, e perciò queste anime sono da compiangere, perché prima che siano liberate, passa molto tempo, e la consapevolezza, di aver rigettato la Grazia di Dio, è così tormentosa per l’anima, che sosta nell’aldilà in uno stato commiserevole. Tali anime hanno bisogno della preghiera degli uomini in modo particolare. Soltanto l’amore degli uomini sulla Terra può mitigare i loro tormenti e trasmettere loro la Forza, di migliorare la loro sorte mediante la loro volontà, mentre l’anima nell’aldilà è volonterosa al servizio e per questo dopo un tempo che pare infinitamente lungo, può migliorare il suo soggiorno senza Luce, che è comprensibilmente la sua sorte, finché l’Amore e la Grazia di Dio la libera da questa.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

SAMOUBOJSTVO.... SUDBINA U ONOSTRANOM

Staza tijela se mora odhodati do kraja, to jest, svako biće također mora iskusiti utjelovljenje kao čovjek. Zemaljska staza koja tome prethodi se ne može promišljeno/namjerno skratiti ili prekinuti. Međutim, u stadiju slobodne volje čovjek je sposoban iskoristiti svoju slobodnu volju i prema tome također promišljeno/namjerno okončati svoj zemaljski ljudski život bez da bude spriječen. Ali posljedice takvog miješanja u Božansku volju su strašne. Takva osoba je i dalje nezrela, to jest, ona je bez spoznaje ili ne bi poduzela takav korak koji ju lišava velikog blagoslova.... biti u stanju poboljšati svoj karakter dok Bog Osobno ne okonča njezin život. Pri svemu tom, ona će u onostranom postati svjesna svoje bijedne/nesretne akcije i njezina grižnja savjesti će biti neopisiva.

Ako je Božja volja okončati život, nezavisno o tome da li je osoba još mlada i nespremna za vječnost, onda Bog prepoznaje nužnost toga i kraj zemaljskog života je čin milosti, ili da bi se spriječila pogibelj za dušu ili da bi se toj duši ponudila mogućnost u onostranom koja će uzdignuti njezino stanje zrelosti u kratkom vremenskom periodu. Nasilno završavanje života je, međutim, duhovno veliki korak unazad, jer biće je iznenada bez snage da sebe poboljša/unaprijedi i ovisi o milosti svjetlosnih bića ili ljudi, što znači, ako joj oni ne pomognu ona će zauvijek ostati na istom nivou nesavršenstva. Duša u onostranom najprije mora ovo shvatiti što će inicirati neopisivo stanje žalosti. Ali ako je duša voljna ona će iskoristiti svaku mogućnost da bude od pomoći, pa ipak će njezinu borbu riječima biti isuviše teško opisati. Na neki način, ona u onostranom mora nastaviti trpjeti zemaljske patnje koje je htjela izbjeći; iste stvari koje je htjela odbaciti su i dalje priljepljene uz nju i muče je užasno.

Pa ipak Bog nije nemilostiv čak prema duši koja je zanemarila/omalovažila Njegovu volju, pod uvjetom da duša nije u potpunosti tvrdoglava. Nakon određenog vremena, za kojeg se duši čini da traje vječno, bit će joj također dani zadaci u onostranom koji će olakšati njezinu situaciju. I onda će ponovno morati iskoristiti svoju volju. Ako se složi sa time da pomogne dušama koje pate u onostranom ona će uskoro primjetiti očigledno poboljšanje svojih okolnosti. Ali lako se može dogoditi da to bude nakon vremena kojeg je Bog odredio njezinom stvarnom zemaljskom životu, tako ispada da ona naposlijetku ne bi samovoljno skratila svoj zemaljski put i morala bi i dalje otezati u stanju patnje u onostranom, koje je na Zemlji smatrala nepodnošljivim, dok se Bog ne sažali na dušu.

Iz tog razloga je njezino miješanje u Božju volju bilo u potpunosti besmisleno; ona je sebe lišila milosti da u potpunosti sazrije na Zemlji ali na nikoji način nije okončala kušnje/mučenja zemaljskog postojanja. Posljedično tome, takve su duše žaljenja vrijedne, jer će uzeti jako dugo vrijeme dok ne budu iskupljene a svjesnost da je Božji blagoslov bio odbačen je tako bolna za dušu da se u onostranom nalazi u žalosnom/bijednom stanju. Takvim dušama su ljudske molitve posebno potrebne. Jedino ljudska ljubav na Zemlji može olakšati njihove muke i dodijeliti im snagu da poboljšaju svoju sudbinu tako što će koristiti svoju volju, ukoliko je duša u onostranom spremna biti od koristi i na taj način, nakon prividno beskrajno dugog vremena, će biti u stanju promijeniti svoje mračno prebivalište koje je, razumljivo, njezina sudbina dok nije spašena Božjom ljubavlju i milošću.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel